Lobiste je teško pronaći na tržištu

U posljednje vrijeme sve je prisutnija tendencija udaljavanja državnoga i poslovnog sektora u suvremenim gospodarstvima. No, to ne koristi nikome. Na gospodarsku kretanja utječe politika, a političari bi trebali biti upoznati s realnom gospodarskom slikom kako bi prema poslovnom sektoru mogli djelovati u jasno definiranim okvirima.

Teoretski se lobirati može u svim segmentima. U praksi se lobističke aktivnosti češće provode prema tijelima zaduženima za gospodarstvo ili industriju (kemijska, automobiljska industrija i slično) te u segmentima razvoja i međusektorske suradnje. Primjere uspješnog lobiranja možemo pronaći i u djelovanju interesnih skupina odnosno nevladinih udruga u zaštiti okoliša, socijalnoj sigurnosti i zdravstvu.

Nigdje u svijetu ne postoji obrazovna ustanova koja može pojedinca naučiti kako se postaje lobistom ili kako se ta djelatnost obavlja. Iz same definicije lobiranja, kao upravljanja odnosima s onima koji imaju moć odlučivanja, proizlazi činjenica da lobist mora posve razumjeti politički sustav, njegovo djelovanje i međuvisinost političkih segmenata. Kvalitetan lobist mora biti diskretan i pouzdan. Ipak, najvažnije je da ispravno razumije ciljeve i da…

Koja institucija već tisuće godina uspjeva prenositi istu poruku, uspješno lobirati u svim zemljama svijeta, a pritom pružiti stotine tisuća ljudi, muškaraca i žena, starih i mladih, crnih i bijelih? U mojim očima najbolji primjer takve uspješnosti je Katolička crkva.

Neovisno o tome je li riječ o najvišem vladinom dužnosniku ili predsjedniku najmanje političke stranke treba poznavati osobu prema kojoj se lobira i cilj koji se želi postići. U tom smislu ne postoje nikakve razlike u pregovorima.

Lobiste je teško pronaći na tržištu rada, jer osoba koja lobira u ime neke kompanije mora biti poznata toj kompaniji i njena uprava ili menadžment moraju mu pružiti potpunu potporu. Ništa nije gore od lobista koji ne može ili ne smije samostalno donositi odluke.

Svi smo lobisti – barem za vlastite interese.

Prvi korak je analiza situacije. Svatko tko lobira mora unaprijed znati kolike su mu šanse da ispuni zadani cilj. Sve je u politici stvar većine. Točnije, lobisti mogu pomoći u ‘organizaciji’ odluka i mogu uvjeravati ljude prema kojima se lobira, ali oni nisu čarobnjaci i političke odluke će uvijek donositi saborska veći-litičarima uvijek treba prići s više strana. Vrhunsko lobiranje utjecajnim osobama uvijek pruža kompletnu sliku situacije, umjesto stalnog ponavljanja istih argumenta.

Tko rano rani dvije sreće grabi.

Ne poznavati i ne poštovati hijerarhiju.

U Njemačkoj i Bruxellesu imamo jako dobro iskustava u izgradnji mreže lobista. Budući da je to relativno mlada profesija, u startu treba postaviti dobre standarde za njezin razvoj te promovirati struku kvalitetnim projektima i edukacijom. To može samo potaknuti Hrvatsku da ne podcijeni takav razvoj.

Trebali bi pratiti kako hrvatsku, tako i europsku legislativu. U zemljama koje zanima utjecaj europske legislative potrebna je efikasan sustav ranog upozoravanja na promjene u tom području. Možda se čini da je Bruxelles još daleko, ali on već sada može snažno utjecati na gospodarska kretanja i pravni sustav.

Mi već dugo organiziramo radionice s vođećim državnim službenicima na kojima raspravljamo o aktualnim problemima, razlučujemo prioritete, definiramo ciljne skupine i primjerene instrumente za implementaciju komunikacijskih strategija.

U Pleonu smo radili na mnogo uspješnih projekata. No, nikad o tome ne govorimo.