Poslovni procvat Degenije i Runolista u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit

Tvrtka Degenija na proizvodnji rakije planira uskoro ostvarivati prihod od desetak milijuna dolara, pa namjerava proširiti pogon koji sada zapošljava 50 ljudi te investirati u proizvodnju rakije u Kanadi.

Prijede petnaestak godina velebitsko selo Krasno, na granici Like i senjskog zaleđa, ni po čemu se nije razlikovalo od sličnih planinskih sela u takozvanim pasivnim krajevima. Zajednički nazivnik svih tih naselja bajkovita su priroda i siromaštvo njihovih stanovnika. A onda se u Krasnom dogodio neki ‘klik’, nešto što ga je pretvorilo u mjesto u koje se njegovi iseljeni stanovnici vraćaju, gdje nema nezaposlenih i čija je osnovna škola popunjena do zadnje klupe. Krasno je, dakle, postalo mjesto dobro za život.

Modus vivendi toga napretka mjesni je župnik Nikola Komušanac. Još u 13. stoljeću, prema povijesnim izvorima, u Krasnom je postojala Crkva sv. Marije, koja je oduvijek bila odredište brojnih hodočasnika. Prije stotinu godina to je svetište, prema broju hodočasnika, bilo na drugom mjestu u Hrvatskoj, odmah poslije Marije Bistrice. No, u vremeni ma kad su ljudi zazirali od javnog ispoljavanja vjere svetište je počelo propadati, sve do prije dvadesetak godina. Nove okolnosti i spreman župnik učinile su Krasno ponovnom metom hodočasnika.

Svetište je obnovljeno tijekom 1991. i 1992. godine, a što je osobito važno uređeni su pri stupna cesta, križni put i brojni prilazi. No, to nije bilo dovoljno, valjalo je ugostiti brojne hodočasnice i omogućiti im prema potrebi i noćenje, jer ih prema posljednjim podacima u posjet Krasnom dođe više od 200 tisuća na godinu.

Svećenik-poduzetnik utemeljitelj je i vlasnik tvrtke Degenija d.o.o. Djelatnost tvrtke je proizvodnja i prodaja čuvene Velebitske travarice, a u sklopu tvrtke je i hotel Degenija s 35 jedno krevetnih, dvokrevetnih i trokrevetnih soba, odnosno s 80 ležajeva. Ljubazni domaćin, velečasni Komušanac dočekao nas je ispred hotela i predao nam dar dobrodošlice, svoj novi proizvod – žensku rakiju Vila Velebita.

Inače, kaže vlč. Komušanac, Velebitskoj travarici, čiji je temelj najfinija lozovača, dodaje se devetnaest ljkovitih trava i rezultat je njegovog dvadestogodišnjeg istraživanja. Trave se ne kuhaju, već prirodno sljubljuju, pa ne gube ljekovita svojstva. Dominiraju koromač, kičica, kadulja, anis, bobice kleka, andelika, mačnjak, metvica, a dodaje se i med.

U Hrvatskoj surađuju s 80 tvrtki, a izvoze u Sloveniju i Australiju. Planiraju proširenje izvoza u više europskih zemalja, a možda i proširenje pogona i proizvodnju rakije u Kanadi. Također, planiraju od prodaje rakije ostvariti bruto prihod od 10 milijuna dolara godišnje. Za sada ostvaruju porast prodaje od 20 do 30 posto godišnje.

• U taj posao uložio sam vlastiti novac, ali sam dobio i kredite banaka. Dobit koju ostvarujemo od prodaje travarice također ulažemo u proširenje posla, a znatna sredstva ulažemo i u reklamu, oko 400 tisuća kuna na godinu – objašnjava vlč. Komušanac.

U Degeniji je zaposleno 50 radnika, a povećanjem izvoza zaposlit će ih još 30. Razmišlja o gradnji autokampa, kao i o povećanju broja hotelskih ležaja. U planu je gradnja još trinaest apartmana za smještaj biskupa koji će u svetištu provoditi duhovni život.

U restoranu Degenije pojeli smo ukusan ručak, pripravljen na domaći način i od domaćih proizvoda, a velečasni je ispričao da na Velebitu ima više od 100 vrsta ptica i 2.700 vrsta cvijeća.

• Velebit je najljepša planina na svijetu. Poveljom Unescoa uvršten je 1978. godine u međunarodne rezervate biosfere, ima dva nacionalna parka i park prirode. U tom jedinstvenom kutku svijeta, pameću i radom poduzetnih ljudi, nakon dugih stoljeća teškog života, ostvaruje se prosperitet – zaključio je velečasni Komušanac.

Uz tvrtku Degenija u Krasnom najstarija je hrvatska šumarja, a nedavno je otvoren i Muzej šumarstva, imaju dvije pilane, siranu Runolist, dvije trgovine, pekarnicu i brojne ugostiteljske obrede. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Krasnom je bilo 620 stanovnika. Svi radno sposobni zaposleni su, a sve je veća potreba i za novim radnicima, pa se u Krasnom zapošljavaju i iz drugih krajeva Hrvatske.

Osim po svetištu, Krasno je sve poznatije i po izvrsnom siru. Za to je zaslužan poduzetnik Vladimir Tomaić, vlasnik sirane Runolist.

• Sirana u Krasnom osnovana je kao zadruga prije 50 godina – priča Tomaić i nastavlja: – U njoj su radili moji roditelji do 1989. godine kad je zatvorena. Smatrao sam da tako kvalitetan sir može opstati na tržištu. Tako sam 1992. godine otvorio obrt i počeo raditi s bratom. Prvog dana preradili smo 73 litre mlijeka, a danas preradujemo dvije tisuće na dan. U Runolistu radi trinaest radnika. Nastojimo držati korak s vremenom i stalno ulažemo u opremu. Upravo instaliramo novu liniju za proizvodnju. To nam je treća oprema od osnutka.

Na godinu, kaže, proizvedu 60 tona proizvoda i to šest vrsta sira, od kojih su najpoznatiji suhi kravljir sir, škripavac i ovčji sir. Također proizvode skutu i maslo. Cijena suhih kravljeg sira je 68 kuna, a ovčeg 130. Škripavac stoji 47, kravljir skuta 30, a ovčja 40 kuna.

• U prošloj godini ostvarili smo promet od četiri milijuna i 600 tisuća kuna, a 2004. tri i pol milijuna kuna. Potražnja je znatno veća od onog što možemo proizvesti. Teško dolazimo do mlijeka, jer ga otkupljamo u seoskim domaćinstvima koja u prosjeku imaju dvije krave. To je nedostatno za veću proizvodnju. Sirana svakako potiče razvoj stočarstva te vjerujem da će seljaci naći interes u većoj proizvodnji mlijeka – zaključuje Tomaić.

U Krasnome, prema mišljenju njegovih stanovnika, nedostaje uslužnih djelatnosti kao što su primjerice mehaničari, frizer, električari i slično. No, kažu, prepreka dolasku radika tih struka nedostatak je prostornog plana. To sputava gradnju stanova, a time i naseljavanje. Prostorni plan nužan je i za gradnju novih smještajnih kapaciteta kao što su hoteli i apartmani te gradnju sportskog centra koji priželjkuju. No, s onim što imaju mučno raspoložu. Prije svega, to je prekrasna priroda, zbog čega je u Krasnom i sjedište Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Ravnatelj parka je Milan Nekić.

• Naš Nacionalni park područje je istinske divljine i netaknute prirode, jer su ljudi ovoga kraja oduvijek znali živjeti u skladu sa svojom okolinom – kaže Nekić.

Rijetko gdje može se naći tolika raznolikost biljnoga i životinjskog svijeta, ali i vrste koje ne uspijevaju nigdje drugdje na kugli zemaljskoj, poput Degenije velebitice. Na Velebitu obitavaju i rijetke životinjske vrste kao što su suri orao, orao zmijar, bjeloglavi sup, sova ugara, medvjedi, vukovi, kune bjelice, kune zlatice i divlje mačke. U Krasnom je zimi dobro posjećeno skijalište, a u blizini je i mjesto Kutarevo, u kojemu je smješteno poznato sklonište za medvjediće čije su majke na razne načine stradale pa je čovjek preuzeo brigu o njima.

• Sve je to dio naše ponude, ali da bismo na pravi način predstavili Nacionalni park potrebno je još mnogo učiniti. U Nacionalnom parku zaposleno je trinaest radnika, uglavnom stručnjaka za prirodu, a dio je administrativno osoblje. Zajedno skrbimo o prirodi, održanju Parka, njegovoj opremljenosti i popularizaciji, ali pritom moramo voditi računa da se ne ugrozi priroda. Prije svega, osim Info centra u Senju, trebali bismo formirati i jedan u Krasnom i na tome ćemo raditi. Taj dio posla naša je obveza, ali u Krasnom zbog sve više posjetitelja treba sagraditi još smještajnih kapaciteta – zaključio je Nekić.

U Krasnom raspolažu s tristotinjak kreveta. Osim hotela Degenija, smještaj nudi i pension Jure, Hrvatske šume također nude svoje apartmane, a razvija se i privatni smještaj, i to ne samo u Krasnom već i u jedanaest pripadajućih zaselaka. Gospodarski razvoj prati i briga za kulturu i očuvanje baštine. Tako se razvilo i društvo Čuvarice ognjišća. Njeguju običaje Bunjevaca, koji su 85 posto stanovništva. Nastaje sačuvati narodne nošnje, glazbu, ples i oteži zaboravu priče o povijesti toga kraja, koje su se prenosile usmenom predajom, a govorile su o hajducima i njihovim podvizima. Cilj im je i sačuvati ruralnu arhitekturu kraja. Osnovana je i u druga Krasno plus, koja promiče ruralni razvoj. Naposljetku, Krasno je ušlo i u projekt Euro village, koji se podudara s ciljevima Udruge. Trenutačno je jedino velebitsko selo koje se razvija, ima punu zaposlenost, a uspjelo je i sačuvati izvornu ljepotu.