Dani Kraljevine na Zagrebačkom trgu Bana Jelačića

Svetom Ivanu Zelini proizvode se i pune u boce ponajbolje hrvatske kraljevine, što se potvrdilo i ove godine kad je nagradu Vinko Česi za najbolje vino na Danima kraljevine, održanim prošlog vikenda na Trgu bana Jelačića, drugi put za redom odnio mali zelinski vinar Stjepan Hukar. Kao i lani, bio je tek malo bolji od mnogo poznatijeg Stjepana Puheleka Pureka, oca prve hrvatske vinske kraljice, Nataše, koji je također iz zelinskoga kraja. Kraljevina se uzgaja uglavnom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te nešto malo u Sloveniji.

Vino od kraljevine osjećajuće je i kiselkasto, s niskim alkoholima. Zelenkastožute je boje, vrlo bistro, a trebalo bi biti i čistoga vinskog mirisa u kojemu se diskretno razabire aroma sorte, donekle slična muškatima. U boljim godinama i u boljim podrumima, može postati i vino koje će doživjeti sljedeću berbu, ali u berbama poput lanjske najbolje je popiti ga tijekom proljeća i najkasnije ljeta. Jedno je od rijetkih vina kojemu doista odgovara nekoliko kapi gazirane mineralne vode, odnosno daje ponajbolje gumište i škropece.

Sama je sorta, inače, dosta kontroverzna. Drži se autohtonom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali ima i strana imena, kongstruobe odnosno portugais rouge. S Portugalom dokazano nema nikakve veze. U nas se naziva još i imbrina, a pod tim je imenom opisana još 1848. godine u Mesečnom listu. Enolog Igor Horvat veli kako se u Zagorju nazivala ‘gutedle’ što bi u slobodnom prijevodu moglo značiti ‘dobra i pravo’, no nije siguran ima li prave kraljevine crvene u većim količinama bilo gdje u Hrvatskoj. Sam zna tek za nekoliko trsova.

Legende, pak, govore mnogo više i zanimljivije su. Kraljevinu je navodno pio i Bela IV u 13. stoljeću, pa joj je narod zato i nadjenuo tako zvučno ime. Zapisi spominju da su je uzgajali grofovi Zrinski, a najljepša je priča vezana uz genijalnoga gluhog skladatelja Ludwiga van Beethovenova. On je, navodno, u zelinskom kraju imao ljubavnicu pa su zajedno uživali u tome laganom vinu. Priča o ljubavi ne ma službene potvrde, a mnogo je bliža istini ona da se Beethoven dopisivao s groficom Sidonijom Ordey koja je živjela u dvorcu Paukovac. Uz pisma, možda je na Beethovenovu adresu iz Prigorja otputovala i koja boca ili bačvica kraljevine crvene.

Ozbiljniji pristup kraljevinama počeo je 1999. godine kad je Zagrebačka županija okupila proizvođače u udrugu i stvorila zaštićenu robnu marku čiju etiketu mogu dobiti samo proizvođači koji ispune dosta strogije zadane uvjete. U prvih pet godina nijedan proizvođač nije dobio etiketu svake godine, što ukazuje da u kontrolama proizvodnje doista nije bilo progladavanja kroz prste.

U Hrvatskoj je, dakle, kraljevina svakodnevno, može se reći i jeftino vino. U susjednoj Sloveniji, pak, Otmar Šturm iz Metlike od kraljevine je radio i najviše predikate pa je bočice od 0,375 litara prodavao i za više od 300 kuna. Može se reći da je svaki mililitar Šturmove graševine stajao kunu. Ta cijena ne treba čuditi kad se zna da je riječ o ledenim vinima i izbornim berbama bobica koje su se prosušile na trsu.

Svake godine, naravno, ni od jednog grožđa ne mogu raditi predikate, a kamoli od kraljevine. Već se u vinogradu treba pripremiti grožđe za kasnije berbe, jer na trsu ne smije biti više od 1,5 kilograma grožđa. Sve treba, naravno, zaštititi žicom jer će inače vinogradara preduhitriti ptice koje vole slatko grožđe i od kasne berbe neće ostati ništa. Ozbiljnu su pripremu vinograda Šturmovi odradili 1998. godine, kad su od kraljevine napravili ledenu berbu, što znači da su je brali i prešali na temperaturi nižoj od minus sedam stupnjeva. Ledena je kraljevina imala 11 posto alkohola i 160 grama neprovrelog šećera po litri, a napunjeno je tek 300 bočica.

Godinu potom napravili su od kraljevine i najviši predikat, suhi jagodni izbor. Posljednje godine prošlog tisućljeća Šturmovi su odradili još jednu kasnu berbu pa je kraljevina nakupila 12 posto alkohola i 25 grama šećera. U dvjetu je bila do 2003. godine i tek je onda napunjena u polalitrene buteljke. Vino je to iznimno zaokruženo, gotovo baršunasto, u kojem su se jako ispoljile muškatne arome. Takva vina dobro pristaju desertima, ponekad i zrelim sirevima, ali savršena su za pijucanje u dobroj društvu. Treba ih jako odladiti i poslužiti u malim i uskim čašama.

Obične kraljevine, pak, poslužuju se rashlađene na 11 stupnjeva. Dobro se sljubljuju s kuhanom i pečenom piletinom, pečenom purtinom i svinjetinom, a poškropljene s nekoliko kapi mineralne vode odgovarale bi i ričkoj ribi, poput kosanih odrezaka od štuke ili klena. Netipične kraljevine, kao što je, primjerice, ovogodišnja pobjednica Stjepana Hukara, u vrućim će se ljetnim mjesecima dobro složiti s janječim ili telečim pečenjem.