Ekonomalije

Među poduzetnicima koji su se okupili u Šibeniku uočljive su značajne promjene. Sve je više samosvjesnih biznismena koje ministri i pomoćnici ne mogu impresionirati ni zastrašiti.

Maknuti se iz redakcije i otići među ljude. To je vječita želja nekadašnjih novinara-pisaca koji prijeđu u urednike. Pa ih smišljanje, dogovaranje, kontroliranje i finiširanje tekstova zarobi za stolom. Novinari su produžena ruka urednika, ali osobno svjedočenje o tome što se događa ‘na terenu’, kontakti s izvorima informacija i upoznavanje novih igrača na poslovnoj sceni ipak su nezamjenjivi.

Najgore je kad urednici jedni drugima čitaju novine, pa onda jedni druge ‘prepisuju’ i nadovezuju se na teme koje je netko drugi otvorio. I onda se svi zajedno vrte u krug.

Vođenje okruglog stola o financiranju malih i srednjih poduzeća u sklopu 10. nacionalnog savjetovanja o gospodarstvu i poduzetništvu, održanog prošlog tjedna u Šibeniku, bio je dobar razlog za micanje iz redakcije. Impresije nisu izostale.

Godišnji skup Ministarstva gospodarstva tradicionalno se održava u šibenskom hotelu Sv. Ivan (hotelsko naselje Solaris). Četiri godine nakon posljednjeg posjeta primijete se novi pleteni stolci u predvorju. Sve ostalo kao da se nije ni malo promijenilo. I dvorana je ista kao prije, ali je scenografija osvremenjena, pa je sve puno svjetlosnih efekata i pleksiglasa. Po tome smo se približili konferencijama na Zapadu.

Druga skupina dojmova vezana je uz dolazak premijera Sanadera. Oko 600 sudionika čekalo ga je 45 minuta. Očekivanje da će se premijer ispričati nisu se ostvarila, ali to gotovo da nitko nije ni primijetio. Ni u izvještajima sa skupa to nikome nije bilo važno. Ali su zato dužnosnici koji su sjedili u prvom redovima na Sanaderov dolazak skočili na noge. Oni iz sredine dvorane zbunjeno su se ogledali, neki su ustali, pa sjeli, dok su zadnji redovi ostali čvrsto sjediti.

U kasnijim govorima lokalnih dužnosnika upravo je bilo tragikomično slušati koliko se trude dodvoriti predsjedniku Vlade stalnim ponavljanjem ‘kako je to premijer rekao’. (Zanimljivo, na ovotjednoj Zlatnoj dionici atmosfera je bila sasvim normalna. Už primjereno uvažavanje Vladine delegacije, ali bez patetike. Čini se da su ton šibenskoj atmosferi zaista davale općinske i županijske strukture.)

Koliko je dobro da se urednik-kolumnist nade na licu mjesta, toliko u slučaju premijera Sanadera postoji opasnost upadanja u zamku da se sluša način na koji Sanader govori i da to prekrije ono što govori. Ili još bolje, o čemu ne govori.

Premijer se svaki put iznova dokaže odličnim scenskim nastupom. Ali u Šibeniku je bilo uočljivo da se sve više zadržava na općim mjestima. Nekada je znao spominjati rast izvoza ili pad nezaposlenosti. Sada samo ponavlja da je Vlada smanjila budžetski deficit i da se ide prema minusu od samo 3 posto.

Rast vanjskog duga kao da ne postoji. Zapravo, stječe se dojam da Sanader drži kako je njegova vlada odgovorna samo za budžet, a da je opće zaduživanje zemlje nimalo ne zanima. Budući da je od tog problema i HNB digao ruke, ispada da se zaduživanje ‘kotrlja ulicom’.

Premijer se koristi i lijepim stilskim figurama, pa tako ubrzani razvoj uspoređuje s vožnjom po ‘lijevoj strani ceste’, pritom vješto izbjegavajući izreći postotak rasta koji smatra primjerenim. E da ga ne bi netko u javnosti držao za riječ.

Usput, zanimljivo je Sanaderovo presuđivanje o sličnim pitanjima. Kad je bila riječ o uvođenju 0,0 promila alkohola za vozače, argument je bilo oko 600 mrtvih na godinu u nesrećama. Sada kad dio Ministarstva zdravstva pokušava izbaciti pušenje iz kafića – premijer dijeli pake podređenima. A od duhanskog dima na godinu, prema službenim podacima, umre između 12 i 14 tisuća ljudi.

Kad je o poduzetnicima koji su se okupili u Šibeniku riječ, tu su u četiri godine uočljive značajne promjene. Među njima sve je više samosvjesnih biznismena koje ministar Vukelić i njegovi pomoćnici ne ‘zastrašuju’ previše. Pitanja i primjedbe državnoj administraciji bili su vrlo utemeljeni, poduzetnici nisu zašutjeli nakon što bi dobili nekakav diplomatsko-izbjegavajući odgovor. Treba priznati da se i ministar Branko Vukelić ohrabrio i sada zna biti konkretniji nego prije.

Stječe se dojam da se u njegovom ministarstvu vodi mnogo projekata, ali pitanje je do koje se razine stvari kasnije zaista i postave kako je zamišljeno. A osim toga, stječe se dojam da između ministarstava ne postoji koordinacija, nego svatko svira svoju melodiju. Što nije ni čudno kad je jasno da Vlada zapravo nema zaokruženu strategiju.