Aktualno

Nekoliko postrojenja koja omogućuju nezavisnost od HEP-a već isporučuje struju, a Pipo Čakovec ugovorio je gradnju najvećega europskog ekološkog bioplinskog pogona.

Gradnju ekološkoga bioplinskog postrojenja vrijednog 3,5 milijuna eura, koje će proizvoditi električnu i toplinsku energiju koristeći klonički otpad i otpad farmi pilića, Perutnina Ptuj – Pipo Čakovec ugovorila je u suradnji s tvrtkom Alter-Energ za alternativne izvore energije. Bit će to najveći projekt te vrste u Europi, koji će svakodnevnom prerađom 80 tona otpada proizvoditi više od tri milijuna prostornih metara bioplića, a pokretat će jedinicu jakosti jednog megavata. Topla voda iz bioplinskog postrojenja također će se u cijelosti iskoristiti u proizvodnom procesu, dok se razgradnjom otpada, osim bioplića, dobiva kvalitetno gnojivo. Proizvedena električna energija bit će dovoljna za potrebe pogona i farmi Pipo Čakovec, dok će se višak moći prodati HEP-u.

Dok Čakovčani počinju gradnju postrojenja koje će ih učiniti nezavisnim od HEP-a, Gavrilović već više od godinu dana proizvodi struju za vlastite potrebe, iako kao pogon ne koristi bioplin već zemni plin. Kongeneracijskim postrojenjem na bazi dvaju plinskih motora Gavrilović je mjesečne izdatke za struju srežao za više od 60 posto, a proizvodi i vodenu paru i toplu vodu, koja se također koristi.

• Ulaganje će se isplatiti za četiri godine, što je za energetsko postrojenje vrlo kratak rok – objašnjava direktor Slavko Brebrić, inženjer energetike, koji je zbog proizvodnje struje obilazio seminare u Austriji i Italiji prije nego što je svoja znanja primijenio u Gavriloviću.

Plinski pogon za proizvodnju vlastite struje zapravo je tek priprema za bioplinsko postrojenje koje će, kad se podignu farme za tov junadi i svinja – a koje će, kao što kaže Brebrić, biti najmodernije u Europi i isporučivat će po 11.000 odojaka godišnje i 2500 junadi u turnusu – proizvoditi električnu energiju iz biomase.

Podzakonski akti o otkupu električne energije, koji se očekuju u rujnu, a počeli bi se primjenjivati 1. siječnja sljedeće godine, otvaraju u Hrvatskoj golem prostor za ulaganja u proizvodnju električne energije. Između malih proizvođača struje i HEP-a posredovat će novoosnovana državna agencija HROTE, tako da dugoročne ugovore s proizvođačima više neće sklapati HEP. A kako je Hrvatska tijekom 2004. i 2005. godine, donošenjem paketa energetskih zakona, kao i uredbama o zaštiti okoliša i energetskih goriva, zakonski definirala reorganizaciju energetskog sektora i potvrdila opredjeljenje za prihvaćanje visokih europskih ekoloških standarda, u Hrvatskoj počinju ulaganja u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koji su u zapadnim zemljama već dulje vrijeme pravi hit. U suradnji s Norveškom na FER-u je stoga nedavno održan prvi trening za trgovanje energijom, edukacija za proizvođače, trgovce, kupce i operatore sustava. Voditelj dr. sc. Slavko Krajcar s FER-a najavljuje da će se radionice održavati dvaput do triput godišnje, prema potrebama.

Podzakonskim aktima o otkupu električne energije bit će uklonjena i zadnja barijera za male proizvođače električne energije, procjenjuje dr. sc. Julije Domac s Odjela za obnovljive izvore energije Energetskog instituta Hrvoje Požar, koji nam je u podrumu Instituta pokazao plinsko postrojenje za proizvodnju struje za zgradu Instituta. Ima snagu 100 kW, što bi bilo dovoljno za tridesetak kućanstava.

• Najveće je zanimanje malih ulagača za vjetroelektrane, a odmah zatim u kongeneracije drvne industrije te male hidroelektrane – objašnjava dr. Domac. – Iako je još 1994. odlukom HEP-a definirana otkupna cijena, kriteriji otkupa nisu formulirani, već je otkup stvar dogovora s HEP-om. Otkup i proizvodnju struje HEP je dosad ugovarao kad je to pridonosilo stabilnosti mreže, što je bilo osobito poželjno na rubovima mreže, primjerice na otocima i na mjestima gdje je treba pojačati.

HEP zasad ima deset ugovora s proizvođačima električne energije ili ‘povlaštenim proizvođačima struje’, kako ih nazivaju. Ukupna snaga svih izvora je 38 MW ili oko jedan posto ukupne instalirane snage HEP-a, navodi Radomir Milišić, glasnogovornik HEP-a, i naglašava kako su cijene električne energije iz takvih izvora gotovo dvostruko više od prosječne cijene iz HEP-ovih pogona te da ugovori s malim proizvođačima predstavljaju podršku HEP-a razvoju obnovljivih izvora u Hrvatskoj.

• Kako je HEP do sada bio sufinancijer takvih izvora, novim bi aktima financiranje trebalo biti riješeno, budući da će električna energija iz sličnih izvora i ubuduće biti znatno skuplja od klasičnih izvora – objašnjava Milišić.

Kako privatni ulagači ipak nalaze računicu kad se upuštaju u višemilijske investicije gradnje pogona za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora? Ili je posrijedi samo briga o okolišu, bez obzira na to što je takva struja skuplja od HEP-ove, koja se proizvodi u termoelektrama i nuklearima?

• Valja očekivati da će privatni investor silno paziti na svoje ulaganje i isplativost – komentira dr. Julije Domac – Tvrđava HEP-a da su cijene električne energije iz takvih pogona gotovo dvostruko više od prosječne cijene proizvodnje u HEP-u točna je, ali samo ako se uspoređuje cijena iz već amortiziranih HEP-ovih elektrana i novih postrojenja na obnovljive izvore energije. Slika je uvelike drugačija uzmim se u obzir investicijski troškovi i ako se novčano vrednuje utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Postrojenja na obnovljive izvore energije intenzivno se grade i u zemljama koje za takve projekte daju državne poticaje u vidu otkupne cijene, kao što to čine Njemačka i Španjolska, ali i u zemljama koje nemaju takvu uredbu, poput SAD-a, Velike Britanije i Novog Zelanda.

Razlog za ulaganje u postrojenja za proizvodnju struje iz otpada, međutim, može biti i isključivo ekološki. Jedno od postrojenja poput onih u kakva se ulaže širom Njemačke ili Velike Britanije već se nalazi u Zagrebu – u plinskom pogonu na Jakuševcu, podignutom 2003. u sklopu sanacije glavnoga zagrebačkog odlagališta otpada, prikuplja se odlagališni plin i usmjerava u proizvodnju struje. Prema hrvatskim propisima, sustav otplinjavanja obvezan je za suvremena odlagališta otpada prije svega zbog zaštite okoliša, jer je dokazano da odlagališni plin snažno utječe na klimatske promjene.

• U 2005. godini proizvedeno je 10.136 MWh električne energije, što odgovara mjesečnom prosjeku od 844.685 kWh i ZGOS je za proizvedenu električnu energiju u 2005. godini prihodovao 4,390.252 kune – tumači Zlatko Milanović, izvršni direktor tvrtke ZGOS, koja upravlja Odlagalištem Jakuševac.

Ulagač je ovdje bio Grad Zagreb, a sustav prikupljanja, obrade i iskorištavanja odlagališnog plina prvi je u Hrvatskoj. Izveden je prema EU normama i njegova je ukupna investicijska vrijednost oko 2,8 milijuna eura. Odlagališni plin vrlo je sličan bioplinu, ali proizveden je od komunalnog otpada koji sadrži između 25 i 40 posto biootpada. Sustav otplinjavanja na Jakuševcu sastoji se od 48 plinskih zdenaca. Pomoću razgranate mreže plinovoda, koja se stalno održava u podtlaku, odlagališni plin se izvlači i odvodi do plinskih benzinskih motora koji pokreće generator i proizvodi struju. Na Jakuševcu su za sada montirana dva plinska motorna generatora ukupne električne snage 2,2 MW, a sustav otplinjavanja održava tvrtka Bio Moto i njen direktor Goran Pavišić, koji je na sličnim postrojenjima radio u SAD-u.