Uvođenjem jedinstvene stope korporativnog poreza na dohodak i PDV-a od 19 posto, premijer Slovačke Mikulas Dzurinda učinio je posljednji korak potreban da njegova zemlja zasluži naslov Tigar’s Tatre. Slovačka je, naime, naročito u posljednje tri godine, postala jedna od zemalja koja se ekonomski najbrže razvija, a to valja ponajprije zahvaliti automobilskoj industriji, odnosno greenfield investicijama namijenjenim otvaranju tvornica za proizvodnju automobila za europsko tržište. Posljednja dva primjera ovog rastućeg trenda u automobilskoj industriji su Peugeot i Volkswagen. Iako već proizvode u Slovačkoj, obje su tvrtke nedavno objavile da će zatvoriti svoja dva pogona u Zapadnoj Europi (VW-ov u Španjolskoj i Peugeotov u Velikoj Britaniji) i proizvodnju oba modela (Polo i Peugeot 206, te njegova nasljednika, 207) preseliti u Slovačku. Razlog su visoki troškovi rada u Velikoj Britaniji te slabija kvaliteta automobila španjolske tvornice.
Na putu prema značajnom europskom igraču u autoindustriji Slovačkoj pomaže i njezin geografski položaj. Naime, Slovačka se nalazi u središtu Europe, a glavni grad, Bratislava (u kojoj su locirani uredi, dok su tvornice sagrađene u radijusu stotinjak kilometara od nje) svega je šezdeset kilometara udaljen od Beča, a uz to leži na Dunavu. Kako je transport vođom najjeftiniji način prijevoza, time su svi smanjeni troškovi dopreme automobila na odredišta, a nedavno se počeo uvoditi stav da automobili nekih proizvođača stižu ravno dilerima u salone, bez skladištenja, što predstavlja još veću uštedu. Dodatna prednost Slovačke jest i činjenica da je tijekom komunizma bila pretežno ruralna zemlja s jakom vojnom industrijom. Know-how iz proizvodnje komponenti oružja i vojnih vozila iskorišten je kao dobra baza za prekvalifikaciju velikog dijela radnika za rad u automobilskoj industriji, a nedostatak industrije omogućio je manje troškove u tvorničkoj proizvodnji. Naime, poznato je da je mnogo lakše i jeftinije sagraditi tvornicu automobila ni iz ničega, nego preuređivati stara postrojenja.
Naravno, u cijelom je pothvatu sudjelovala i Vlada. Shvativši da se ukazala prilika za privlačenje vrlo profitabilne grane industrije (tvornice automobila snažno djeluju na gospodarstvo, jer osim što zapošljavaju brojne radnika, dio komponenti potrebnih za proizvodnju uvijek naručuju od tvrtki države u kojoj se nalaze), uvela je nekoliko mjera, od kojih su najvažnije spomenute jedinstvene stope korporativnog poreza i PDV od 19 posto. Osim toga, kad god su joj pristupili potencijalni investitori, učinila je sve što je bilo u njezinoj moći kako bi im dala ponudu koju se ne može odbiti. Svi su dobili zemlju besplatno, a u nekim slučajevima tvrtkama je na tom zemljištu besplatno sagrađena gruba infrastruktura za tvornice. Iako je u prvo vrijeme država bila na gubitku, pametna politika pružila je sve više proizvođača, pa je prošle godine Slovačka zabilježila rast brutog društvenog proizvoda od šest posto, stopu inflacije od samo 2,7 posto i stopu nezaposlenosti od 11,5 posto. Zato je Svjetska banka u svome izvješću Poslovari u 2005. Slovačku proglasila najboljom zemljom kad je riječ o poboljšanju klime za neposredne investicije.
Predviđa se da će Slovačka tijekom 2008. godine proizvoditi milijun automobila godišnje (naspram 1,6 milijuna, koliko je ove godine proizvela Velika Britanija), a prema pisanju Financial Timesa, ta je država, s 5,4 milijuna stanovnika, postala svjetski lider u proizvodnji automobila per capita. Proizvodnja automobila 1998. godine činila je 14,3 posto ukupne proizvodnje, dok je prošle godine ta brojka udvostručena, a ujedno je pokrivala čak 29 posto ukupnog izvoza, s time da na poslovima vezanim uz automobilsku industriju u Slovačkoj radi čak 65.000 ljudi. Tri su najveća igrača na tom tržištu, KIA, PSA Peugeot Citroen i Volkswagen, koji je u zemlju stigao prvi, još 1991. godine. Osim spomenutih, o dolasku razmišljaju još i Mazda, Honda, Toyota te proizvođači guma, japanski Bridgestone i talijanski Pirelli.
