Menadžment i nogomet

Nogomet je jedan od prvih profesionaliziranih sportova u kojima su treneri i igrači počeli igrati za novac, a nogometni menadžment jedna od disciplina koje se aktivno proučavaju na akademskoj razini. Početkom 90-ih u menadžerskoj literaturi stvoren je i novi termin, bricolage, koji za objašnjenje menadžerskih termina koristi pojmove iz širokog niza društvenih interesa, među kojima značajno mjesto ima i nogomet. Svakako najprimjereniji i najviše korišteni je pojam trenera (coach), koji osposobljava momčad ili tim za postizanje strateških i operativnih ciljeva (engleski termin goal označava i cilj). Sve više lidera smatra da je njihova funkcija trenerska, odnosno oni su izbornici ili selektori koji odabiru vrhunske igrače za igru u svojoj momčadi.

U timu dobar menadžer kao i vrhunski plejmejker ili graditelj igre, prije svega mora biti vrhunski ekspert, organizator igre, pokretati i davati smisao i svojoj momčadi samoj igri. Imati vrhunskog plejmejkera san je svakog lidera, jer zna da je sposoban snalaziti se u svakoj situaciji i da je taktički spreman povezati liniju obrane i liniju napada.

Poput nogometaša, i menadžeri ‘navlače dresove različitih momčadi’. I u menadžerskim vodama transferi su sve češći i unosniji. Za matične klubove to može biti veliki problem, jer se zbog unosnijih ugovora gube vrhunski menadžeri – igrači. Također, ponekad se lideri, baš kao i treneri, mijenjaju na svojim pozicijama svake dvije do tri godine zato što nisu uspjeli ostvariti očekivane rezultate. Rijetki su nogometni treneri poput Sira Alexa Fergusona, menadžera Manchester Uniteda, koji tu funkciju obnaša već gotovo 20 godina.

Bit svakog, pa i nogometnog trenera, jest stvaranje timskog ozračja – kaže Žarko Susić, bard hrvatskog sporta, koji ima gotovo 50 godina iskustva u sportu.

I u biznisu postoje određena pisana ili nepisana pravila igre, od internih pravilnika i kolektivnih ugovora, do eksternih, zakonskih pravila. Obično se tim pravilima igre želi omogućiti fleksibilno ponašanje tvrtki u tržišnom okruženju. Mnogo ih se, nažalost, bavi lažiranjem rezultata, tj. kreativnim računovodstvom. Takvim nesportskim ponašanjem zabijaju sebi autogol gubitkom reputacije, tržišta, investitora ali i bankrotom. Upravni odbori takvih tvrtki zainteresirali su ono što se u nogometu zove opasna igra i najčešće se kažnjavaju crvenim kartonom, tj. otkazom iz tvrtke.

Mnoge su tvrtke u posljednjih 15-ak godina morale promijeniti svoj ritam igre, što zbog pojačane konkurencije, ali i tehnološkog razvoja te globalnih vjetrova koji su sa sobom donijeli brze promjene. Oni koji su opstali i održali visok ritam igre danas se nazivaju prvoligašima. Njihove ‘blue chip’ dionice uglavnom donose zajamčenu dugoročnu zaradu. Opstanak u prvoj ligi osigurava im i stalni rast ulagača, dugoročne strateške partnere, povjerenje tržišta ali i reputaciju u regrutiranju novih kvalitetnih kadrova. Menadžeri prvoglasnih tvrtki obično stječu imenovanje menadžera godine baš kao i u nogometu igrači godine.

Općenito se u sportu uvriježila kratkoročna orijentacija, bazirana na ostvarenju sezonskih ciljeva i stjecanju profita. Slična orijentacija prisutna je i brojnim tvrtkama. Ciljevi tvrtke odnose se na interese investitora koji se u svojim procjenama vode kratkoročnim financijskim rezultatima. ‘Igra zarade u 21. stoljeću’, kako je nazivaju analitičari Pricewaterhouse-Coopersa, dovodi do loše tržišne procjene mogućnosti određenih tvrtki. Kratkoročno razmišljanje okrenuto samo trenutačnim financijskim rezultatima zanemaruje strateške, nemanjene resurse, kao što su inovacije, razvijanje branda, razvijanje ljudskog potencijala, korporativne kulture i sl.

Trening je uvijek račun s bezbroj nepoznata – kaže Susić. – Zato je za trenera bitno poznavanje svoje sportske discipline, ali i matematike, mehanike, psihologije. Za sport je važniji mozak od nogu i ruku. Bit dobrog trenera je naučiti sportaša da strateški razmišlja na terenu. U nogometu je sve stvar strategije, međutim, što ako protivnik raspoznava tvoju strategiju i ona padne u vodu? Trener mora stvoriti sportaša sposobnog da se u trenutku prilagodi promjeni situacije.

Multidisciplinarnost je bitna odluka i moderne menadžerske literature. Lider mora izvrsno poznati struku, ali i biti dobar psiholog, jer on vodi ljude, određuje smjernice budućnosti, motivira zaposlenike, stvara korporativnu kulturu.

Mnogi slavni menadžeri i treneri smatraju da će strahom, terorom i ponižavanjem najbolje potaknuti potencijale i doprinose zaposlenika ili igrača. Alex Ferguson, menadžer Manchester Uniteda, zvan i ‘sušilo za kosu’ zbog navike da se ljutito unosio u lice igrača i uzavrelim mu da hom ‘suši kosu’. Poznata je i epizoda u kojoj je nakon jednog poraza Manchestera toliko izgubio kontrolu da je u bijesu bacio kopačku Beckhamu u glavu.

Jack Welch, bivši izvršni direktor General Electrica, poznat je po tome što je svoje zaposlenike prije indoktrinirao nego motivirao. Tko nije želio slijediti njegovu viziju, mogao je napustiti tvrtku.

Jedna od najvažnijih vještina dobrih motivatora jest komunikacija. Vještinom kojom se prenosi vizija i strategija stvara se prije svega pripadnost timu, ali i prenosi smisao rada. Dobri motivatori ne koriste povišene tonove radi ulijevanja straha nego zbog energiziranja momčadi. Miroslav Ćiro Blažević poznat je kao izuzetan motivator tima. Dobro poznaje ljude i točno zna kako stvoriti atmosferu zajedništva u kojoj će svatko dati sve od sebe kako bi se došlo do željenog cilja. Može biti strog, često više na treninima, ali blizak je s igračima, a njegov očinski odnos prema njima ušao je u legendu.

Jorn Pedersen, izvršni direktor Carlsberga, u svojoj komunikaciji inzistira na jasnoći prenošenja ciljeva tvrtke, ali i jasnoći ciljeva svakog zaposlenika. Kada svatko zna što mu je činiti, snosi i odgovornost za posljedice svojih djela, ali i u skladu s time bi va nagrađen za svoje rezultate.

Snaga tih menadžera i trenera je prije svega u njihovoj stručnosti. Oni su obrazovani menadžeri i treneri, koji u svom radu iznimno poštuju pravila struke. Za razliku od motivatora ili autokrata, nemaju snažno izraženu karizmu, smjehost ili vizionarstvo. Arsene Wenger, menadžer Arsenal, diplomirani je inženjer, diplomirani trener te menadžer. U žargonu ga nazivaju i ‘profesorom’. Usprkos manjim prihodima od ostalih prvoglaskih klubova, Wenger je pametnim ekonomiziranjem uspio pribaviti neke od vrhunskih igrača, npr. Thierryja Henryja.

Bob Allen tipičan je primjer menadžera eksperta u biznisu. Bivši izvršni direktor američkog AT&T-ja, svojom je stručnošću restrukturalizirao toga telekomunikacijskog diva, uveoši ga pametnim nizom pomno razrađenih akvizicijalnih poteza u eru digitalizirane telefonije.

Warren Bennis, guru modernog liderstva, kaže da je bit života lidera vođenje ljudi i gradnja karijera. Dobar lider nije samo puki fahista s MBA diplomom u džepu i umijećem čitanja financijskih izvještaja. Pravi lider uči i iz humanističkih disciplina, kao što su književnost, umjetnost, povijest i zemljopis. Na taj način dobiva širinu, kreativnost i inovativnost kako bi uspješnije stvorio poduzetničku umjesto administrativne strukture u kompaniji i osposobil sebe i tvrtku za brže uočavanje promjena.