Primorac prepisuje od oporbe zbog Sanaderova srednjoškolskog trika

Uvođenje obveznoga srednjoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj, državi u kojoj više od osam tisuća osnovnoškolaca godišnje ne upisuje srednje škole i u kojoj osnovnoškolski sustav na tržište rada u osam godina ‘izbacuje’ gotovo 70 tisuća ljudi sa samo osnovnim obrazovanjem, što predstavlja noćnu moru za poslodavce, možda i nije loša odluka. Ipak, trenutak u kojemu je plasirana i analiza troškova i modela njezina provođenja, koju je sam ministar Primorac radio ovaj tjedan, tek nakon Liderova upita, upućuje na to da je riječ o političkoj odluci premijera Iva Sanadera za čije će se provođenje Primorčevu ministarstvo morati boriti rukama i nogama. Odluku o uvođenju obveznoga srednjoškolskog obrazovanja plasirao je Sanader kao divan spin doktorski trik za odvlačenje pozornosti javnosti od vrlo loše strategije razvoja Hrvatske, za koju je shvatio da je ne može braniti. Analiza koju je pripremio Primorac ukazuje na obezglavljenost resornog ministarstva jer se iz nje može isčitati da u nedostatku vlastitog plana, koji prije objave političke odluke nije postojao, ambiciozni ministar školstva prepisuje dobro odradenu domaću zadaću varaždinskog župana Radimira Čačića, i to kad je riječ o dva važna aspekta provođenja odluke.

Naime, Primorac je procijenio da će samo prijevoz, koji je inače najveća kratkoročna troškovna strana za približno 96 tisuća srednjoškolaca (cca. 50 posto od ukupnog broja), u jednoj godini stajati 280 milijuna kuna. Ipak, ono što je Čačić znao točno u brojku, obrazlažući za Lider svoj projekt uvođenja besplatnog prijevoza za srednjoškolce prije nekoliko mjeseci, Primorac za državu nije znao, nego se ravnio procijenjenim brojkama pozivajući se na primjer Varaždinske županije. Čačić je pak bio konkretan, pa je objasnio da u Varaždinskoj županiji putuje 5.300 srednjoškolaca. Iznio je podatak da je prosječna mjesečna cijena autobusne karte 500 kuna, a prosječni dohodak roditelja iznosi 2.400 kuna. Čačić je pokrenuo niz mjera izračunavši da je realna cijena prijevoza za 5.300 djece 30 milijuna kuna, ali s pozicije kupca na veliko srušio je cijenu na 15 milijuna kuna i od općina i gradova zatražio da iz svojih proračuna subvencioniraju 50 posto iznosa za svoje srednjoškolce. Primorac državi nije ponudio tako podrobnog objašnjenje, već se u obrazloženju koristio Čačićevim. Varaždinski župan nije tu odluku provelo jednostavno. Čak sedam načelnika i gradonačelnika odbilo je platiti svoj dio i trebalo je mnogo lobiranja i dodatno obećanje da će svim općinama kojima iznos premašuje 10 posto njihova budžeta županija nadoknaditi troškove. Samoj županiji 7,5 milijuna kuna, koliko je dala za subvencioniranje prijevoza, to je ‘progutalo’ 7 posto županijskog proračuna.

Primorac je pak iznio podatak da je u 2005. godini država lokalnoj upravi i samoupravi decentralizirala 193,6 milijuna kuna za prijevoz učenika osnovnih škola te izjavio da će se prijevoz srednjoškolaca na razini države financirati prema načelu 50 posto županija, 50 posto gradovi i općine. No, hoće li se kod svih lokalnih prijevoznika, željnih dodatne zarade, uspjeti izobirati ono što je Čačić uspio u svojoj županiji, koja je sve izvela bez dodatnih sredstava od države? Upitno je i hoće li se ostali župani prihvatiti velikog posla i izdataka.

• Provodene ove odluke nije samo odgovornost ministarstva nego cijeloga društva – rekao je Primorac poncijepatovski peruci ruke od bilo kakvog troška. Idući projektini zadatak koji je ministar Primorac prepisao od župana Čačića jest gradnja škola prema modelu javno-privatnog partnerstva. Za to ima novca, kaže Primorac, jer je Svjetska banka odobrila kredit od pola milijarde kuna za gradnju školskih objekata u Hrvatskoj tijekom iduće četiri godine, a upravo je u tijeku natječaj za prijavu kapitalnih projekata po županijama i gradovima. Gradnja jedne gimnazije s dvoranom i opremom za 550 do 640 učenika, koja bi radila u samo jednoj smjeni stoji, izračunao je Primorac, 39,8 milijuna kuna. Koliko srednjih škola i na kojim lokacijama treba sagraditi tek će se utvrditi, ali valja napomenuti da kreditom Svjetske banke treba graditi i osnovne škole, među kojima su mnoge prenapućene i rade u tri smjene.

U međuvremenu, Čačićeva škola u Varaždinu se grade prema modelu javno-privatnog partnerstva, čak njih 57 vrijednih 300 milijuna kuna. I u Koprišćici se gradi gimnazija prema istom modelu vrijedna 50 milijuna kuna, a javni sektor ulaže 50 posto. No, škola sagrade na javno-privatnim partnerstvom ne može raditi u dvije smjene, jer je privatnom investitoru na raspolaganju za komercijalno korištenje svaki dan nakon 16 sati.

Iako na prvi pogled djeluje ozbiljno, Primorčeva analiza troškova je na klimavim nogama, što je tipično za potkrepu ishitrenih političkih odluka. Problem je i s brojem učenika u pojedinim školama. Naime, ove jeseni u gimnazijama će biti tisuću mjesta manje, a upisat će ih 21,9 posto srednjoškolaca. Istodobno, cilj je ministarstva do 2010. povećati udjel gimnazijalaca na 35 posto. Sasvim je protivno svakom ekonomskom promišljanju rasta u 2006. smanjivati broj gimnazijalnih mjesta zbog manjeg broja djece koja završavaju osnovnu školu da bi se četiri godine kasnije povećao udjel gimnazijalaca. Pitanje je na koji će se način povećati broj gimnazijalaca, a možda će se za četiri godine raspravljati i o smanjivanju kriterija.

Ministar Primorac najavio je i povećanje plaća prosvjetarima, najavio je zapošljavanje 500 novih nastavnika i stručnih suradnika. Povećanje broja srednjoškolaca, kojih će u četiri godine koliko traje osnovna škola, biti prihvaćeno 25 tisuća više, nužno mora pratiti povećan broj nastavnika kako bi se zadržao inače dobar omjer učenik/nastavnik (11,6 : 1). Novi nastavnici, uzme li se da je prosječna bruto plaća srednjoškolskog profesora oko 8 tisuća kuna, državu će stajati približno 48 milijuna kuna na godinu. Trenutačno u srednjoškolskom sustavu radi 20.701 nastavnik, od čega njih 6.801 na nepuno radno vrijeme. Primorac je rekao da će se iz tog kadra prema potrebama regutirati nastavnike koji će se zapošljavati na puno radno vrijeme. Obećano je i povećanje plaća, no nije rečeno u kojem iznosu. Kad bi se plaća svakog nastavnika povećala 5 posto (svakom nastavniku 420 kuna), to bi državu stajalo približno 100 milijuna kuna na godinu. Nakon Primorčeva najave uslijedit će zahtjevi zaposlenih u visokom školstvu, liječnika, kulturnjaka…

Udžbenici za dodatnih 25 tisuća srednjoškolaca sljedeća su ekonomska stavka i političko prepisivanje projekta, ovaj put od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je prvi pokrenuo projekt besplatnih udžbenika.

• Uspjeli smo senzibilizirati brojne jedinice lokalne samouprave da sudjeluju u participiranju ili plaćanju troškova udžbenika u cijelosti – kaže Primorac. Cijene osnovnog kompleta knjiga za srednje škole kreću se od 669 kuna (strukovne) do 1.631 kuna (gimnazije). Sljedeće će se godine za udžbenike u Hrvatskoj potrošiti još bar dodatnih 8 milijuna kuna.

Zanimljivo je da Sanaderov ministar zadužen za najvažnije reforme u državi projekte preuzima mahom od oporbenih čelnika. Na pitanje u kojim županijama ima najviše djece koja ne upisuju srednju školu Primorac je u odgovorima za Lider iskoristio podatke iz popisa stanovništva 2001. godine i na taj nam način naveo županije s najviše stanovnika bez škole, iz čega možemo zaključiti da ministarstvo dosad nije čak niti prikupilo konkretnije podatke.

Bolonjski proces lani je narušila odluka Jadranke Kosor o povlaštenom upisu djece branitelja. Pitanje je kakva sudbina očekuje i ovaj nedovoljno pripremljeni projekt.