Šansu za uspjeh ima samo 200 od čak 77.000 farmi Polovica farmi manje od 6.000 litara godišnje

Najviše je farmi s dvije do pet krava, a prosječna se proizvodnja kreće oko 2.600 litara mlijeka na godinu, što je prema svim analizama nedovoljno za opstanak. Takve će farme ili propasti ili će se morati udružiti zbog zajedničkog nastupa na tržištu.

Planira li netko graditi farmu za 20 muznih krava, neka odmah napravi zrcalnu sliku i doda još 20 stajnih mjesta – slikovito i sažeto bi se moglo opisati ono što tržište traži od proizvođača mlijeka. Optimalni broj krava na mljekarskoj farmi koja pretendira na profitabilnost i konkurentnost u europskom kontekstu, slaže se većina stručnjaka, kreće se oko broja 50. Farme s manje od 40 krava već ulaze u zonu vrlo upitne isplativosti. Kad je riječ o proizvodnji mlijeka, kao granica isplativosti uzima se pet tisuća litara mlijeka na godinu po kravi. U Europskoj uniji proizvodnja mlijeka po kravi kreće se od 6,5 do 8 tisuća litara. Hrvatska je stvarnost sasvim drukčija, jer najviše farmi ima od dvije do pet krava, a prosječna se proizvodnja kreće oko 2.600 litara mlijeka, što je prema svim analizama nedovoljno za opstanak. Prema zakonima ekonomske logike, takve će farme stoga ili propasti ili će se na neki način morati udružiti zbog zajedničkog nastupa na tržištu. Primjer Slovenije, gdje se otvaranjem tržišta broj farmi smanjio na svega deset tisuća, govori u prilog toj tezi.

Prema posljednjim službenim podacima, u Hrvatskoj su od 77 tisuća farmi svega 202 (0,2 posto) imale više od 20 krava. U Europskoj uniji tržnosc mlijeka je 96, a u Hrvatskoj 65 posto. Mogući rizici od ulaska u EU je i pad cijene mlijeka. U tim će okolnostima moći opstati samo oni koji mogu proizvesti veće količine kvalitetnog mlijeka. Ipak, kad uđemo u EU, proizvodit će se onoliko, kažu u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kolike budu kvote. One se pak određuju prema sadašnjoj razini proizvodnje, koja je u hrvatskom slučaju nedovoljna i za vlastite potrebe. Kvote dobiva država, koja ih kasnije dijeli farmerima prema prošlogodišnjoj proizvodnji.

• Vrijeme za gradnju mliječnih farmi je sad ili nikad. Da bi dobila neku kvotu, farma mora imati povijesnu proizvodnju prema kojoj se kvota određuje. Ako se u gradnju farme krene kasno, postoji opasnost da se investicija pokaže uzaludnom – objasnio je savjetnik za stočarstvo u Ministarstvu poljoprivrede Ivan Jakopović.

Svjesni važnosti i osjetljivosti mlijeka koje je u EU svrstano u kategoriju od svega nekoliko proizvoda (vino, masline i šećer) za koje su propisane proizvodne kvote, u Vladi su prije dvije godine donijeli Operativni program razvitka govedarske proizvodnje s vrlo ambicioznim ciljevima. U pet godina planira se povećati potrošnja mlijeka po stanovniku s 181 na 200 litara te potrošnja govedeg mesa s 10 na 14 kilograma po stanovniku. To bi značilo da bi proizvodnja mlijeka trebala doseći 1,2 milijarde litara, za što je potrebno sagraditi 1.200 novih mliječnih farmi s prosječno 40 krava. Nakon prve godine provedbe, u Ministarstvu nisu zadovoljni tempom realizacije tog programa. Dosad je u funkciji 15-ak novih farmi koje se opremljenošću i veličinom mogu smatrati konkurentnim. – Na razmatranje je stiglo 220 zahtjeva za podizanje farmi u sklopu tog programa, od toga je 110 zahtjeva otišlo u HBOR, preko kojeg ide glavnina od predviđenih 2,4 milijarde kuna, 63 zahtjeva su odobrena, a 22 su u obradi – rekao je Jakopović.

Zbog usitnjene proizvodnje u problemima su i farmeri, koji takvom proizvodnjom ne mogu pozitivno poslovati, i mljekare, kojima se ne isplati otkupljivati male količine mljeka s mnogo sabirnih mjesta. Posljednju je buru u javnosti digao slučaj navodnoga Vindijinog prestanka otkupa mljeka u Sisačkomoslavačkoj županiji. Radilo se, međutim, kako kaže Željko Ljubić, koordinator sektora za otkup mljeka u Vindiji, o smanjenju broja otkupnih mjesta. – Svaki mali proizvođač htio bi da mu se po mljeko dođe pred vrata, ali to je nelošća situacija koja generira velike troškove i morat će se ići u smanjenje broja otkupnih mjesta – kaže Ljubić, dodajući da Vindija ima šest tisuća kooperanata i oko 1.200 otkupnih mjesta, što znači da za svakih pet kooperanta ima jedno otkupno mjesto. Osim povećanih troškova, takav način prikupljanja mljeka za koji je potrebno dulje vrijeme negativno utječe i na higijenu, odnosno kvalitetu mljeka.

• U mljekarskom listu, koji dobiva svako gospodarstvo koje se bavi proizvodnjom mljeka, već godinama se ponavlja da je sedam godina debelih krava prošlo i da dolaze godine mršavih krava. Otvaranjem tržišta na Europsku uniju otkupna cijena mljeka će pasti i opstat će samo oni proizvođači koji to budu mogli podnijeti. Nedavno je objavljeno istraživanje da se isplativost proizvodnje mljeka postiže na gospodarstvu s 50 krava. Hrvatskoj je na godinu potrebno milijardu litara mljeka. Želio bih da opstane što više gospodarstava, ali koliko će ih to uspjeti i hoćemo li imati nezaposlene ljude ili ćemo zaposlit i one koji imaju tri do četiri krave, odluka je države – kaže prof. dr. Zoran Grgić s Agronomskog fakulteta.

Jedan od osnovnih preduvjeta za uspješno funkcioniranje farme je zemlja na kojoj se može uzgajati kvalitetna hrana. Omjer bi, prema riječima Franje Horvata, rukovoditelja unapređenja proizvodnje mljeka u Vindiji, trebao biti 1:1, odnosno jedan hektar zemlje na jednu kravu. To je omjer o kojem najviše hrvatskih farmera može još samo sanjati.

Zbog neadekvatne hrane u pitanje dolazi količina i kvaliteta mljeka, jer da bi krava bila plodna, visokoproizvodna i zdrava nužna je kvalitetna ishrana.

Prema EU standardima potrebno je imati urednu i izdašnu dokumentaciju o tehničkim i higijenskim uvjetima, uredno gnojište dovoljno kapaciteta i odgovarajući kapacitet zemljišta.

• Treba raditi na troškovnoj strani i kvalitetnom praćenju troškova. Planiramo pokrenuti sustav praćenja farmi u tehnološkom i gospodarskom smislu – kaže Horvat.

Najveći dio rashoda prosječne farme, više od 35 posto, odlazi na hranu, potom na usluge poput veterinara, amortizaciju, osiguranje stoke, materijalne troškove, članarine itd. Na strani prihoda specijalizirane farme je prodaja mljeka po cijeni koja ovisi o kvaliteti, a kreće se oko tri kune po litri. Prema nekim kalkulacijama, kod krave kod koje se proizvodnja kreće od 6 do 6,5 tisuća litara mljeka, farmar može očekivati neto dobit od 4,7 do 5,1 tisuće kuna. Modernoj specijaliziranoj mljekarskoj farmi potreban je pravi menadžment koji se brine o svim aspektima proizvodnje, tehnologije i plasmana kao i u tvrtki. S obzirom da sve te parametre treba osigurati i farma s tri krave želi li proizvoditi i prodati mljeko u današnjim tržišnim uvjetima, još jednom se nameće zaključak o nedrživosti takvog načina proizvodnje.

Vindijin kooperator Antun Radović iz Podbresta u Međimurju jedan je od onih koji su se odlučili ozbiljno baviti proizvodnjom mljeka. Njegova obitelj dugo je godina imala farmu od deset krava, a 2003. odlučili su prema Vindijinom idejnom rješenju sagraditi novu za 42 krave koja može poslužiti kao ogledni primjer farme ispod čije razine se ne bi smjelo ići ako se želi postići konkurentnu proizvodnju.

Za ishodovanje sve potrebne dokumentacije Radoviću je trebalo više od godinu dana, a vrijednost investicije koju je financirao vlastitim sredstvima i zajmovima iznosila je oko milijun kuna uz dodatnih 250 tisuća kuna za junice uvezene iz Nizozemske. Sadašnja proizvodnost je od 6,5 do 7 tisuća litara mljeka po kravi, što je u rangu europskog prosjeka. Prošle godine s 32 krave isporučio 202 tisuće litara mljeka po cijeni od dvije do tri kune ovisno o kvaliteti i klasi mljeka.

U farmu je implementirana oprema srednjega tehničkog nivoa koja se, bude li novca, može i potpuno digitalizirati. Najveći ograničavajući faktor nedostatak je zemlje i vlastite kvalitetne voluminozne krme. Radović, naime, raspolaže s 20 hektara zemlje, što je gotovo 50 posto manje od optimalne površine. Rješenje problema se ne nazire, jer je s jedne strane država troma u rješavanju pitanja državnog zemljišta, zakup zemlje se daje na rok samo godinu dana, a zakupnine se plaćaju unaprijed, što sve farmerima otežava dolaženje do potrebnih količina zemlje.