Home / Biznis i politika / Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj bit će slika globaliziranog planeta

Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj bit će slika globaliziranog planeta

Ogledamo li popis zemalja sudionica SP-a u Njemačkoj, možemo reći kako nogomet igra cijeli svijet i da je to globalni sport u pravom smislu riječi. No, to je samo privid. Nogomet se zapravo igra i gleda uživo samo u bogatim zemljama. Faktički se uopće ne igra u organiziranim obliku u siromašnim zemljama koje sudjeluju na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Za siromašne zemlje sudionice karakteristično je da u njima gotovo nema ni traga demokracije zbog dugogodišnjih gradskih ratova ili vojnih diktatura. Primjer toga su afričke zemlje: Gana, u kojoj je na vlasti bila dugogodišnja vojna diktatura, i Obala Slonovače, u kojoj gradski rat zapravo još nije završio. U domovini napadača Chelsea Didiera Drogbe ne igra se nikakva liga, nema stadiona, ni spomena vrijednih klubova. Drogbinu sunarodnjaci žive s 2,1 dolar na dan. Politički kao stvara jednako karično gospodarstvo i stoga ne čudi da u siromašnim afričkim zemljama nogomet u vidu marketinško-televizijskog spektakla kakav gledamo u Europi ne postoji niti u tragovima.

Dvije ‘najnogometnije’ zemlje svijeta, Brazil i Argentina, dugo su godina bile pod vojnim diktaturama i demokratsko društvo tek je u povojima. Takve su im i ekonomije, malo jako bogatih i more siromašna. Obje zemlje u BND-u po glavi stanovnika zaostaju za Hrvatskom, pa i ne čudi da hrvatski klubovi mogu uvoziti njihove igrače, iako ne vrhunske.

Nekoliko najbogatijih zemalja uzet će gotovo 80 posto zarade. Nogomet u njima nije jedina profesija za velik novac kao u siromašnim zemljama.

Brazila je najveći izvoznik nogometaša. Više od 5.000 tisuća Brazilača profesionalno igra u ligama diljem svijeta – od Vijetnama do zapadnoeuropskih zemalja koje kupuju najbolje. S BND-om po stanovniku od 3.090 dolara, upola manjim od hrvatskog, Brazil ekonomski ne može podnijeti nogometnu ligu na razini cijele države čiji bi klubovi bili kadri u svoje redove svrstati najbolje brazilske nogometaše. Stoga se u Brazilu igraju manje lige po saveznim državama, a u njihovim klubovima igra ‘druga klasa’ brazilskih nogometaša.

Hrvatskoj mrvice, jer ne stvara dosta igrača.

Ako je nogomet slika neke zemlje, onda je i SP u Njemačkoj slika globaliziranog svijeta. Sve bogatstvo, od najbogatijih i najskupljih igrača, najvećeg dijela marketinškog kolača i najvećih zarada za televizijska prava skoncentrirano je u nekoliko najbogatijih zemalja. U zemljama ‘liga petice’ razvijena je demokracija, stabilne su političke prilike i razvijena tržišna ekonomija.

Od golemih prihoda koje će generirati SP, u siromašne zemlje sudionice, koje daju neka od najzvučnijih igračkih imena, neće dospjeti gotovo ništa. Obala Slonovače neće zaraditi bukvalno ništa – niti na televizijskom marketingu, niti na prodaji dresova. Jednako tako ni Gana, ni Togo kao i većina zemalja kojih je BND na ili nešto malo iznad razine bijede. Nogometne velesile Brazil i Argentina najviše će posao napraviti uspješnim održavanjem nogometnih brandova i nastavkom izvoza igrača. Te su dvije zemlje u grupi srednjih zemalja, poput Hrvatske, koje će nešto malo zaraditi na velikoj nogometnoj priredbi, ali ništa presudno. Značajnije je ipak da će im izvoz igrača donijeti veliku zaradu. Hrvatska je, nažalost, zapustila razvoj vlastitih mladih igrača, pa neće izvesti gotovo nikoga. Brazil i Argentina napunit će igračke redove ne samo najpoznatijih klubova ‘liga petice’ nego i brojne klubove drugih, trećih, pa i regionalnih zapadnoeuropskih klubova. Zemljama u toj grupi siromaštva (Brazil, Arentina, Hrvatska, SiCG, Ukrajina itd.), zajedničko je to što su im demokratski ustroji država tek u razvoju, jednako tako i ekonomije, koje su podložne krizama i pate od korupiranosti.

No, dvije velesile opstati će na nogometnom tržištu budu li i dalje dio prihoda od izvoza investirale u stvaranje mladih nogometaša. Obrazovanje nogometaša vrlo je složen proces. Potrebno je da gotovo 10.000 dječaka počne igrati nogomet da bi se kroz dugogodišnje selekcije dobilo igrača koji može, primjerice igrati u zagrebačkom Dinamu. Da bi se dobilo igrača ranga Ronalda ili Ronaldinha taj se broj vroglavo penje. Za razliku od mnogih drugih sportova, za nogometne početke nije potrebna skupa infrastruktura, poput baze- na ili gimnastičkih dvorana, a to pogoduje siromašnim zemljama poput Brazila. Uz brojno stanovništvo, topla klima najznačajnija je komparativna prednost Brazila. No, u svjetskim nogometnim krugovima smatra se da izuzetno jaka pozicija Brazila na globalnome tržištu neće dugo trajati, jer će se za nekoliko desetljeća na sceni pojaviti Kina. Zemlja ima goleme ljudske resurse i socijalne uvjete (siromašna je) za razvoj nogometa i ‘izvoz’ nogometaša. Laičima to može zvučati besmisleno, jer Kinezi ‘ne znaju’ igrati nogomet. No, prije 30 godina jednako je nevjerojatno zvučila tvrdnja stručnjaka da će u budućnosti u Europi uz igrače iz Južne Amerike dominirati igrači iz Afrike. Danas su nogometaši iz Afrike po brojnosti u bogatim europskim ligama odmah iza Brazilaca.

Iako su svete koje europski klubovi izdvajaju za kupnju igrača vrtoglave, ponajprije je riječ o investiranju koje donosi goleme zarade od marketinga, prodaje prava televizijskih prijenosa, sve do prodaje dresova čime je, primjerice Real Madrid vratio dobar dio novca investiranog u dovođenje Beckhama. Nekoliko najbogatijih zemalja koje sudjeluju na Svjetskom prvenstvu uzet će gotovo 80 posto zarade koju će generirati taj spektakl. Igranje nogometa u tim državama nije jedina dostupna profesija za velike zarade kao što je to slučaj u siromašnim i srednjim zemljama. Profesija nogometaša za mladog Europskog je tek jedno od brojnih zanimanja koja omogućavaju lagodan život. Posljedica toga je da europske zemlje nemaju dovoljno kvalitetnih nogometaša iz vlastitih redova, pa su velike uvoznice ne bi li popunile radna mjesta u nogometnoj postindustrijskoj ekonomiji koja im donosi goleme profite.

Kao što je nekad Europski nedostajalo nekvalificiranih ljudi snažnih mišića za tvornice, danas joj nedostaje visokokvalificiranih ljudi svih profila. Da se ne zavaravamo, Didier Drogba ili Ronaldinho visoko su obrazovani stručnjaci. Njihova igra, bolje rečeno rad na terenu, nije tek puki, slučajni spoj tjelesnih predispozicija i talenta, nego rezultat dugogodišnjeg obrazovno-selektivnog procesa i mukotorpnom rada. Znanja i vještine Ronaldinha jednake su znanjima i vještinama vrhunski obrazovano-ga genetičara.

Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj odlična je slika globalne ekonomije i njegove podjele na bogate i siromašne.

Za razliku od ekonomije, u kojoj ne postoje emotivne kategorije, u nogometu one postoje. Pobjedi se jednako vesele siromašni navijači u strašćama na atlantskoj obali Gane kao i navijači iz europskih zemalja koji će u utakmicama uživati u svojim klimatiziranim stanovima ispred velikih plazma televizora. Ta emotivna egalitarnost svojstvena nogometnoj igri čini da su u trenutku postizanja gola svi ljudi ovog svijeta jednaki – bili bogati ili siromašni.