Krajnji je cilj podignuti amatersko sportsko natjecanje koje okuplja oko 40.000 osnovnoškolaca i srednjoškolaca na međunarodnu razinu i napraviti nešto poput Olimpijskih igara za djecu i mladež.
Sportske igre mladih ovog ljeta obilježavaju svoj deseti rođendan. Na jubilarnome sportskom natjecanju družit će se 40 tisuća osnovnoškolaca i srednjoškolaca koji će za ljetnih mjeseci iskušati svoje vještine u deset sportova.
Projekt koji je iz splitskoga kvarta preraštao u nacionalni događaj osmislio je 1996. godine mladi poduzetnik Zdravko Marić koji priznaje kako nije očekivao da će Sportske igre postati najveće amatersko natjecanje u regiji.
Ideja se rodila nakon završetka Domovinskog rata, kad smo nekolica mojih prijatelja i ja, tada dvadesetogodišnjak, organizirali malonogometni turnir za mlade Splićane. Budući da je na turniru sudjelovalo 6 tisuća dječaka, odlučili smo to ponoviti i sljedeće godine, kada su sportske igre obuhvaćale 7 sportova – prisjeća se Marić. Cilj igara bio je okupiti djecu od 7 do 18 godina, koja ne trebaju biti aktivni sportaši, kako bi se zajedno družila pod sloganom Ibara: ‘Živimo život bez droge, jer droga uzima život’. Marić navodi da projekt nastoji djeci pružiti koristan društveni sadržaj u razdoblju kad imaju mnogo slobodnog vremena i često su prepuštena sama sebi, što lako može dovesti do negativnih posljedica.
Zdravko Marić je već 1998. godine uspio dobiti pokroviteljstvo od Međunarodnoga olimpijskog odbora (IOC), na čiju su preporuku Igre dobile i službeni naziv Sportske igre mladih (Youth Sports Games). Od 1999. godine Igre se održavaju pod visokim pokroviteljstvom Stipe Mesića, a od ove godine i predsjednika Sabora Vladimira Seksa.
Iako su Igre registrirane kao udruga, ja ih doživljavam gotovo kao privatni projekt i cilj mi je upoznati javnost s njegovom važnošću. Naime, za opstanak Igara nužna su sredstva sponzora, od kojih moram prikupiti 9 milijuna kuna za svako natjecanje. To pretpostavlja obilazak i rad na promociji Igara na svim razinama, od državnih institucija do privatnog sektora. Tijekom cijele godine obilazim spomenute institucije kako bih pribavio novac. Ponekad se osjećam kao ‘dežurni prosjak’ – govori Marić i napominje da su tolika sredstva potrebna jer su djeci za trajanja natjecanja osigurani hrana, prijevoz, smještaj, sportska oprema i svi ostali troškovi. Udruga zapošljava 14 stalno zapošljavanih djelatnika, dok se tijekom ljeta angažira i približno 200 honorarnih suradnika i profesionalaca koji prate sve utakmice.
Upravo u prikupljanju sponzorskih sredstava leži i najveći problem Sportskih igara mladih. Marić tvrdi da hrvatska javnost još nije dovoljno upoznata sa svrhom postojanja Igara i ponekad mu se čini kako veću pomoć dobiva od inozemnih kompanija koje su zainteresirane za projekt.
Uz pomoć povelje organizacije IOC-a lakše dolazimo do inozemnih poduzeća. U Hrvatskoj, primjerice, menadžeri poduzeća podržavaju projekt, ali predsjednici Uprava, koji bi trebali dati zeleno svjetlo, veću podršku nude razvijenim sportskim klubovima – smatra poduzetnik koji gotovo svakodnevno lobira na svim područjima. Također navodi da je teže naći pokrovitelje iz redova političkih dužnosnika. To objašnjava čestim promjenama vlasti, pa kad od jedne vladine garniture dobije neko obećanje, pitanje je hoće li ga ispuniti nova vlada koja je, primjerice, došla iz oporbe.