Home / Financije / PBZ-ov paket dionica dovoljan za početak vlasničkih promjena

PBZ-ov paket dionica dovoljan za početak vlasničkih promjena

Za koga je, odnosno po čijem nalogu, varaždinska brokerska kuća Fima prošloga tjedna za više od 150 milijuna kuna kupila paket dionica Podravke od Privredne banke Zagreb? Javnost je kao o mogućem kupcu u prvom redu špekulirala o norveškoj tvrtki Rieber&Son, dok se u burzovnim krugovima gotovo sigurnim smatra da je ta transakcija između PBZ-a i Fime održana po nalogu Podravkina menadžmenta, kako bi se ubrzala realizacija MBO projekta otkupa 25 posto dionica Podravke od strane njenog menadžmenta i zaposlenika.

  • Je li prošlostjedna prodaja PBZ-ovog paketa Podravkinih dionica označila prvi korak u vlasničkim ‘pretumbavanjima’ u Podravci? – Mislim da to nije prvi korak, jer se promjene događaju već neko vrijeme. Primijetili smo da je većina visokorizičnih fondova izala iz Podravke i da su došli neki koji su malo dugoročniji i ozbiljniji. Neki fondovi koje smo imali, skandinavski, pa i nešto engleskih, ili su smanjili svoj udjel ili su izala iz vlasničke strukture. Sele se na područja na kojima je moguće zaradivati 30 do 40 posto na godinu, što je još prošle godine bilo i kod nas, ali vjerojatno u budućnosti neće biti tako visoke stope, pogotovo ne u Podravci. Prvo je počelo time da su Erste i Volksbank promijenili svoj portfelj tako što je Erste prodao, a Volksbank kupio u block tradingu. Nakon toga je bio još jedan block trading između PBZ-a i Fime.

  • Možete li potvrditi ili demantirati da je Fima to kupila za Podravkin menadžment? – Ne. A za koga je Fima kupovala morate pitate njih.

  • Dakle demantirate? – Ne, ništa ne demantiramo. S druge strane želim reći, a rekao sam to i prije godinu ili dvije, da bi menadžment i zaposlenici Podravke trebali imati jedan ozbiljniji paket Podravkinih dionica kako bi mogle u jednom dijelu utjecati na svoju sudbinu. Pri tome ne govorim o velikim postocima, nego o onima koji omogućavaju da se taj glas čuje. Sam sam to uvijek govorio u vezi s državnim portfeljima. No, nema nikakve bitne razlike, barem ne sada, jer su se vremena promijenila. Možda su u budućnosti moguće i takve transakcije u kojima bi menadžment i zaposlenici sudjelovali bez obzira na državni portfelj. Do sada smo uvijek govorili da ćemo, ako država prodaje, mi ponuditi program. Taj program Podravka i ima.

  • Znači li to da nemate više strpljenja čekati državu? – Imamo. Čekat ćemo državu dok ne dođe taj trenutak. Premijer Sanader izjavio je na početku svog mandata da država nema što radi u takvim poduzećima i čak je poimenuo Podravku. Vjerojatno se čeka trenutak kad će to biti povoljno, gledano i iz nekoga političkoga kuta. Prema tome, mi ćemo čekati taj trenutak. Pod ‘mi’ mislim Podravkin menadžment.

  • Kako se u vašu konstataciju o izlasku špekulativnih fondova ili uvjetno špekulativnih, uklapa cijena po kojoj je PBZ prodao svoj paket Fimi? – Ne mislim tu ni PBZ ni Fimu svrstati u špekulativne fondove. Govorio sam o nekim drugim fondovima. Oni imaju vjerojatno preslagivanje svojih portfelja, što ne bih htio komentirati. Mislim da je PBZ prodavao paket koji je prilično velik i u prodaji takvih paketa postoji mogućnost početka preuzimanja. To je dovoljno velik paket da bi se na njemu mogla početi graditi nekakva ozbiljnija promjena vlasničke strukture i zbog toga nije neobičano da se plati premija. Premija je bila na razini 10 posto, a zna se platiti i veća.

  • Vratili smo se, dakle, na početak vlasničkih preslagivanja. Prethodno je sklopljen preliminarni ugovor s Franckom o preuzimanju njegovog paketa za trezor. Je li tako? – Koliko ja znam, Franck nije dao takvu izjavu.

  • Postoji li pismo namjere? – S Franckom imamo samo dobre odnose, ali gdje će završiti Franckov paket dionica u ovom trenutku ne znamo.

Ne smeta nam što je Fima kupila paket dionica Podravke od PBZ-a, niti vidimo da Fima skuplja veći paket koji će prodati nekome tko ne voli Podravku.

  • Pretpostavljalo se da će biti prodane Podravki za trezor po cijeni od oko 400 kuna. – Ta varijanta uvijek postoji i ona je nešto što ćemo vjerojatno također iskoristiti. Imamo dozvolu da kupujemo u trezor kao i svi do 10 posto dionica, a u tom konkretnom slučaju imamo dozvolu kupovati do 5 posto dionica koju nam je dala Skupština i ne trebamo konzultacije ni sa kim. Tako da ta opcija ostaje otvorena. To bi se moglo dogoditi, ali u tom konkretnom slučaju još nije.

  • Budući da je riječ o paketu od 4,2 posto, kakvo bi onda cijena po kojoj je prodao PBZ mogla utjecati na eventualni dogovor? – Nemamo pravo plaćati premiju tako da kupujemo, po cijeni na tržištu. Nismo u stanju plaćati premiju, imamo jasna ograničenja što možemo kupovati, inače bi poduzeća sama sebi dizala cijenu. Što neki, koji nisu u prvoj kotaciji, i rade.

  • Možemo li u tom slučaju nagadati da je ovom prodajom PBZ-ovog paketa dan signal i Francku da nađe konkretnoga kupca koji će platiti više? – Ne samo Francku, vjerojatno je dan signal svima da se može pronaći kupca po višoj cijeni. Pitanje je ima li i ponude i potražnje po takvoj cijeni. Izgleda da nema ako gledate kako se odvijaju transakcije. Poslije tog block tradinga, vrlo je mala trgovina i cijena pada. No cijena može padati i iz drugih razloga.

  • Ipak, investitori očekuju da će cijena skočiti barem na Fimino procjenu od 500 kuna. – Hypo Alpe-Adria dala je procjenu od 600 kuna. A i jedna i druga procjena su među konzervativnijim, jer strani analitičari procjenjuju i barem 20 posto više od procjene Hypoa. A kada razgovaramo o Fimi, oni su najveći i najbolji brokeri u Hrvatskoj, pa se ne čudim da to rade.

  • Za sebe i svoj račun? – Pitanje je da li za sebe za svoj račun. Mislimo s njima ozbiljnije razgovarati, a nešto smo već i razgovarali. Ovaj čas ne vidimo da bi to nama smetalo niti da oni skupljaju veći paket koji će prodati nekome tko ne voli Podravku.

  • Malo je vjerojatno da bi to Fima kupovala sama za sebe i da bi davala premiju od 10 posto na cijenu i na toliko paket. Izgleda da namjeravaju na tome zaraditi i da znaju na koji način će zaraditi i kome će prodati. – Nitko ne radi da ne zaradi. Fima je nešto slično već radila u prošlosti. Nije im to prva transakcija takvog tipa. Pokušali su nešto slično s Varteksom. Prvo, na našim burzama mislim da su samo dvije tvrtke listane s free floatom većim od 50 posto, a to su Pliva i Podravka. Nismo u istoj logici s drugima i nismo sasvim usporedivi. Neki listaju 10, neki 25 posto, ali to znači da su te firme listale portfelj da bi s nekim dijelile dobit. Mi smo kompanija koja je na tržištu.

  • Sa stanovništa menadžmenta, koja bi za dugo-ročni razvoj Podravke bila optimalna struktura vlasništva? – Sa stanovništa menadžmenta bilo bi dobro da država nije zastupljena ili da nije zastupljena u ovako značajnom paketu. U tom se slučaju sve promjene u politici reflektiraju na politiku tvrtke i onda to nisu pravi razlozi za promjene, već razlozi koji ne bi smjeli biti važni u biznisu. Podravka ima s time iskustva u prošlosti, a koja nisu uvijek bila pozitivna. Mislimo da bi odmak od politike bio dobar. Kao menadžment ne vidimo drugi problem u vlasničkoj strukturi. Odgovara nam da imamo rasutu, modernu vlasničku strukturu, kao i zapadne kompanije koje su nam konkurentne. Imamo 20 tisuća dioničara, od kojih su neki mali, a neki institucionalni. Vlasnička struktura nam je disperzirana, ali zastupljena u Nadzornom odboru.

  • Ako bi se pojavio netko tko bi htio preuzeti većinski paket, to ne bi bilo naročito dobro za Podravku? – To ne govorim. Ovisi tko bi to bio, kad bi bio i kakav bi bio način. Mi smo listani u službenoj kotaciji Zagrebačke burze i naš free float je 72 posto. Prema tome, nas se može kupiti danas, moglo nas se kupiti jučer, a može i sutra. Većinskih 66,6 posto može kupiti tko god želi.

  • Samo je pitanje želi li netko i prodati. – Drugo je pitanje želi li netko platiti toliko koliko će morati. Jer su se pojavili i kupovali su. Mi dosta dobro kontroliramo tko stoji iza skrbičkih računa.

  • Na koji način? – Imamo dobar networking u Londonu, Frankfurtu i Beču – dobre ljude, prijatelje i poznatstva.

  • Kad ste spominjali povlačenje skandinavskih fondova, znači li to i povlačenje vaših partnera iz Norveške? – Ne znači. Nisu se povukli. Rieber&Son je i dalje zainteresiran, ali njihov interes nije tako izražen kao što je povremeno naša javnost informirana. Oni su sami prije godinu i pol dana izjavili da ne kupuju Podravkine dionice i da ih neće kupiti bez suglasnosti menadžmenta. Imamo s njima dobru suradnju. Osnovali smo zajedničko poduzeće za Poljsku, a istu suradnju imamo i u Mađarskoj, gdje oni koriste naše poduzeće jer tamo ne postoje. To su viši oblici suradnje, u kojima nitko nikog ne misli preuzeti, ali mislimo više surađivati.

  • Imate li namjeru kupovati? – Imamo, vrlo vjerojatno. Za to nam treba još vremena, čekamo najpovoljniji trenutak.

  • Koliki je utjecaj potpredsjednika Vlade Damira Polančeca na Podravkinu poslovnu i razvojnu politiku? – Do nedavno je bio velik, jer je bio vrlo utjecajni i značajan član Uprave, a sada mu je utjecaj kao i na sve druge tvrtke u Hrvatskoj. Samo vjerujem da na nas gleda bolje i ljepše i više se brine.

  • Bi li Podravka danas bila jača da je vlasnička struktura u prošlosti bila drukčija? – Sigurno bi bila jača. U nekim državama radi državnog udjela od 25 posto nemamo šansu ništa akvirirati. Ili nismo bili najbolji ili nismo bili poželjni.

  • Možete li koga spomenuti? – Ne, jer ću si upropastiti izgleda za sutra.

  • Znači, još uvijek su na raspolaganju? – Da. Ni od jednog cilja nismo odustali.

  • Međunarodni ili domaći? – Češka, Srbija, Bosna, Poljska. Tu smo jaki, Bosna nam je drugo tržište, Poljska je bila drugo, a Češka je treća.

  • Koji je to red veličina akvizicija? – Od 30 do 140 milijuna eura.

  • To ne bi smio biti neki preveliki financijski problem? – Nije nam problem financiranje. Stabilni smo i možemo osloboditi dosta novca.

  • Znači odluka vlasnika je u pitanju? – Onoga s druge strane. Mi svoje odluke imamo.

  • Imate dozvolu za preuzimanja? – Za neka da. Ne za sva, ali za neka da.

  • Jedna Bionatura vam je otišla. – Kako se uzme. Ne sjećam se da nam je baš bila cilj.

  • Lura pića? – To je nešto što bismo voljeli imati. Pregovori su teški i nismo sigurni hoće li završiti pozitivno. Imamo različite pogledove, svatko se bori za svoje interese. Pregovori su ozbiljni i trebali bi vrlo brzo završiti, nadam se pozitivno. Nismo još u fazi da se grlimo.

  • Kako vidite Podravku za pet godina? – Upravo imamo radionicu na tu temu. Planiramo ozbiljnije stope rasta nego što imamo danas, ali nešto restrukturirano od onoga što smo radili u prošlosti. Stope rasta prodaje za proteklih 6 godina na razini su 9 posto u prosjeku. Godine 2000. bili smo na 2,4 milijarde kuna, a sada smo na 3,5 milijardi. Dionica nam je bila na 69, a sada je na 400 kuna.

  • Rast je bio 9 posto, a sada vam je cilj iznad 10 posto? – U posljednje dvije godine rastemo sporije, ali smo prije rasli brže, pa je prosjek 9 posto. Ne rastemo brže iz više razloga. Jedan je taj da ništa ne akviriramo, a mislim da organski možemo rasti oko 5 posto. Lani smo promijenili logiku i počeli raditi na razvoju novih proizvoda. Sada svaki mjesec izbacujemo novi proizvod i počeli smo rasti. Ove godine rastemo na internacionalnim tržištima 9 posto, a i na domaćem tržištu je slično. Bitno smo promijenili način razmišljanja i mislimo da možemo vlastitim snagama napraviti više nego što smo mislili prije. Neki proizvodi koji su izašli u međuvremenu kao što su Čokolino Crunch, Vege Light i Mediteran pokazali su da smo još vitalni. Pоказали su da smo u stanju brzo napraviti dobar novi proizvod, dobro ga lansirati i osvojiti veliki dio tržišta. Okrenuli smo logiku i sada nam je glavno da idemo u lansiranje velikih proizvoda s velikom šansom. Ohrabril smo se i počeli osvajati tržište na vlastitim brandovima s novim proizvodima. S obzirom na veliki brand equity i Čokolina i Vege, pa i drugih brandova, radimo brand stretching. Koristimo isti brand bolje, na više tržišta s više proizvoda.

  • To je vaše usmjerenje u sljedećih pet godina ili ima još nešto? – To je glavni pravac, s time da smo osim toga odredili nešto što je sasvim logično. Ciljana su tržišta s jedne strane Rusija, a s druge strane Njemačka, Austrija i Švedska, jer na tim tržištima danas držimo relativno male indeks distribucije. U Rusiji prodajemo super, ali u Moskvi i Petrogradu. Idemo u širenje, jer imamo poznati brand. Moskva je 10 posto populacije Rusije, pa vjerujem da ćemo se moći širiti na tom tržištu. U Austriji, Švedskoj i Njemačkoj smo u različitim fazama razvoja. U Austriji je indeks distribucije dobar, moramo pojačati samo marketinške aktivnosti, a u Njemačkoj se još trudimo proširiti. Prije smo bili u etno kanalima, a sada smo se proširili u redoviti retail. Pokušavamo postići odgovarajući indeks distribucije da se isplati ulagati u marketing. U Njemačkoj smo na dobrom putu, a u Švedskoj nam treba još godinu dana. Stope rasta u Švedskoj ove godine 30 posto. Na sva smo ta tržišta prije dva-tri mjesece doveli novi menadžment.

  • To je bila metla koja je sve pomela odjednom? – Tako otprilike. Imamo novi menadžment u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Švedskoj i Poljskoj. Sve su igrači iz multinacionalki koji su imali najbolji score na prijašnjem poslu.

  • Jesu li najneugodnije godine za Podravku prošle? – Jesu. Menadžment nam je srednjih godina, mijenja se korporativna kultura, preuzimaju se obveze, a što se tiče okruženja neće biti lakše.