Kada dolazi do dosjelosti vlasništva

Na prvi pogled može izgledati čudno, ali obje su teze točne. Pravo vlasništva stvarno ne zastarijeva i zbog pasivnosti pravno ne može doći do njegova gubitka, koliko god ta pasivnost trajala. Pravo vlasništva u našem je pravnom sustavu posebno zaštićeno ne samo zakonima nego i Ustavom Republike Hrvatske. Naravno, uobičajeni atribut da je riječ o apsolutnom pravu koje se odnosi na sve (erga omnes) ne smije se doslovno tumačiti kao da to pravo ne trpi nikakva ograničenja – upravo suprotno, postoje relativno brojna ograničenja i prava vlasništva, kao posljedica (u osnovi) činjenice da su sva prava objektivno ograničena drugim pravima kao što su i druga prava ograničena, što omogućava njihovu normalnu koezistenciju.

Gore navedeno treba tumačiti u kontekstu jedne druge zakonske odredbe, a to je da se posjedovanjem neke stvari tijekom zakonom određenog vremena stječe pravo vlasništva dosjelošću, ako su ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti. To pitanje uređuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim su za stjecanje dosjelošću propisani rokovi od 3 do 40 godina i u osnovi dvije različite situacije. Prva je kraća (redovna dosjelošća, trajanje 3 godine za pokretnine i 10 za nekretnine) ona u kojoj stjecatelj ima posjed i poštenje koje se prednijeva (znači onaj tko tvrdi da postoji nepoštenje to mora i dokazati) i zakonit način (npr. predana stvar u posjed) i osnova stjecanja (npr. ugovor, makar i s nevlasnikom), a druga je (izvanredna dosjelošća, pokretnine za 10 godina, nekretnine za 20 godina) ona u kojoj uz posjed postoji samo još poštenje. Inače, pošten je posjednik koji nije ni znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Ako je na pasivnoj strani (onoj koja dosjelošću gubi pravo vlasništva) Republika Hrvatska, grad, općina, županija, crkva ili druga osoba koja je neprofitna, svi navedeni rokovi se udvostručuju. Posebno treba naglasiti da je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu koja je omogućavala da se u rokove za dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu računa i rok protekao prije tog datuma. Dakle, ako se s vašom vlasničkom pasivnošću poveže nečija aktivnost na način da je imao barem pošteni posjed, postoji mogućnost da vi ostanete bez svoga prava vlasništva, ali je bitno da se to ne može dogoditi samo uz vašu pasivnost nego jedino ako uz nju postoji i nečija aktivnost kao stjecatelja. Riječ je o razmjerno dugim rokovima i razumljivoj želji i potrebi zakonodavca da potakne svakog vlasnika da se brine o svom vlasništvu.