Pojmovnik

Gradnici Hrvatske mogu izabrati između četiri obvezna mirovinska fonda: AZ fondom upravlja Allianz ZB, Raiffeisen mirovinsko društvo za upravljanje obveznim mirovinskim fondom upravlja fondom Raiffeisen, PBZ Croatia osiguranje upravlja istoimenim fondom, dok fondom Erste Plavi upravlja Erste. Obvezni mirovinski fondovi na kraju 2005. godine upravljali su s ukupno 11,7 milijardi kuna i imali gotovo 2,5 milijuna članova. Najveći fond (i prema imovini i prema broju članova) je AZ fond, a slijedi ga Raiffeisen. Dva najveća fonda drže više od 70 posto ukupne imovine i članova.

Prinosi u 2005. godini bili su iznad očekivanja. Razlog tome su prije svega iznadprosječno visoki lanjski prinosi obveznica. Pritom je najviši prinos ostvario Raiffeisen OMF (+10,51 posto), slijedi Erste Plavi OMF (+9,91 posto).

Najvišu ocjenu za imovinu dobio je AZ, slijedi Raiffeisen, dok je prema relativnoj promjeni imovine u 2005. najviše bodova pripalo fondu Erste Plavi, slijedi Raiffeisen. Napokon, najvišu ocjenu prema kriteriju rizičnosti dobio je Erste Plavi. Konačna ocjena kombinacija je ocjena prema navedenim kriterijima (prinos ima ponder 60 posto, dvije ocjene imovine po 10 posto, dok je ponder ocjene rizičnosti 20 posto).

Pobjednik za 2004. godinu, Raiffeisen OMF, najbolji je obvezni mirovinski fond i za 2005., ponajprije zahvaljujući najvećem ostvarenom prinusu. Slijedi Erste Plavi koji je uz visok prinos, visoko ocijenjen i prema drugim kriterijima.

Raiffeisen OMF-a je u 2005. u usporedbi s konkurentima, razmjerno više ulagao u državne obveznice, a manje u inozemnu imovinu. Na kraju 2005. najveći dio imovine (83 posto) bio je uložen u državne obveznice, a 8 posto u inozemne otvorene investicijske fondove.

Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi i dalje su (vrlo) mali prema ukupnoj imovini pod upravljanjem. Ipak, dobrovoljne mirovinske fondove općenito, a posebno zatvorene fondove, karakteriziraju bitno veće stope rasta imovine u usporedbi s obveznim fondovima.

Četiri aktivna društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima na kraju 2005. upravljala su s devet zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. Raiffeisen dobrovoljno mirovinsko društvo upravlja s četiri zatvorene fonda (RBA, Novinar, Hrvatski liječnički sindikat i Ericsson Nikola Tesla), dok Allianz ZB pod upravljanjem ima tri zatvorena dobrovoljna mirovinska fonda (VIP, Dalekovod, Hrvatska kontrola zračnog prometa). Croatia osiguranje dobrovoljno mirovinsko društvo upravlja s dva zatvorena fonda (Croatia osiguranje i Sindikat pomoraca Hrvatske), dok Erste DMD nema zatvorenih fondova.

Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi najmlađi su među mirovinskim investicijskim fondovima. Samo četiri fonda počela su s radom prije 2005. godine: AZ VIP, AZ Dalekovod, mirovinski fond Hrvatskoga liječničkog sindikata (RBA) i mirovinski fond Sindikata pomoraca Hrvatske (Croatia osiguranje). Među navedenim fondovima uvjerljivo najviši prinos u 2005. zabilježio je RBA Liječnički (+14,48 posto), slijedi AZ VIP (+10,75 posto). S obzirom na niži prinos, zatvoreni mirovinski fond CO-a očekivano je najbolji prema kriteriju rizičnosti (najniža standardna devijacija promjene vrijednosti obračunske jedinice). Napokon, što se imovine tiče, uvjerljivo je vodeći (i prema prosjeku i relativnoj promjeni imovine pod upravljanjem) AZ Dalekovod.

Ukupna ocjena rezultat je objedinjavanja ocjena prema tri kriterija: prinos (50 posto), rizičnost (30 posto) i imovina (20 posto). Zahvaljujući prije svega visokom prinusu, najvišu ukupnu ocjenu dobio je mirovinski fond Hrvatskoga liječničkog sindikata.

Njih priča kako mu je prije nekog vremena došao klijent s idejom da uloži novac u dionicu Luke Rijeka, na što ga je on pokušao urazumiti da taj potez nije dobar. Klijent ga nije poslušao, što se pokazalo ispravnim, jer je na toj dionici zaradio.

Naravno, to nije pravilo. Brokeri su ipak kvalificirani ljudi, koji prate i osluškuju tržište iz dana u dan. Jer, priča nam isti broker, dogodio se s jednim klijentom i drukčiji slučaj. Klijent je došao s idejom da nekoliko milijuna kuna uloži u dionicu Belja, jer je načuo da bi to bio super potez, da će ta dionica rasti. Ipak je poslušao brokerov savjet. Srećom, jer je cijena nakon toga pala. No, ima i osoba kojima burza nije osnovno zanimanje, ali imaju osjećaj za pogoditi dobru dionicu u koju će uložiti novac. Zanimljivo je da je među takvim osobama mnogo onih sa završenim fakultetom matematike ili fizike. Izgleda da brzo i jasno razmišljaju primjenjuju i na tom području.

Počeo ulagati čitajući novine. I rekorder s početka priče je fizičar. Kaže da je osjećaj za odabir dionice, prebacivanje ulaganja iz jedne u drugu, upravo rezultat ‘klikera’ koji se nosi s tim obrazovanjem. I ulagati je počeo, kaže, bez preporuke, samo uz pomoć informacija iz novina. Ne želi se spremni uložiti i rok na koji bi uložili. Na temelju te računice preporučujemo im koje vrijednosnice kupiti. Nakon odluke o ulaganju, obavljaju se transakcije, uz dogovorenu proviziju, rok, način plaćanja i sl. Provizije se kreću prema informacijama od 0,7 do 1,3 posto, ovisno o poslovnom odnosu s klijentom. Odnosno ovisno o tome je li riječ samo o obavljanju transakcije ili i o savjetovanju, o razdoblju suradnje klijenta i brokera, iznosima transakcije ili i uključenoj poslovnoj suradnji na drugim područjima.

Ako klijent prepusti upravljanje portfelja brokera, tada ulagač ne treba voditi nikakvu brigu o vrijednosnicama, jer sve odluke i tehniku vodi broker, ali u konačnici uzme i udjel u dobiti, koji se kreće između 15 i 20 posto od ostvarene čiste dobiti, odnosno one nakon odbitka svih troškova. Mnogi klijenti dolaze sa svojim idejama o ulaganju, jer su na ulici čuli da pojedina dionici vrijednost raste. Kada na ulici krenu priče o tome da treba kupiti neku dionicu jer će joj cijena porasti, možete biti sigurni da je treba prodati, kaže Fudurić.

Direktorica brokerske kuće Credos, Suzana Lončar, koja među svojim klijentima ima brojne male ulagače, potvrđuje iz prakse da se trend ulaganja povećava, i to s različitim profilima klijenata. Najviše je sredovječnih, kaže Lončar, koji žele da broker upravlja njihovim portfeljem. Zatim dolazi nova populacija klijenata mladih osoba, među kojima su i studenti koji s manjim iznosima trguju putem interneta tzv. E TRADE. Za takav način trgovanja klijent mora imati ovjeren ugovor o suradnji s brokerom. Ako želi dati nalog za kupnju, treba imati uplaćena sredstva za kupnju. A ako daje nalog za prodaju, prije toga mora registrirati dionice s brokerskim društvom kako bi se transakcije obavile bez rizika za namiru. Neki klijenti žele ulagati na drugim tržištima, ali više je onih vjernih domaćem tržištu, kaže Lončar. Većina ipak sluša naše savjete. Bilo je primjera da je klijent izbjegao gubitak zahvaljujući tome što je poslušao savjet brokera. Neke je u svakom slučaju teže, neke lakše odgovoriti od pogrešnog poteza.

S obzirom na dugogodišnje svakodnevno praćenje tržišta, naš nam je sugovornik iz svog ‘dnevnika’ iščitao da se u posljednje tri godine najbolje moglo zaraditi na dionicama Atlantske plovidbe, Viadukta, Konzuma, Tankerske plovidbe, Jadrolova i ACI-ja, a najmanje na Plivinim i Lurinim. Prije tri godine od zarađenog novca kupio sam stan. No, nisam svu zaradu s burze uložio u nekretninu, nego sam radije za dio iznosa uzeo kredit, a ostatak ponovno uložio u dionice, i do sada već dobio popriličan povrat novca. Ulaganje na burzu naziva aktivnim upravljanjem štednjom. Treba mnogo opreza, a Hrvati su za sada osjetili tek bankarsku krizu, ali ne i onu pravu na tržištu kapitala. Naravno, velik je dio ulagača i s ekonomskim fakultetom, jer se na njemu barem dijelom uči o burzi. Ulagač mora za početak baratati osnovnim pojmovima, kao što su burza, broker, SDA, provizija itd., ali ih znati i tumačiti. Mora znati i pratiti tržište i analizirati vrijednosne papire, jer je kupnja na temelju informacija koje se čuju na ulici siguran put u gubitak.

Jedan dio ulagača usmjeren je samo na domaće tržište kapitala, a neki su se već iskušali ili to planiraju i na istočnim tržištima regije. Naime, kako u Hrvatskoj lagano usporava rast vrijednosti dionica, tako istočna tržišta bume tek očekuju. Većina među tim tržištima vidi ono srpsko, gdje se u velikoj mjeri povećava dolazak stranih ulagača sa Zapada, koji su, primjerice, naše tržište izbjegli. Ulagača u vrijednosne papire na domaćem tržištu kapitala u svakom je slučaju sve više, ali ipak ne i toliko znanja među njima. Mnogi ulazu povedeni samo činjenicom da su mnogi zaradili te da isto mogu očekivati i oni. No, takvi nisu još iskusili ili čuli iskustva pojedinaca koji ne da su izgubili na jednoj dionici, nego na svima usred krize cijelog tržišta. Dugogodišnji ulagači sjetit će se azijske krize potkraj devedesetih, koja se, naravno, odrazila i na domaće tržište. Mnogi su tada iskusili lošu sreću i ako nisu na vrijeme prodali dionice ili pričekali oporavak kroz nekoliko godina, podosta su izgubili. Takvo što moglo bi se opet dogoditi i na to ulagači moraju biti spremni. Jer kako kaže Benjamin Graham u svojoj knjizi Inteligentni investitor, u trenutku kad je tržište usi-

Dionica nije samo simbol, ona je vlasništvo interesa u stvarnom poslu, s fundamentalnom vrijednošću koja ne ovisi o njezinoj cijeni na tržištu. Tržište je poput ljuštačke koja se stalno ljušta između neodrživog optimizma (zbog čega su cijene previsoke) i neopravdanog pesimizma (zbog čega su cijene preniske). Inteligentni investitor je realist koji prodaje optimistična i kupuje od pesimista. Buduća vrijednost bilo koje investicije funkcija je sadašnje cijene. Što je cijena viša, prinos će biti manji. Koliko god bili oprezni, ne možete eliminirati rizik da pogriješite. Samo ako inzistirate na ‘dodatku sigurnosti’ – nikad ne preplaćujte, koliko god vam se investicija činila privlačnom – možete minimizirati svoje šanse da ćete učiniti grešku. Tajna financijskog uspjeha je u vama. Ako o svemu razmislite kritički i ne prihvaćate povjerljive ‘činjenice’ koje dolaze do vas s Wall Streeta te ako investirate strpljivo i sa samo-

Uvođenje svjetskih standarda u proizvodnju ne znači mnogo ako ih ne pratimo isto tako suvremenim marketinškim modelima upravljanja sa zadovoljstvom kupca i ‘soft selling’ tehnikama promocije – ističu u križevačkom Impromu, proizvođaču sve poznatijih ‘Gušta’. Niz priznaja i nagrada te stabilan rast potražnje za delikatesnim suhomesnatim proizvodima ‘Gušti’ počinje izdvajati križevački Improm kao primjer za isplativost ulaganja u visokokvalitetnu proizvodnju. Ali prihvaćanje visokih ISO standarda i nadzora proizvodnje HACCP nedovoljno je za uspjeh, ističe Uprava Improma. Sve izbirljivije potrošači danas zahtijevaju profinjene tehnike marketinga koje je u potpunosti prate njihove zahtjeve. Gotovo do razine na kojoj su potrošači ravnopravni članovi uprave. Samo takav odnos s potrošačima stvara marku koji oni istinski vole – brend premium kvalitete.

Na taj je način nastao niz trajnih salama s plemenitom plijesni. Prvo ‘Gušti’ žimska salama suvre- Brend ‘Gušti’ obuhvaća i niz klasičnih delikatesnih proizvoda poput parizera, mortadela, prešanog hamburgera te dva nova proizvoda: pancetinu i prešane svinjske jezike. Dio ovih proizvoda za svoju je inovativnost nagrađen Zlatnom krunom, a za kakvoću Zlatnim medaljama i/ili Znakom hrvatske kvalitete.

Izraz je to i stoljetne mesoprađivačke tradicije staroga kraljevskog grada Križevaca, nadograđene i prilagođene suvremenim prehrambenim zahtjevima naših potrošača. A da je takva poslovna politka – strategija upravljanja kvalitetom proizvodnje prema najvišim svjetskim standardima u funkciji zadovoljstva potrošača – ispravna, pokazuje i sve veća otpornost brenda ‘Gušti’ prema drugim tržišnim utjecajima. Posebice kad je riječ o uvoznim delikatesnim premium brendovima koji u pravilu imaju za naše tržište neodgovarajuću cijenu. To pokazuje vrlo visoku lojalnost potrošača koji su se opredijelili za svoje omiljene delikatese – ‘Gušte’.

Zoran Korda zaposlen je u T-HT-u, a nekad se i sam, nakon završenoga Ekonomskog fakulteta, bavio investicijskim poslovima. Sada je mali ulagač, no s dugogodišnjom tradicijom tog posla. Ulagati je počeo na domaći tržište kapitala još devedesetih godina, a uoči krize 1997. povukao se i dotad zaradeni novac uložio u nekretnine. Nakon pauze, od godine 2000., ponovno je počeo aktivnije ulagati.

Nikica Gabrić, vlasnik i ravnatelj poliklinike Svetlost, primjer je doktora koji se ‘navukao’ na ulaganje, nakon što ga je na to nagovorio prijatelj iz brokerske kuće. Prije pet godina savjetovao mi je da višak novca uložim u dionice. Tada početnih 100.000 kuna koje sam uložio, dijelom i kroz margin kredit, danas je višestruko poraslo. Dijelom sam novac uložio u svoju polikliniku, a dio sam uložio u dionice.

Danko Držijanić zaposlen je kao urednik Dnevnika na HRT-u, a već gotovo četiri godine iskušava svoju sreću na tržištu kapitala, nakon jednogodišnjeg nagovaranja prijatelja na tu vrstu ulaganja novca. Shvatio sam da na ovaj način mogu dobiti veći povrat novca nego da ga ulažem u klasičan oblik štednje u banci. Takvo je ulaganje dugoročnije, ali i isplativije. U pojedinu dionicu ne ulažem više od 25 posto. Odnosno portfelj mi je diverzificiran na približno četiri dionice. U obveznice ne ulažem. Na početku ulaganja na burzu samostalno sam odlučivao u koje dionice uložiti, no, što zbog manjka vremena, što zbog negativnoga prošlogodišnjeg iskustva s dionicom Adrisa, na kojoj sam izgubio, svoj sam portfelj prije približno godinu dana prepuštio brokeru. Svjestan sam da je takav oblik ulaganja rizičan i da se kriza može dogoditi. No, razmišljam dugoročno, jer u tom je slučaju takvo ulaganje isplativ. Za sada nisam ostvario neku značajniju zaradu, pa zato novac zarađen na dionicama iznova ulažem u dionice. Razmišljam o ulaganjima na tržište BiH i Srbije, a možda ću se već ove godine okušati na tim tržištima.

Javno i kad kapital nije problem prikupiti, sprema se kriza. Pojedinci to već pripisuju domaćem tržištu kapitala, s obzirom na vrlo lako prikupljanje kapitala pojedinih tvrtki u posljednje vrijeme.

Ima i primjera ulagača koji su iznenada dobili naslijeđeni novac i odmah cijeli iznos uložili u dionice. Preporuka je iskusnijih igrača da je takve velike iznose najbolje ulagati postupno, u nekoliko dionica. Naime, ima i onih koji ulažu u isključivo jednu dionicu, što je vrlo riskantno, jer se može dogoditi da ta dionica doživi dugoročni minus.

U dnevniku jednoga 26-godišnjeg ulagača koji je završio ekonomski fakultet piše da je tijekom svoj trogodišnjeg ulaganja na burzu, nosi ostvarivanja prinosa, htio usvojiti i nova znanja i povećati svoju ekspertizu u tom segmentu poslovanja. Na to razdoblje gledam, kaže, kao na duži pripravnički staž, jer sam u tom vremenu naučio kako tržište funkcionira, tko su glavni subjekti, koji se zakoni i propisi primjenjuju, kako vrednovati tvrtku, čitati financijska izvješća i sl. Ulagao sam u razne dionice, od tadašnjeg TDR-a, Petrokemije, Atlasa, TLM-a, Pounja, Đakovštine… Prinose sam ostvario tamo gdje sam se najmanje nadao, ali imao i grešaka.

Prema podacima Središnje depozitarne agencije, trenutačno je oko 510.000 računa malih investitora, ali tek svaki stoti aktivno trguje dionicama. Broj malih ulagača posljednjih je godina znatno porastao, a izgleda posebno u posljednje vrijeme, nakon što se uvidjela dobra zarada ulagača na domaćem tržištu prošle godine. No, takva će se godina teško ponoviti i upravo zato novim ulagačima to treba biti poruka da se ne upuštaju olako i brzopletu u ulaganje.

Odnosno, da budu inteligentni investitor, kojeg Graham u svojoj knjizi opisuje kao strpljivu osobu, discipliniranu, s velikom željom učenja. Morate znati sputavati svoje osjećaje i misliti samostalno. Takva inteligencija nema veze sa završenim fakultetima ili dobrim testovima inteligencije. Ona je više osobina karaktera nego uma.

S obzirom na sve veće zanimanje za ulaganje na burzu, koje je još u našoj zemlji poprilična novina, javlja se i potreba za stjecanjem znanja na tom području. Studenti zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, uz pomoć brokerske kuće To one, pokrenuli su virtualnu burzu, pomoću koje se studentima pruža mogućnost uvida u stvarne uvjete s kojima se mogu susresti u realnom okruženju ulaganjem na tržište kapitala na pravim burzama.

Na taj način studenti upoznaju sve izazove pravih ulagača: upravljanje portfeljem, vođenje računa o njegovoj likvidnosti, diverzifikaciji, granicama izloženosti, klasi dionica i dr. Kao i za svakoga pravog ulagača i ovi virtualni uče prikupljati sve informacije o pojedinim tvrtkama čije dionice čine njihov portfelj, napraviti njihovu analizu, odnosno procijeniti njihovu vrijednost i formirati svoja očekivanja u vezi s budućim kretanjima rezultata tvrtki i cijena dionica.

Početni zamišljeni kapital im je milijun kuna, a u konačnici se mjeri ostvaren prinos i usporedba ostvarenog prinosa i prosječnog rasta tržišta.