Hrvatskih vina nema na tržištima Danske, Finske, Norveške, Švedske i Japana, ali ima ih u srcima veleposlanika tih zemalja. Oni su, naime, kumovi hrvatskih vina. Ova jedinstvena diplomatsko-vinska priča koju su pokrenuli revija Sijet u čaši i Badel 1862, jedan je od ponajboljih marketinških poteza u hrvatskom vinarstvu kojemu nedostaje upravo dobrih vinskih priča. A prva slova ispisao je prije dvije godine Knut Toraasen, tadašnji veleposlanik Kraljevine Norveške u Zagrebu, ‘pokumio’ je vino chardonnay 2003. proizvedeno u prekrasnoj prigorskoj Kuriji Nespeš.
Tijekom službe u Hrvatskoj, naša su vina postala dominantna u njegovoj privatnoj arhivi, a najavio je i mogućnost osnivanja tvrtke koja će uvoziti hrvatska vina u Norvešku.
Kum diplomatskom vinu Toraasen ima svoju bačvicu u Kuriji Nespeš i brine se o vinu, odnosno nadzire njegovo sazrijevanje od berbe sve do punjenja u bocu. Riječ je o ograničenim količinama od 500 bočica, a svaka ima svoj broj. Svaku kum i vlastoručno potpisuje. Takvih vina nema u slobodnoj prodaji. Nakon chardonnaya 2003., Toraasen je pronašao i drugo ‘kumče’: traminac 2004., godine u kojoj se značajno povećao broj članova nove, ‘vinske’ diplomacije.
Tako je švedski veleposlanik Sture Theolin prošlog tjedna u svijet pustio svoje ‘kumče’, zeleni silvanac 2004. Kad je trebao otvoriti prvu bocu, kušati ga i ponuditi prijateljima koji su se okupili na predstavljanju ovoga diplomatskog vina, s police u Badelovoj Enoteci zgradio je sauvignon. Zločesti su odmah prokomentirali kako se mašio boljeg vina, ali Theolinov barikirani zeleni silvanac nije vino kojeg se bilo tko treba posramiti. Uostalom, boca s brojem jedan još je prije predstavljanja nestala netragom.