Početkom 21. stoljeća ekonomski rast povlači milijune ljudi iz siromaštva. Rast, tako obožavan, a opet tako neuhvatljiv za zemlje u razvoju, pojavljuje se u Kini i Indiji u dosad nezamislivim brojkama. No, obilje ima i loših strana, na što su upozoravali ekonomisti još 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, prije svega zabrinuti za okoliš i socijalna ograničenja rasta.
Avner Offer, profesor povijesti ekonomije na Oxfordu, nastavlja tu kritičku tradiciju. Glavna je Offerova teza (prije akademskih karijere bio je vojnik, farmer i konzervator u Izraelu) da ekonomski prosperitet uzrokuje gubljenje razboritosti, a to potkrepljuje brojnim primjerima iz Amerike i Britanije, primjerice stalni rast ovisnosti o drogama, alarmantan rast pretilosti zbog dostupnosti brze hrane, ovisnost o televiziji, padajuće stope štednje, rastući broj razvođa…
Kritika je Offerovu knjigu uglavnom dočekala ‘na nož’. Nema razloga, tvrde, vjerovati u tezu da ponašanje postaje sve kratkovidnije s većim bogaćenjem društva, niti da je nestalo razboritosti. Naprotiv. Mogući je primjer i povećanje upisa na fakultete. Izborom da uče umjesto da rade studenti žrtvuju kratkoročni prihod i potrošnju kako bi osigurali bolji životni standard u budućnosti.
