Aktualno

Podravka se od drugih kompanija razlikuje po kvalitetnim markama proizvoda te iznimno kvalitetnom odnosu s investitorima. U 2005. godini na inozemnom tržištu ostvarila prihode od prodaje u iznosu od 1,61 milijardi kuna, dok je ukupna prodaja grupe iznosila 3,44 milijarde kuna. Prvotom je Podravka grupa ostvarila i neto dobit u visini od gotovo 63 milijuna kuna.

Podravka je tijekom svoje povijesti razvila brojne tržišne marke, koje danas potrošači prepoznaju ponajprije po njihovoj kvaliteti. Među njima najpoznatija je Podravka, koja je krovna marka društva, te Vegeta, univerzalni dodatak jelima koji se danas prodaje u više od 40 zemalja svijeta. Snagu marke Vegeta dokazuje i niz nagrada koje je Podravka primila za taj proizvod. Osim tih dviju marki, Podravka ima i druge poznate marke, poput Linae – najpoznatije dječje prehrambene marke u regiji Jugoistočne Europе, zatim Dolcele – iz segmenta slatkih praškastih proizvoda, Kvi – snack programa te Studenca i Studene, koje su iznimno popularne mineralne i izvorske vode.

No, vjerojatno najveća vrijednost Podravke njeni su zaposlenici, kojih danas ima više od 7.200. Iz godine u godinu Podravka neprestano povećava ulaganje u obrazovanje vlastitih zaposlenika te razvijanjem partnerskih odnosa s vodećim obrazovnim institucijama u zemlji i inozemstvu želi zadržati vodeću ulogu u kreiranju edukacijskih programa za svoje zaposlenike.

Ono što Podravku izdvaja od ostalih društava jest iznimno kvalitetan odnos s investitorima. Naime, Podravka je već dugi niz godina članica prve kote- cije Zagrebačke burze, a od prošle godine to je društvo uspješno implementiralo i Kodeks korporacijskog upravljanja. Upravo zbog takvog odnosa prema svim interesnim skupinama te stabilnih i dobrih poslovnih rezultata koje ostvaruje iz godine u godinu, Podravku je prepoznala i šira investicijska javnost, o čemu svjedoči i Posebna nagrada za najbolju industrijsku dionicu u 2005. godini u segmentu hrane i lijekova.

U funkcioniranju NO-a ipak ima i nekih hrvatskih specifičnosti. Smatra se, primjerice, da se uprava Plive uspješno oduprla prvom pokušaju preuzimanja samo zbog toga što predsjednik Uprave Željko Čović ima jak utjecaj na NO koji je dosad podržavao sve stave uprave. Ta primjesa anglosaksonskog modela očito proizlazi iz strukture vlasništva i kotacije na londonskoj burzi.

Neki predsjednici uprave pak gledaju na NO kao na trust mozgova od kojeg očekuju pomoć u poslovanju. NO bi trebao biti stručan, tako da može pomoći upravi u vođenju poslovanja i nadzirati njene odluke – smatra Josip Galinec, koji je nedavno s mjesta predsjednika NO-a Industrogradnje prešao na mjesto predsjednika Uprave.

Logika govori da bi u tim tijelima trebali sjediti isključivo stručnjaci. Idealno bi bilo da oni pokrivaju područja potrebna poduzeću, primjerice da u NO-u sjedi dobar pravnik, dobar ekonomist, u trgovačkim poduzećima dobar komercijalist i slično. Loše je kad NO ima jednolik sastav, recimo samo pravnike. A uopće se ne slažem s time da u njemu budu političari – kaže dr. Barbić.

U praksi, međutim, još uvijek prevelik utjecaj države i lokalne uprave na poslovanje domaćih poduzeća ne dopušta vlasnicima tvrtki potpuno ignoriranje političara prilikom odabira članova nadzornog odbora.

Sa svim tim dilemama suočili su se prije mjesec dana vlasnici rastuće Atlantic grupe kad su se odlučili tvrtku iz društva s ograničenom odgovornošću pretvoriti u dioničko društvo. Prema zakonu, jedna od obveza je bila i formiranje nadzornog odbora.

Članovi Nadzornog odbora izabrani su temeljem njihovih znanja i stručnog iskustva potrebnog za kvalitetno obavljanje funkcije, stoji u odgovoru iz Atlantic Grupe na pitanje o kriterijima izbora potpuno novog NO-a. Na kraju je skupština društva odlučila da će se Nadzorni odbor Atlantic Grupe sastojati od tri člana. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Zdenko Adrović, predsjednik Uprave Raiffeisenbank Austrije, a članovi su Siniša Petrović, profesor na Katedri za trgovacko pravo i pravo društava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i Lada Tedesci, predsjednica Atlantic Italije. U Nadzorni odbor izabrani su članovi koji su vrhunski eksperti u svojim područjima, odgovaraju u Atlanticu.

U uvjetima sve žešće domaće i strane konkurencije te kombinacije prijetnji i izazova koju donosi postupak približavanja Hrvatske EU, pasivan nadzorni odbor će se mnogim poduzećima pokazati kao nepotreban teret. Ako ih zakon već prisiljava da ga imaju, tvrtkama se više isplati NO popuniti ljudima koji im mogu pomoći u opstanku i uspjehu na tržištu. Sve se to, nažalost, još ne odnosi na one kojima bi takvi visokostručni i aktivni NO najviše trebali: gubitašima u državnom vlasništvu. Njihovi će nadzorni odbori i dalje biti puni fikusa.