RIZ-odašiljačima za izbacivanje olova iz proizvodnje treba sto tisuća eura

Tvrtka RIZ-odašiljači uskoro nabavlja 80 tisuća eura vrijedan stroj za lemljenje bez olova zbog prilagodbe europskoj Direktivi o uklanjanju opasnih supstanci iz električne i elektroničke proizvodnje, prema kojoj bi se od 1. srpnja 2006. godine trebao zabraniti uvoz u EU proizvoda koji sadrže opasne supstance. Cijela operacija prilagodbe RIZ-odašiljača stajat će 100 tisuća eura, otkrio nam je Ervin Hopek, voditelj proizvodnje u tvrtki.

Iako je Europska unija još prije tri godine objavila Direktivu o uklanjanju opasnih supstanci iz električne i elektroničke proizvodnje (Directive on Restriction of the use of certain Hazardous Substances – RoHS), u Hrvatskoj još uvijek ne postoji pravilnik prema kojem bi se proizvođači prilagođavali njenim odredbama. Direktiva je kao opasne supstance definirala olovo, kadmijski, živu, šesterovalentni krom, klorirane bifenile i difenilne etere, a pretežito se odnosi na velike i male kućanske aparate, IT i telekomunikacijsku opremu, električni i elektronički alat, opremu za rasvjetu, igračke, sportsku opremu i elektroničke igre.

Prema europskom iskustvu taj proces je dugotrajni i zahtjeva sustavni pristup da bi se svaka od tih supstanci primjereno zamijenila, a započeo je prije mnogo godina kad se spoznala štetnost tih tvari po ljudsko zdravlje i okoliš. RoHS izravno se nadovezuje na Direktivu o električnom i elektroničkom otpadu (Waste electrical and electronic equipment – WEEE), prema kojoj će se ove godine izraditi Pravilnik o otpadu, a prema kojem će proizvođači reciklirati sve proizvode koji će im nakon isteka uporabe biti vraćeni. To će biti snažan poticaj da se u budućnosti dizajniraju proizvodi ekološki prihvatljivijeg oblika. Poveznica obiju direktiv je očuvanje okoliša od štetnog otpada koji će se reciklirati i zabranom nekih supstanci svesti na minimum. Budući da je direktiva samo smjernica, za razliku od zakona, moguće je da se odgoditi uz primjereno objašnjenje, što se zbilo s Grčkom i Irskom, koje su zatražile odgođu od dvije godine.

U Hrvatskoj je taj proces još u punom tijeku i vjerojatno je da će do potpunog uklanjanja zabranjenih tvari proći još dosta vremena, jer zamjena nije ni jednostavna ni jeftina. O tome je bilo riječi na nedavno održanoj prezentaciji Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatskoga poslovnog savjeta za održiv razvoj na temu Što nam donosi Direktiva o električnom i elektroničkom otpadu. Prema neslužbenim informacijama iz HUP-a, hrvatske tvrtke koje izvoze električne i elektroničke proizvode u države članice EU morat će priložiti izjavu da njihov proizvod ne sadrži ili sadrži propisanu količinu opasnih tvari. Za sada je teško utvrditi koliko je taj proces zamjene tvari financijski zahtjevan, jer ponajviše ovisi o složenosti proizvodnog procesa i o tome postoji li uopće alternativni proces kojim bi se izvršila zamjena korištenja otrovnih tvari. U većini zemalja članica EU proces prilagođavanja direktivama RoHS i WEEE usklađen je s institucionalnim promjenama te znanstvenim i tehnološkim otkrićima, što u Hrvatskoj još nije moguće.

Ericsson Nikola Tesla do sada je već kompletno izbacio živu te predviđa da će u skoroj budućnosti izbaciti kadmijski i šesterovalentni krom. Umjesto olova, Ericsson je, proučavajući različite studije i testiranja, odlučio koristiti bakreno-kositrenu leguru koja ima viši stupanj taljenja, što udovoljava zahtjevima o očuvanju okoliša.

Da čitav proces zavisi i o veličini kompanije potvrdio je Boro Milašinović, direktor razvoja programa elektroničkih brojila u tvrtki Riz-odašiljači. Budući da ta tvrtka ne pripada kategoriji velikih kompanija poput Ericsson, on smatra da će trošak od 100 tisuća eura radi potrebe prilagođavanja Direktivi biti osjetno veći. Riz-odašiljači su u posljednjih pola godine prekinuli nabavku komponenti koje sadrže olovo, ali takvih na skladu ima još dosta, što u svakom slučaju potvrđuje činjenicu o financijskom trošku koji će zahvatiti sve elektronske i elektroničke proizvođače.

Industrijski sektori proizvodnje u Siemensu radnu uputu o povlačenju, odnosno o maksimalno dozvoljenom udjelu štetnih tvari u homogenim materijalima primjenjuju od 14. travnja 2006. godine te smatraju da su potpuno spremni na uvjete koje će morati ispuniti prilikom trgovanja na europskom tržištu. Maksimalno dozvoljen udio olova u industrijskim sektorima, prema odredbama direktive RoHS, iznosi 0,1 posto, te Siemens, prilagođivši se toj granici, od svojih dobavljača uvoznika zahtijeva pismenu izjavu o količini štetnih tvari.

Velike kompanije poput Sony Ericssona već su kreirale tzv. ekološku deklaraciju, koja se može naći uz svaki proizvod. Ta deklaracija je svojevrsno uvjerenje da je proizvod u skladu s odredbama RoHS direktive, a u skoroj budućnosti takav će dokument morati imati svi proizvođači električne i elektronske opreme. No, kako će se snaći mali hrvatski proizvođači kojima odredbe direktive još nisu poznate vrlo je upitna stvar.