Home / Biznis i politika / Dalmacija: prodaje životni stil i ljepote juga

Dalmacija: prodaje životni stil i ljepote juga

Vodeće hrvatske turističke regije, Istra, Kvarner, Dalmacija sa Zadarskom, Šibenskom i Splitskom županijom te Dubrovnik, koji nosi zaseban dio kolača u turizmu, oduvijek su imale specifičan imidž koji ih je razlikovao više po mentalitetu lokalnog stanovništva nego po planiranoj specifičnoj razvojnoj politici. Hrvatska turistička zajednica Hrvatsku je kao turističku destinaciju vrlo dobro predstavila u inozemstvu, Mediteran kakav je nekad bio prošao je u svim stranim medijima, no čini se da smo s promocijom otišli korak ispred proizvoda. Iako svake godine turizam sve više puni državni proračun i udio u BDP-u se popeo na 25 posto, Hrvatskoj će trebati još barem deset godina da upotpuni svoju sliku kvalitetom, smišljenim programom razvoja i iskorištenim sadržajima. Čelni ljudi spomenutih regija polako postaju svjesni da će najbolje profitirati ako se ne oslanjaju na državu, jer upravo su najbolji rezultati u pojedinim regijama postignuti uskom suradnjom poduzetnika i lokalnih zajednica.

Glavni nositelji turizma u hrvatskim regijama velike su hotelske kompanije, o kojima će uvelike ovisiti i razvoj pojedinih regija. Koliko god Hrvatska izbjegava turski model turizma s all inclusive hotelima i inzistira na pojedinačnoj ponudi sadržaja, hoteli i kvaliteta smještaja još uvijek diktiraju tržište.

Istra, koja je imala najmanje ratnih posljedica, naglo se izdigla iznad prosjeka, okrenula se samoj sebi, kompletno je privatizirana i najorganiziranija je regija u Hrvatskoj. Može se reći da je također ušla u veliki rizik ako se uzme u obzir da je prije rata bila najmasovnija destinacija.

Dalmacija prodaje životni stil i ljepote juga, s blizinom emitivnim tržištima, kvalitetnijim hotelima, apartmanima i kampovima, razvojem zdravstvenog turizma i golf terena, gradnjom marina za megajahte, iskorištenošću zaleđa i gastro ponudom. Dubrovnik je orijentiran na elitni i kongresni turizam, razvijen nautički i kulturni turizam, s velikim brojem hotela s 4 zvjezdice, atraktivnim otocima, aerodromom i privlačnim stilom života lokalnog stanovništva.

Istra se suočava s problemima slabo razvijenog kongresnog turizma, slabe promocije kulture, nedostatka hotela s 5 zvjezdica i nedostatka aerodroma. Kvarner se suočava s neiskorištenošću zaleđa, slabo razvijenim nautičkim i agroturizmom, slabo zračnom povezanošću i gostima slabije platežne moći. Dalmacija također ima nedovoljno razvijen zdravstveni, kongresni i agroturizam, neiskorištenost zaleđa i nedostatak hotela s 5 zvjezdica.

Gordana Medved, direktorka TZ Primorsko-goranske županije, ističe da Kvarner prestaje biti umoran proizvod, s većinom kapaciteta u kategoriji s dvije zvjezdice i trenutačno mijenja svoje kapacitete u četiri zvjezdice. Kvantitetu gostiju želi zamijeniti kvalitetom, odnosno privući goste dubljih džepova, ali to je proces koji traje i na koji se gosti moraju naviknuti. Za razliku od Istre, Dubrovnik je oduvijek bio elitna destinacija koju su si mogli priuštiti rijetki Hrvati i danas je jedina destinacija u kojoj je pet hotela s pet zvjezdica.

Veliki potencijal Kvarnera, koji je apsolutno neiskorišten, je Gorski kotar, za koji još ne postoje primjereni projekti, ali koji će se prema predviđanjima turističkih stručnjaka u idućih nekoliko godina razvijati mnogo brže nego do sada. Naime, u nekoliko navrata vodile su se rasprave da se Ličko-senjska i Primorsko-goranska županija spoje u jednu turističku regiju, ali još nisu napravljeni bilo kakvi koraci u prezentaciji te ideje.

Aduti svake jadranske regije definitivno su otoci, koji se razvijaju brže od obale i na kojima se množe strane investicije, poput kapitala Orca na Hvaru i Blue Suna na Braču. Za razliku od investicija na dalmatinskim otocima, kvarnerski su još u zaostatku, a najveći trn u oku Kvarneranima još uvijek je hotelski kompleks u Malinskoj – Haludovo, koji je završio u rukama Armenaca i u kojem se fizički ništa ne događa.

Turističke aktivnosti su niske, ali bilježe sve veću stopu rasta iako smo još uvijek slabiji od Dalmacije. Kvarner je postao ‘umoran proizvod’ i nakon rata mu je promet pao na 20 posto od prijeratnih godina. No, tada kad Dalmacija nije funkcionirala, na Kvarneru su se počeli vraćati turisti zemalja bivše željezne zavjese, tvrdi direktorica TZ Primorsko-goranske županije Gordana Medved, koja se 30 godina bavi turizmom.

No, sada goste ‘nove’ Europe treba zamijeniti onima iz Zapadne Europe, a Medved šansu vidi u sve većem broju kongresnih i wellness centara. Ono što nismo uspjeli do sada postići je privući natrag Britance, kojih je od ukupnog broja stranih gostiju nekada bilo 25 posto. Nekadašnji britanski gosti su ostali, dok mladi za nas još nisu ni čuli. Oni su inače komforni avio gosti.

Osim Dubrovnika, koji je izuzetak, Opatija se jedina u Hrvatskoj može pohvaliti cjelogodišnjim poslovanjem. Poseban naglasak stavljamo na zdravstveni i kongresni turizam u Opatiji, koja zimi bilježi oko pola milijuna gostiju i imamo vrlo ozbiljnu poslovnu orijentaciju. Što se wellnessa tiče, on je, za razliku od pomodarskih i kozmetičarskih namjera, tradicionalno na Kvarneru krenuo iz zdravstvenih razloga. Terme Selce svjetski su poznati wellness kompleks u koji dolaze svjetski poznati skijaši.

Opatijska rivijera je neko vrijeme stagnirala u razvoju dok se nije pojavio svježi kapital i dok se nisu sagradili hoteli s četiri i pet zvjezdica. Kao što ona ‘drži’ Kvarner, tako i Makarska rivijera ima 40 posto udjela u prihodima od turizma Splitsko-dalmatinske županije. No, za razliku od Opatije, Makarska još uvijek vrvi apartmanima čija kategorizacija nije sređena i koji sigurno neće pridonijeti produljenju sezone u tom području.

Iako svaka pojedina regija bilježi godišnji porast broja dolazaka i noćenja turista veći od 15 posto, Istra još uvijek uvjerljivo vodi sa 17 milijuna noćenja. Istra je prepoznata kao najbliža destinacija, pogodna za autogoste, obiteljski odmor i kratke boravke te regija koja upravlja svojim razvojem na način da se opredijelila za kvalitetu ponude i proizvoda.

Istra i Kvarner su, naime, oduvijek imali prednost nad jugom, jer su bili destinacije najbliže emitivnim tržištima, ali gradnjom autoceste i pojavom sve više low cost zrakoplovnih kompanija te dvije regije izgubile su tu prednost. Blizina je bila i razlog brojnih dolazaka individualnih gostiju u Istru i Kvarner, dok su u Dalmaciju i Dubrovnik turisti dolazili uglavnom u velikim grupama.

Uvođenje jedinstvene stope PDV-a od 10 posto na organizirane dolaske stvorilo je animozitet kod turističkih agencija i turističkih zajednica na jugu iako Dalmacija i dalje bilježi porast gostiju. Svibanj je ove godine bio slabiji u dolascima gostiju, pa se stvorio dojam da se predviđanja Ministarstva turizma o ovogodišnjem porastu turističkog prometa za dva posto neće ostvariti, ali turistički stručnjaci smatraju da će sezona biti vrlo uspješna.

Dubrovnik stagnira jer su hotelijeri, ponuđeni dobrim prošlogodišnjim rezultatima i strahom od PDV-a, podigli cijene, koje nisu realne i koje će se morati uskladiti s potrebama tržišta. Sve regije pokušavaju pratiti iste svjetske trendove, a to su razvoj wellness i kongresnih centara te golfa, međutim, nema svaka jednake mogućnosti.

Istra si je dala u zadatak u idućih pet do sedam godina sagraditi barem 10 od predviđena 23 golfišta iako se lokalno stanovništvo suprotstavlja tolikom broju, jer smatra da su ona samo izgovor za urbanizaciju i apartmanizaciju još nesagrađenih dijelova prirode. Na isti otvor, uz nesređene zemljišne odnose, nailaze i ostale regije, pa je pitanje kad će ljubitelji golfa mahati palicama na dubrovačkom Srđu ili Cresu, Lošinju i Krku, koji su također u planu za gradnju golfišta.

No ono što svim regijama kronično nedostaje je agencije za destinacijski menadžment. Koliko god se Istra može pohvaliti godišnjim rezultatima i s uloženih 20 milijuna kuna u marketing, ona najviše zaostaje u razvoju kulturnog turizma, u kojem nisu napravljeni adekvatni iskorići.

Postoji dosta kulturnih i komercijalnih aktivnosti u pulskoj Areni i u sklopu raznih festivala, ali te manifestacije ne privlače nove, već samo postojeće goste. Za razliku od Pule, Rijeka polako prestaje biti radionica i spavaonica i sve se više okreće urbanom turizmu.

Rijeka je kao sjedište Kvarnera bila pomalo nezainteresirana za turizam, jer je imala druge prioritete. Posljednjih se godina sve više otvara tercijskog djelatnosti i sve je uža suradnja građana i turističke zajednice. Prije otvorenja hotela Bonavia, Rijeka nije imala niti jedan kvalitetan smještaj i izvlačila se po tom pitanju uvijek na potencijalima.

Splitu je nužna valorizacija njegove kulture, posebice Dioklecijanove palače, te pojačanje kongresnog turizma. Ljudi u regiji žive od lokalne autohtone poljoprivrede i iznajmljivanja apartmana ili rade u hotelskim kompleksima. Stoga moramo otvoriti vrata poduzetnicima koji su zainteresirani za nekretnine i zemljište, ali i inozemnu megalomaniju svesti na minimum.

Dalmacija je uvijek bila atraktivnija nautičarima od Istre i Kvarnera i teško da joj bilo koja regija može konkurirati. Pag, Vir i Šolta mogli bi biti interesantni jedriličarima, dok bi jače jahte prihvaćali Hvar, Korčula i Bol. Istra, pak, pokazuje ambicije da u pulskoj luci u sklopu projekta Brijuni rivijera sagradi marina za prihvat megajahti.

Da bi napravila nešto posebno, Istra također mora razvijati drukčiji oblik kongresnog turizma od Dubrovnika i Opatije. Nismo dovoljno atraktivni skupini ljudi koja bi putovala na velike susrete i seminare, pa ćemo se radije okrenuti organizaciji konvencija za 500-tinjak osoba. Za više niti nemamo kapacitete, niti ih želimo graditi.

Iako u Dalmaciji tvrde da na području turističke promocije postoji dugogodišnja i dobra suradnja Splita, Zadra i Šibenika, turistički stručnjaci tvrde da predstavnici tih županija ne mogu zajedno sjediti za stolom dulje od 15 minuta, a kamoli donijeti relevantne odluke o zajedničkom izlasku na tržište.

Neiskorišteni kapaciteti Dalmacije još su uvijek neprofiliran privatni smještaj, Dalmatinska zagora koja je nedovoljno iskorištena za seoski turizam kao i unutrašnjost dalmatinskih otoka. Isti problem ima i Dubrovnik, u čijoj je unutrašnjosti, u Konavlima, započet razvoj agroturizma, ali je iz nepoznatog razloga taj razvoj zaustavljen.

Dalmatinski, kao i kvarnerski otoci, imaju jake sezone u atraktivnim mjestima i gradovima poput Hvara, Brača i Krka, ali s obzirom na otočku tradiciju i način života otočana teško je tražiti od stanovnika da mijenjaju svoje stoljetne navike i prilagođavaju se novim generacijama stranih investitora i turista koji od njih zahtijevaju rad tijekom čitave godine.

Čelni ljudi spomenutih regija polako postaju svjesni da će najbolje profitirati ako se ne oslanjaju na državu, jer upravo su najbolji rezultati u pojedinim regijama postignuti uskom suradnjom poduzetnika i lokalnih zajednica. Dubrovnik na tržišno-turističkoj poziciji u odnosu na druge regije sigurno zauzima vodeće mjesto. Ne mislimo da je konkurentnost Dubrovnika s drugim regijama primjetna, s obzirom na jaku prepoznatljivost branda Dubrovnik.

Ostalo nam je još oko 8.500 neobnovljenih hotelskih kreveta, čija je obnova i modernizacija prijekopotrebna kako bi se Dubrovnik vratio na stari broj ležaja. Ono što definitivno povezuje sve naše jadranske regije je more i sunce, dok ih sve ostalo čini različitim. Različiti utjecaji prošlosti, drukčiji mentalitet i drukčiji aduti u rukavu. No, ono što im svima treba biti zajedničko su ciljevi i mnogo strpljenja.