Home / Tvrtke i tržišta / Piše: Goran Vuzem

Piše: Goran Vuzem

Uvođenjem jedinstvene stope korporativnog poreza na dohodak i PDV-a od 19 posto, premijer Slovačke Mikulas Dzurinda učinio je posljednji korak potreban da njegova zemlja zasluži naslov Tigar’s Tatre. Slovačka je, naime, naročito u posljednje tri godine, postala jedna od zemalja koja se ekonomski najbrže razvija, a to valja ponajprije zahvaliti automobilskoj industriji, odnosno greenfield investicijama namijenjenim otvaranju tvornica za proizvodnju automobila za europsko tržište. Posljednja dva primjera ovog rastućeg trenda u automobilskoj industriji su Peugeot i Volkswagen. Iako već proizvode u Slovačkoj, obje su tvrtke nedavno objavile da će zatvoriti svoja dva pogona u Zapadnoj Europi (VW-ov u Španjolskoj i Peugeotov u Velikoj Britaniji) i proizvodnju oba modela (Polo i Peugeot 206, te njegova nasljednika, 207) preseliti u Slovačku. Razlog su visoki troškovi rada u Velikoj Britaniji te slabija kvaliteta automobila španjolske tvornice.

Na putu prema značajnom europskom igraču u autoindustriji Slovačkoj pomaže i njezin geografski položaj. Naime, Slovačka se nalazi u središtu Europe, a glavni grad, Bratislava (u kojoj su locirani uredi, dok su tvornice sagrađene u radijusu stotinjak kilometara od nje) svega je šezdeset kilometara udaljen od Beča, a uz to leži na Dunavu. Kako je transport vođom najjeftiniji način prijevoza, time su svi smanjeni troškovi dopreme automobila na odredišta, a nedavno se počeo uvoditi stav da automobili nekih proizvođača stižu ravno dilerima u salone, bez skladištenja, što predstavlja još veću uštedu. Dodatna prednost Slovačke jest i činjenica da je tijekom komunizma bila pretežno ruralna zemlja s jakom vojnom industrijom. Know-how iz proizvodnje komponenti oružja i vojnih vozila iskorišten je kao dobra baza za prekvalifikaciju velikog dijela radnika za rad u automobilskoj industriji, a nedostatak industrije omogućio je manje troškove u tvorničkoj proizvodnji. Naime, poznato je da je mnogo lakše i jeftinije sagraditi tvornicu automobila ni iz ničega, nego preuređivati stara postrojenja.

Naravno, u cijelom je pothvatu sudjelovala i Vlada. Shvativši da se ukazala prilika za privlačenje vrlo profitabilne grane industrije (tvornice automobila snažno djeluju na gospodarstvo, jer osim što zapošljavaju brojne radnika, dio komponenti potrebnih za proizvodnju uvijek naručuju od tvrtki države u kojoj se nalaze), uvela je nekoliko mjera, od kojih su najvažnije spomenute jedinstvene stope korporativnog poreza i PDV od 19 posto. Osim toga, kad god su joj pristupili potencijalni investitori, učinila je sve što je bilo u njezinoj moći kako bi im dala ponudu koju se ne može odbiti. Svi su dobili zemlju besplatno, a u nekim slučajevima tvrtkama je na tom zemljištu besplatno sagrađena gruba infrastruktura za tvornice. Iako je u prvo vrijeme država bila na gubitku, pametna politika pružila je sve više proizvođača, pa je prošle godine Slovačka zabilježila rast brutog društvenog proizvoda od šest posto, stopu inflacije od samo 2,7 posto i stopu nezaposlenosti od 11,5 posto. Zato je Svjetska banka u svome izvješću Poslovari u 2005. Slovačku proglasila najboljom zemljom kad je riječ o poboljšanju klime za neposredne investicije.

Predviđa se da će Slovačka tijekom 2008. godine proizvoditi milijun automobila godišnje (naspram 1,6 milijuna, koliko je ove godine proizvela Velika Britanija), a prema pisanju Financial Timesa, ta je država, s 5,4 milijuna stanovnika, postala svjetski lider u proizvodnji automobila per capita. Proizvodnja automobila 1998. godine činila je 14,3 posto ukupne proizvodnje, dok je prošle godine ta brojka udvostručena, a ujedno je pokrivala čak 29 posto ukupnog izvoza, s time da na poslovima vezanim uz automobilsku industriju u Slovačkoj radi čak 65.000 ljudi. Tri su najveća igrača na tom tržištu, KIA, PSA Peugeot Citroen i Volkswagen, koji je u zemlju stigao prvi, još 1991. godine. Osim spomenutih, o dolasku razmišljaju još i Mazda, Honda, Toyota te proizvođači guma, japanski Bridgestone i talijanski Pirelli.

Samo od 2003. godine drugi najveći proizvođač automobila u Europi, francuski PSA, uložio je 850 milijuna dolara, s time da će presečenje proizvodnje 206-ice i 207-ice iz Velike Britanije donijeti još dodatnih 422 milijuna dolara, Hyundaijev partner za proizvodnju automobilskih komponenti uložio je 40 milijuna dolara, dok je Ford, sa svojim njemačkim kooperantom Getragom, samo u tvornicu mjenjača za svoja komercijalna i osobna vozila investirao 450 milijuna dolara.

Zasad najveća pojedinačna investicija u Slovačku je KIA-in tvornica u Žilini, sagrađena u studenome prošle godine, koja će sama uskoro imati proizvodni kapacitet od 300.000 vozila godišnje, zapošljavati tri tisuće ljudi, a njezina gradnja stajala je milijardu eura. Gradnjom tvornice, direktno i indirektno u Žilini i okolici zaposlilo se gotovo 10 tisuća ljudi.

U pet tvorničkih odjela do kraja 2006. godine proizvest će 5.000 automobila, dok će u prosincu započeti i proizvodnja nasljednika KIA Cerata s petorim vratima. Nakon cjelovitog puštanja u pogon, u tvornici bi se godišnje trebalo proizvesti više od 300 tisuća vozila. Do kraja sljedeće godine proizvest će se tri modele vozila, kojima će očito, s obzirom na mjesto proizvodnje, početna cijena u Europi biti mnogo niža.

Građani Crne Gore ostavili su u bankama na teritoriju Srbije stare štednje u vrijednosti od 19,7 milijardi eura, a još 11,5 milijardi imaju u novim bankama s off-shore računima. Iako su ih demokratske vlasti najvjerojatnije pronašle, o tome nisu obavijestile javnost, nego su ih naprosto stavile pod svoj nadzor. Ostalo je svega 19 milijuna dolara, pa ostali sucesori traže pristup tim računima i njihovu provjeru, prije toga da im se to uskrije, pokrenuti međunarodnu tužbu.

S obzirom na to da je zajedničku državu napustila Crna Gora, sva mjesta i uplaćene kvote u međunarodnim institucijama ostaju Srbiji jer je ona i pokrivala sve financijske obveze na osnovi članstva. Podgorica će morati podnijeti zahtjev za novo članstvo u MMF-u, Svjetskoj banci, Evropskoj investicijskoj banci, EU, STO… Što se tiče neraščišćenih odnosa iz vremena SFRJ, tu je i stara devizna štednja. Građani Crne Gore ostavili su u bankama na teritoriju Srbije novca u vrijednosti 19,7 milijardi eura, a još 11,5 milijardi u Dafiment banci, Jugoskandiku i Inos štedionici. Ipak, najviše će brige biti u vezi s 2.795 zaposlenih u državnoj zajednici SCG-a, te s približno 200.000 stanovnika koji žive u Srbiji a imaju biračko pravo i u Crnoj Gori. Oni će morati odlučiti hoće li ostati u Srbiji i uzeti njezino državljanstvo, biti strani državljeni – ili otići u Crnu Goru.

Poseban problem je pak više tisuća studenata iz Crne Gore na fakultetima u Beogradu, Novom Sadu i u srpskom dijelu Kosovske Mitrovice. Sada će oni postati strani državljeni i studenti, pa će morati plaćati školovanje. Crna Gora bi željela da zadrže status kakav su imali i do sada. Unatoč svemu, Crna Gora danas nije najveći problem Srbije, nego je to ona sama sebi. Posljednjih godina Crna Gora je počela brže uvoditi reforme. Tako je Srbija lani imala 1,5 milijun eura stranih investicija i to kupnjom postojećih tvrtki. Mala Crna Gora imala je 450 milijuna eura stranih ulaganja, a od toga ih je polovina, 220 milijuna, bila uložena u nove poslove, za razliku od Srbije koja je takvih ulaganja imala tek 150 milijuna eura. Istodobno, u Srbiji cvjetja korupcija, pa stranci ne žele ulagati u nesigurno područje.