Bolovanje na teret poslodavca

Kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca pravo radnika na naknadu plaće za bolovanje na teret poslodavca određeno je u visini 95 posto osnovne plaće radnika ostvarene u mjesecu prije početka bolovanja. Radnik je prije odlaska na bolovanje radio na poslovima za koje je primao veću plaću nego što je plaća novoga radnog mjesta. Kakvo obračunati naknadu plaće za prva 42 dana bolovanja?

Pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca i/ili ugovorom o radu pravo radnika na naknadu plaće za bolovanje na teret poslodavca može se odrediti u većem opsegu nego što proizlazi iz zakonom propisanog iznosa naknade plaće za bolovanje. Zakonom propisani iznos je minimalni i kad se radi o naknadi za bolovanje na teret poslodavca (bolovanje do 42 dana) i kad se radi o naknadi plaće za bolovanje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (bolovanje nakon 42 dana). Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito određeno u više izvora radnog prava, poslodavac je obvezan radniku osigurati najpovoljniji opseg određenog prava.

Stoga problem određivanja naknade plaće za bolovanje radnika koji je promijenio radno mjesto, a na novom radnom mjestu ostvaruje pravo na manju plaću od plaće prethodnoga radnog mjesta, treba promatrati s dva aspekta: u odnosu na različitu regulativu u kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i/ili ugovoru o radu i u Zakonu o zdravstvenom osiguranju te u odnosu na specifičnu situaciju da je radniku u razdoblju od kojeg se određuje osnovica za naknadu plaće za bolovanje, zbog promjene radnog mjesta, smanjena plaća.

S aspekta odnosa između različitih izvora radnog prava, primjenjuje se pravilo pogodnosti tj. primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Kod naknade za bolovanje na teret poslodavca ne može se automatizmom utvrditi koje je pravo povoljnije, jer su možda propisane i različite osnovice i različit postotak pri određivanju visine naknade plaće za bolovanje. Zakon o zdravstvenom osiguranju kao osnovicu određuje prosječnu plaću isplaćenu radniku u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem je započeto bolovanje, ali u visini 70 posto od tako utvrđene osnovice.

S obzirom da je riječ o radniku koji je u prethodnih šest mjeseci promijenio radno mjesto, pa mu je zbog toga sada manja plaća, treba utvrditi je li za njega povoljnije: da mu se naknada odredi prema kolektivnom ugovoru koji obvezuje poslodavca, tj. od osnovice osnovne plaće koju je ostvario u mjesecu prije početka bolovanja radeći na novom radnom mjestu i to u visini 95 posto tako utvrđene osnovice, ili da mu se naknada odredi od osnovice šestomjesečnog prosjeka plaće isplaćene u razdoblju šest mjeseci prije mjeseca u kojem je započeto bolovanje, koji uključuje i plaću prethodnoga bolje plaćenoga radnog mjesta, ali u visini 70 posto od tako utvrđene osnovice.

Dakle, radnik ima pravo na naknadu plaće za bolovanje u prva 42 dana u iznosu koji će za njega osobno biti povoljniji. Poslodavac nema obvezu praviti kombinaciju, pa iz jednog propisa uzeti osnovicu, a iz drugog uzeti postotak, već utvrđuje konačni iznos prava koji je za radnika povoljniji. Kad je riječ o isplati naknade na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ona se uvijek određuje od osnovice plaće isplaćene u prethodnih šest mjeseci i to u visini 70 posto osnovice (osim ako se radi o razlogu bolovanja za koji je propisan veći postotak određivanja naknade, kao npr. za ozljedu na radu u visini 100 posto). Činjenica da je radnik u međuvremenu promijenio posao i da sada radi na manje plaćenom radnom mjestu nije od utjecaja.