Početnik na području biotehnologije, GNI, kompanija je koja ima kinesku strukturu troškova, japanske superkompjutere, a na Zapadu pristup genetičkom materijalu i vrhunskim znanstvenicima.
GNI ima manje od 100 ljudi na platnoj listi, a njen čelnik, Christopher Savoie, teško bi odgovorio na pitanje gdje je sjedište njegove tvrtke. Jer, jednako je prisutna u Tokiju, Fukuoki, Šangaju, Cambridgeu, Londonu i San Joseu. Jedan od njenih znanstvenih utemeljitelja preselio se nedavno iz Engleske na Novi Zeland, kako bi i tamo uspostavio laboratorij. Odatle će surađivati sa svojom virtualnom kompanijom jednako kao i prije. GNI je, naime, shvatio da raznovrsni trendovi, od poboljšane kvalitete videokonferenciranja do Kine kao prihvatljivog mjesta za kliničko istraživanje, omogućavaju da se brzo i bez velikih operacija izrađe u multinacionalnu kompaniju. GNI je osnovao 2001. godine Christopher Savoie, američki poduzetnik, stvorivši svojevrsnu međunarodnu kompilaciju.
- Uzimamo najbolje od svake zemlje i to sa stavljamo – kaže Savoie, čija je kompanija iskorištala razlike u državnim regulativama, troškovima i ekspertizama kako bi skrptali malu multinacionalku.
GNI ima tri osnovna nacionalna identiteta. Japansko i kinesko partnerstvo, a većina istraživanja provode u Engleskoj, gdje je regulatorni okoliš i relativno liberalan stav prema uzgoju ljudskog tkiva u znanstvene svrhe, čine dobre uvjete za genetičke analize. Znanstvenici koji rade s GNI-jem dobivaju pupčane vrpcu iz Rosie Maternity bolnice u Cambridgeu, što im omogućuje analizu interakcije među genima. Nabavljanje takvog materijala u Japanu, gdje je stožer kompanije, bilo bi teško, s obzirom na to da japanski roditelji tradicionalno zadrže pupčanu vrpcu svoje djece.
No, iako Japanu nedostaje eksperimentalnog tkiva, ima dva druga resursa koji nisu na taj način dostupni u Ujedinjenom Kraljevstvu – superkompjutere i gotovinu. Velik dio podataka dobivenih u Engleskoj analizira se u Japanu na algoritmima razvijenima na moćnim japanskim kompjutorima. GNI je, isto tako, uspio sakupiti 30 milijuna dolara 2001. godine, jer Japan ima jednu od najvećih štednih zaliha na svijetu te olakšice za početničke kompanije, a velik dio te štednje završio u biotehnologiji. Savoie, koji je studirao medicinu na sveučilištu u Kyushu i tečno govori japanski, a uzeo je i japansko državljanstvo, vidio je priliku za skupljanje novca kad su restrikcije prema znanstvenicima u odborima kompanija ukinute. Brzim premještanjem stožera iz SAD-a u Japan skupljeno je dovoljno novca od japanskih investitora za funkcioniranje kompanije do 2008. godine. To je i više nego je bilo planirano prije izlaska na burzu tijekom ove godine.
