Strankama mogućnost pobijanja kamata

Parnični suci, ‘korumpirani komocijom’, više ne bi mogli prepuštati ovršnim sucima preciziranje visina stopa u pojedinim razdobljima i metode izračuna zakonskih zateznih kamata.

O tome postoji i preporuka Vrhovnog suda u kojoj se traži da se kamate označuju s preciznom stopom za određena razdoblja te da se prestane samo pozivati na popućene fraze ‘pripadajuće zakonske zatezne kamate’. Zbog toga ne treba isključiti ni mogućnost donošenja novog propisa kojim bi se jednoznačno propisali postupci utvrđivanja stopa i metode izračuna zakonskih zateznih kamata isključivo u parničnim, a ne više i u ovršnim postupcima.

U dosadašnjoj sudskoj praksi uobičajeno je da se u parničnim postupcima uopćeno upućivalo na zakonsku zateznu kamatu, što nije bilo određivanje kamate, nego upućivanje na moguća mjerila za određivanje te kamate. U takvom uopćenom upućivanju može biti sporno razdoblje za koje se mora obračunati kamata, mogu biti sporne i visine stopa jer su se mijenjale, a mogu biti sporne i metode izračuna kamata. Nerijetko se upućivalo i na kamate koje banke plaćaju na oročene depozite, ako je bila riječ o potraživanjima u stranim valutama, što također može biti i te kako sporno. Zbog svega toga može se dogoditi da razlika prilikom obračuna kamata bude i trostruka. Neke su banke, kad su ‘zakonski kriterij’ prevodiše u apsolutne iznose iskazivale kamate i tripot niže od drugih banaka. Koristeći to, neki dužnici su u tijeku postupka prelazili iz banke u banku, samo radi tripota manje kamate na veća dugovanja.

U četvrtak, 14. travnja 2005. godine, u Trgovačkom sudu u Karlovcu zaprimljeno je rješenje Visokoga trgovačkog suda XXV Pž-285/05-7 o zapljenjenoj 166,6 milijuna kuna s računa Zagrebačke banke. Privremenim zabranama raspolaganja je na zahtjev Porezne uprave blokirana isplata 61,2 milijuna kuna, a 41,7 milijuna kuna do sudskog rješenja tužbe Zagrebačke banke. Samo dan kasnije obavljena je isplata ‘u prvoj rundi’ nespornih 63,7 milijuna kuna. Nesporni novac je isplaćen na račune 17 manjih vjerovalica i značajniji iznosi na račune Alfa nautike d.o.o. iz Zagreba u Šoštarićevoj ulici 10, na čiji račun je uplaćeno 34,1 milijun kuna, Hanibal pomaka d.o.o. iz Zagreba, Strma ulica 14, kojemu je uplaćeno 22,6 milijuna kuna, te Allgor usluga d.o.o. iz Zagreba, Kruškovac 2, na čiji račun je uplaćeno 2,5 milijuna kuna.

Vlasnice Hanibal pomaka i Allgor usluga su Ljiljana Kovačević i Blaženka Kovačević-Šiprak, u srodstvu s pokojnim Andrijom Kovačevićem. Andrij Kovačević je poznat po tome što je glavnicu iz sudskog spora Textila export importa d.d. i Zagrebačke banke d.d. dvojbenim ugovorima o cesiji prenosio na Texhol, pa na Turist-trip i Retag, jer je Textil export import d.d. prestao postojati u ožujku 1994. godine. Prokurist Alfa nautike bio je 81-godišnji Tadija Petrović, a direktorica 74-godišnja Vinka Petrović, inače roditelji Blaža Petrovića. Blaž Petrović se u zadnje vrijeme predstavlja kao trgovac dugovima specijaliziran za sudsku naplatu potraživanja koje ‘nespecijalizirani vjerovalci’ u redovnim sudskim postupcima ne mogu naplatiti. Nakon što je odbijena tužba Zagrebačke banke i izmiren porez, deblokiran je i isplaćen preostali novac obitelji Andrije Kovačevića. Neuobičajeno za prilike u Hrvatskoj, pokojni Andrij Kovačević je oporučno ostavio oko 68 milijuna kuna osobni izvan svoje obitelji, Blažu Petroviću, trgovcu dugovima specijaliziranom za sudsku naplatu potraživanja.

Stav je prof. Dike kako već u tužbi treba precizno naznačiti da se kamata treba obračunavati od tada do tada po toj i toj stopi, osobito ako je riječ o potraživanjima u stranoj valuti. U tom slučaju sud ima potpuno precizno određena mjerila izračunavanja kamata. Time bi se izbjeglo da se u ovršnim postupcima utvrđuje od kada do kada i po kojoj stopi treba izračunavati zateznu kamatu, pri čemu strankama najčešće nije omogućeno da o tome raspravljaju. U parničnom postupku se strankama dopušta mogućnost raspravljenja po svim pitanjima prije nego se odluka donese, i nakon toga imaju pravo na žalbu i reviziju postupka. U ovršnom postupku, međutim, sud nije instrumentalno osposobljen za utvrđivanje spornih činjenica i stranke nemaju mogućnosti raspravljanja o spornim činjenicama, a i pravo na žalbu je znatno ograničeno.

Među sudionicima savjetovanja pravnika u gospodarstvu izražena je bojazan da će se, ako sudovi prihvate taj stav prof. Dike i preporuku Vrhovnog suda, nepotrebno zakomplicirati postupci ovrha. Bilo je i mišljenja da će odvjetnici savjetovati dužnicima da ulože žalbu i tako odgode prisilnu naplatu i spor iz ovršnoga vrate u znatno dugotrajniji parnični postupak. Dika je u razgovoru za Lider rekao da se to neće dogoditi, jer će sudac reći je li kamata određena ili ne, i to u parničnom a ne u ovršnom postupku. Odsad parnični suci više ne bi mogli prevladivati na ovršne suce da ocjenjuju je li kamata obračunata pravilno ili ne.

Zatezne kamate ‘kazna’ su za dužnika koji zakasni vraćanjem duga i samo načelno se propisuju zakonski, a visina njihove stope i metode izračuna određuju se posebnim propisima, najčešće podzakonskima, zbog toga što se stope i metode izračuna zateznih kamata učestalo mijenjaju razmjerno inflaciji i promjenama u gospodarskoj politici. Visina stope i metoda izračuna zateznih kamata u Hrvatskoj, među tim, u pojedinim su razdobljima (dvije denominacije i inflacija) bile propisivane čak i internim aktima pojedinih poslovnih banaka.

Zbog toga nije isključeno ni da je o visini zatezne kamate odlučivala, primjerice, banka u kojoj se vodio račun vjerovnika, i koja je istodobno imala potraživanja prema tom vjerovniku, tako da je određujući visinu zatezne kamate izravno odlučivala ujedno i o izglednosti naplate svojih potraživanja. A na tako određene iznose kamata dužnici nisu imali pravo prigovora u ovršnim postupcima. Istaknuti valja i da se visina stopa zateznih kamata u proteklome razdoblju kretala u rasponu od 7 do 18 posto, a da se i ne govori o različitim metodama izračuna zateznih kamata povjerenih pojedinim poslovnim bankama.

Raspitujući se na savjetovanju pravnika u gospodarstvu doznali smo da je prof. Dika ekspertno mišljenje pisao za Ustavni sud u povodu zahtjeva Zagrebačke banke da se zapljenja novca s njenoga računa u korist fantomske tvrtke Retag privremeno obustavi i vrati u parnični postupak radi preciziranja određivanja visina stopa i primijenjenih metoda izračuna kamata na sporni dug. U tom sporu ovršni je sudac sam iskazao apsolutni iznos kamata na temelju vještačenja, što nije smio, jer je bila riječ o vještačenju o kojem se stranke nisu izjasnile.

Ustavni sud, međutim, nije prihvatio zahtjev Zagrebačke banke i ovrha je napravljena unatoč činjenici da Zagrebačka banka nije kao stranka u sporu imala mogućnost pobijanja tako određenih zakonskih zateznih kamata. Zbog toga je Zagrebačka banka najavila tužbu Europskom sudu pravde, jer je s njenoga računa zapljenjeno 166,6 milijuna kuna, u čemu je ‘lavovski’ dio iznosila kamata koju ta banka nije mogla osporavati.

Na izravno pitanje u Zagrebačkoj banci nisu potvrdili, ali niti demantirali da su tužili Republiku Hrvatsku Europskom sudu pravde.

U kuloarima savjetovanja pravnika u gospodarstvu većina pravnika je isticala da je upravo Zagrebačka banka stjecala kapital u proteklih petnaestak godina u ovrhama u kojima njeni dužnici nisu imali pravo pobijanja dosuđenih iznosa zateznih kamata. Premda to jeste nesporna činjenica, to nije i ne može biti argument za uskraćivanje prava toj banci na prigovor u sudskom postupku. Kad bi, hipotetski govoreći, Europski sud pravde presudio u korist Zagrebačke banke, nadoknada štete ne bi se pokušala provesti oduzimanjem pogrešno zapljenjenog novca onima kojima je isplaćen, nego bi štetu toj banci platili porezni obveznici s obzirom da za štete koje prouzročuju suci odgovara država. I tako se opet sve prevaljuje na porezne obveznike.