Iako ga svi smatraju najokrenutijim i najsposobnijim Bandićevim čovjekom, mnogi tvrde da će mu angažman na previše funkcija u Gradu našteti jer će, kažu, ‘izgorjeti u ovom mandatu’.
Njegov politički uzlet počeo je 2000. godine, kad je došao na vodeću poziciju u Robnim terminalima, nakon što je otkriveno da je za mandata njegova prethodnika Rine Jurica poduzeće u jednoj godini potrošilo čak 4,9 milijuna kuna za reprezentaciju. I u to vrijeme bio je svojevrsni rekorder po broju funkcija koje je obnašao – čak njih 12, ali one nisu bile tako značajne kao ove današnje.
Čovjek od najvećeg povjerenja, a mnogi tvrde i najsposobniji Bandićev čovjek, zagrebačkog je gradonačelnika upoznalo još kao član Saveza komunista Hrvatske jer su obojica bili stručni radnici u tadašnjim općinama, jedan u Trnju, a drugi na Pešćenici. Iz tog vremena počinje i poznatost tog dvojca s današnjim pročelnikom za financije Slavkom Kojićem i gradonačelnikom Ivom Jelušićem.
Ljubičićeva apsolutna pragmatičnost na vidjelo je izašla još početkom 90-ih godina kada je kao vijećnik Općine Trnje uspio stvoriti tajnu koaliciju SKH-a i HDZ-a. Naime, Trnje je bila jedina općina u kojoj HDZ te godine nije uspio odnijeti izbornu pobjedu. S Milivojem Kujundžićem iz HDZ-a dogovorio je podjelu funkcija u općini na način da je član SKH-a postao predsjednik Skupštine općine, dok je HDZ dobio mjesto predsjednika Izvršnog odbora. Protiv takve podjele pobunili su se Srbi iz redova SKH-a, ali koalicija je uspjela opstati do raspada takvog sustava lokalne vlasti. Neko vrijeme nakon toga Ljubičić je bio zadužen za čuvanje poslovnih prostora SKH-a po bivšim općinama, ali ubrzo se odlučio zaputiti u privatne vode.
Njegov privatni biznis i dalje je bio dijelom povezan s politikom. Prvi značajniji novac, naime, zaradio je na prodaji hrane Hrvatskoj vojsci i nabavi komunikacijske opreme za Ministarstvo unutarnjih poslova, a s obzirom na to da je u to vrijeme u vrhu vlasti bilo mnogo Imoćana, prilično je lako dobio poslove. Partner u tom poslu navodno mu je bio Bitanga, njegov današnji zamjenik u Robnim terminalima, koji se početkom 90-ih vratio iz Amerike s kapitalom koji je omogućio tu trgovinu. I sam se Ljubičić često šali da je dosad najviše novaca zaradio upravo za HDZ-ove vladavine.
Iako ga svi smatraju najokrenutijim i najsposobnijim Bandićevim čovjekom, mnogi tvrde da će mu angažman na previše funkcija u Gradu našteti jer će, kažu, ‘izgorjeti u ovom mandatu’.
- Ljubičić je pod velikim pritiskom i teško da jedan čovjek može stići sve to odraditi, pogotovo ima li se na umu činjenica da se u holdingu, koji se tek ustrojava, nije okružio sposobnim ljudima – smatra jedan od njegovih poznatika. Teret prevelike odgovornosti koju je ponio u Gradu već se počeo osjećati, pa se u posljednje vrijeme, kažu oni koji ga poznaju, prilično promijenio.
Osim toga, svu odgovornost za donošenje nepopularnih odluka prebacuje na svoja leda ili, kao što je duhovito prokomentirao njegov poznatnik: ‘Imočani mogu izdržati takve napade, pa i Vrdoljak je Tudmanu služio kao štit’. Ljubičić je preuzeo i krivnju za oglas ‘Istina je’ koji je objavilo Gradsko poglavarstvo kao reagiranje na sudsku odluku u slučaju prodaje zemljišta Zagrebačke. No, unatoč tome što je na sudu priznao da je zajedno s odvjetnikom Almirom Derišbegovićem sročio tekst oglasa, nije uspio spasiti gradonačelnika kojega je Općinski sud u Sesvetama proglasio krivim za pritisak na sutkinju. Iako sav bijes javnosti često preuzima na sebe, vrlo vješto izbjegava spominjanje svoga imena u novinama. Radije daje neslužbene izjave, a putem medija, također off the record, rješava razmire s ljudima kojima je okružen. Jako dobro poznaje način na koji mediji funkcioniraju, pa ne čudi što je izbjegao otvaranje novog pogona CIOS-a čiji je vlasnik Petar Pripuz, brat Zorana Pripuza čije se ime često spominjalo u crnim kronikama.
