Zločin bez kazne, najkraći je opis onoga što se dogodilo prošli tjedan. Kenneth Lay, osnivač i izvršni direktor energetskog diva Enrona, tvrtke koja je bankrotirala u prosincu 2001. godine, umro je prošli tjedan od srčanog udara u 64. godini života.
Lay je prije mjesec i pol dana na sudenju zbog propasti Enrona zbog malverzacije progašen krivim prema šest točaka optužnice. Presuda se očekivala 23. listopada, a Layu je prijetila kazna i do čak 165 godina zatvora. Bankrot tvrtke uništio je tisuće dioničara i zaposlenika koji su uložili novac u njene dionice. Lay se branio tvrdnjom da nije znao za finansijske malverzacije finansijskoga direktora Andrew Fastowa, koji je čak osnovao paralelnu poduzeća da bi prikrio Enronove gubitke. Enron je na svojem vrhuncu bio ‘težak’ 100 milijardi dolara, a doživio je krah u samo nekoliko tjedana i postao najveća američka kompanija koja je bankrotirala. Bez posla je ostalo 4.500 ljudi, a bez svojih mirovina 11.000 bivših zaposlenika.
Kenneth Lay bio je podrijetlom iz vrlo siromašne obitelji, a zahvaljujući Enronu zgrnuo je bogatstvo koje ga je uvelo u mondeni svijet Houstona. Poznat po nadimku Kenny Boy, koji mu je dao američki predsjednik George W. Bush, bio je najzaslužniji za poslovni uspon Enrona, tvrtke koju je utemeljio 1985. i koja se do 2000. pretvorila u moćan energetsko-trgovački konglomerat vrijedan oko 100 milijardi dolara. Prije bankrota, koji se dogodio u prosincu 2001., tvrtka je bila sedma na ljestvici najvećih poduzeća u SAD-u.
Dugoočekivano sudjenje bivšim Enronovim čelnicima zbog krivnje za bankrot toga negdašnjega američkoga energetskog diva počelo je u veljači ove godine. Nakon duge istrage, tužiteljstvo je odlučilo okriviti Kennetha Laya, osnivača, i njegova izvršnog direktora Jeffreyja Skillinga, i to zbog prijevare i urote. Naime, obojica su obmanjivala ulagače i revizore o financijskom stanju tvrtke, dok su se sami istodobno bogatili prodajući svoje dionice. U optužnici stoji i da su davali netočne knjigovodstvene podatke o poslovanju tvrtke prikrijavajući milijarde dolara dugova i napuhujući zaradu. Za tijek sudenja, koje je trajalo više od tri mjeseca, bilo je i te kako važno što je čak 16 bivših Enronovih dužnosnika priznalo krivnju za kriminal u vođenju tvrtke i pomagalo tužiteljima u slučaju protiv bivših šefova. Saslušavši optužnicu, oba su optuženika zanjekala da su napravila bilo što protuzakonito.
Bankrot Enrona bio je tek prvi u nizu velikih financijskih skandalja u kojima su se našle velike američke tvrtke i koji su prisilili američki Kongres da 2002. usvoji zakon kojim su se znatno poštrili zahtjevi o financijskom izvješćivanju i revizijama poslovanja kompanija u vlasništvu dioničara.
Kad je 2001. Enron bankrotirao, bez posla su ostale tisuće ljudi. Tisuće su ostale i bez mirovina, a vrijednost dionica toga energetskog diva pala je na nulu. Tijekom sudenja u Houstonu Enronovi su glavni menadžeri Lay i Skilling odgovornost za malverzacije i kolaps tvrtke nastojali prebaciti na druge. Nisu priznali ni to da su godinama, s namjerom da povećaju vrijednost dionica, lagali o financijskom stanju tvrtke.
Dvanaest članova porote nije povjerovalo njihovoj obrani i proglasilo ih je krivima. Mort Zuckermann, njujorški ulagač u nekretnine i izdavač tijednika US News and World Report, pozdravio je odluku porote: – Ti su ljudi bili umiješani u pohlepne i prevarantske transakcije da bi svoju tvrtku prikazali u boljem svjetlu. Drago mi je da su na kraju ipak uhićeni.
No, Kenneth Lay i Jeffrey Skilling nisu prvi poslovni čelnici posljednjih godina osuđeni za malverzacije i laganje istražiteljima. Primjerice, Bernard Ebbers osuđen je 2005. godine na 25 godina zatvora zbog pronevjerje 11 milijardi dolara, što je dovelo do propasti telekomunikacijske tvrtke WorldCom, a Dennis Kozlowski na kaznu od 25 godina zatvora jer je tvrtki Tyco, kojoj se nalazio na čelu, ukratio 150 milijuna dolara.
U pravosudnom smislu, Lay i Skillinga ‘ni za stube’ bacilo je svjedočenje Richarda Causeya, jednog od glavnih Enronovih menadžera. On se nagodio s tužiteljstvom i tako ubrzao postupak protiv osnivača kompanije Lay i bivšeg predsjednika Uprave Skillinga, što je potvrdio neimenovani izvor upućen u istragu. Causey je, naime, pristao svjedočiti protiv svojih bivših šefova u zamjenu za manju zatvorsku kaznu koja će mu biti dosuđena ako bude proglašen krivim prema svim točkama optužnice. Optužba ga tereti za prijevaru, urotu, zloporabu povlaštenih informacija u prometu vrijednosnicama, davanje neistinitih informacija revizorima i pranje novca u smislu navodnog sudjelovanja, odnosno svjesnog obmanjivanja ulagača s namjerom da ih uvjeri u financijsku stabilnost tvrtke. Causey je još u siječnju prošle godine izjavio da nije kriv za optužbe kojima ga se tereti. Stručnjaci smatraju da je on Layu i Skillingu prouzročio veće probleme nego bivši Enronov glavni financijski direktor Andrew Fastow, koji se pridružio Vladinim svjedocima koji su se obvezali na suradnju, i to nakon što je u siječnju prošle godine priznao krivnju za dvije točke optužnice za urotu. No, za razliku od kolege s kojim je dijelio odgovornost za financijska pitanja u Enronu, Causey nije zgrnuo milijune dolara zahvaljujući mutnim poslovima.
- Dok se tužiteljstvo priprema za sporazum s Fastowom, Causey je sasvim druga priča – prokomentirao je Robert A. Mintz, bivši federalni tužitelj. Inače, Causey je Enronov 16. bivši direktor koji će priznanjem svoje krivnje u slučaju Enron pristati surađivati s Vladom.
Ni obrana nije gubila vrijeme, osobito u traženju sredstva kojima će se pokušati ‘oprati’. Tako se pojavio i novi dežurni krivac u sagi o Enronu – mediji, točnije novine. Barem ako je suditi po iskazu Kenetha Laya, koji je pokušao uvjeriti porotu da su novinski napis otjerali potencijalne ulagače koji su mogli pomoći da se prebrodi kriza, piše Business Week. Lay, koji se pred porotom branio od optužbi za kazneno djelo prijevare, pozvao se na svjedočenje suoptuženog Jeffreyja K. Skillinga, koji je tvrdio da je energetski div i samo nekoliko tjedana prije konačnog sloma u prosincu 2001. bio donekle financijski stabilan. Lay se 24. travnja obrušio na medije i zaključio da se ‘prava zavjera kovala izvan Enrona’. Skovale su je novine, rekao je, osobito Wall Street Journal, koji je poveo pravi lov na vještice protiv tvrtke i glavnoga financijskog direktora Andrewa S. Fastowa. Pritom Lay nije naveo ni jednu pogrešku u Journalovim izvješćima, nego je jednostavno jahao na valu nezadovoljstva medijima, koje se može osjetiti među direktorima i većih i manjih kompanija. Još je 80-ih burzovni meštar Michael Milken za svoj slom optuživao ‘establišment Wall Streeta i medije koji su pristali na njegovu manipulaciju’. Milken je ipak priznao krivnju za prijevaru s dionicama i u zatvoru proveo 22 mjeseca. Pozorniji promatrači već su mogli naslutiti da će novine na neki način biti uvučene u postupak.