Stoljeće međuklasnih sukoba je iza nas, danas su u razvijenom svijetu na djelu društveni dijalog, partnerstvo i pogodanje. No, taj se proces nije dogodio u jednoznačnoj uzlaznoj liniji, niti je danas neopterećen problemima. Institucionalizacija konflikata između radnika i poduzetnika te stabilizacija pravnih, moralnih i običajnih normi vijuga od otvorenih sukoba do sadašnje umirene točke. Ali samo umirene. Sindikati, gledajući na globalnu razinu, pokazuju zamor i nedostatak vizije i programa planova i želja. Njihova veličina i snaga je porasla, ali pojačala se birokratizacija, postali su organizacije, a ne pokreti.
To je aparat popunjen profesionalcima, koji brinu o položaju, financijama, proračun… Sindikati u zapadnim zemljama suočeni su s rastućom nezaposlenošću, što slabi njihovu pregovaračku snagu, te s povećanom konkurencijom iz azijskih zemalja koja ruši cijenu rada. Osim toga, još nisu pronađeni mehanizmi u sustavu tržišne privrede koji će omogućiti onima koji rade da i utječu na neke od bitnih stvari za njihov život, poput politike zapošljavanja, mirovinskoga i zdravstvenog sustava, poreza i drugog. Tako se danas ponovo otvaraju mnoga pitanja pravednosti odnosa na radu, iako su drukčije definirana.
Stoga ne treba zavarati naslov knjige Svjetlana Šokčević, jer njena tema nije tehničke naravi, ona sadrži naboje moralnih pitanja. Tako problem zaštite na radu nije samo tehničko pitanje poštivanja standarda zaštite, niti nabranje koji standardi postoje, pa ni to kako se primjenjuju, nego što je s čovjekom u procesu proizvodnje? Što se događa s položajem radnika u procesu globalizacije, restrukturiranja ekonomije, porasta nezaposlenosti, fleksibilizacije rada? U potrazi za tim i mnogim drugim odgovorima, autorica ne robuje načelnom teorijskom stavu, nego promjene prati prema odabranim istraživanjima.
