Darko Katić: Uspješni direktor na meti lokalnog HDZ-a

Đuro Đaković Holding predlaže petog člana Nadzornog odbora, za kojeg manjinski vlasnici tvrde da je samo ruka u glasačkom stroju za rušenje Darka Katića. Premda polugodišnji pokazatelji potvrđuju pouzdanost ranijih procjena da će 2006. godina za najveću hrvatsku montažersku tvrtku biti iznimno uspješna (s rekordnim prihodom, barem 60 posto ostvarenim izvan državnih granica: u Njemačkoj, Libanonu, Finskoj, Norveškoj, Austriji…), a svakim danom stižu nova pisma namjere strateških partnera za kupnju vlasničkih udjela, 49-godišnji direktor Đuro Đaković Montaže Darko Katić još ne zna u kakvom će raspoloženju na ljetni godišnji odmor, i to stoga jer se suočava s (ne)očekivanim bočnim političkim udarima. Hoće li moći izbjeći nedavnu sudbinu dvojice bivših predsjednika Uprave Montažina većinskog vlasnika ĐĐ Holdinga Marčinka i Bucića, koji nisu bili po volji lokalnim političkim moćnicima, nazret će se nakon redovite godišnje skupštine dioničara Montaže sazvane za idući ponedjeljak.

Kao što je po mnogočemu, ne samo u Grupaciji Đaković i Brodu nego i montažerskoj branši, bila predvodnik (prva čije su dijone uvrštene na Varaždinsku burzu, prva s uspješno izvedenim outsourcingom, jedina u Brodu čija je uprava opcijama ugovorima stekla pravo na kupnju 25 posto dionica, po primjeni ISO standarda, 20 ključeva, otvaranju u odnosima s javnošću i dr.), mogla bi uskoro postati poznata i po osebujnom obogaćivanju hrvatske dioničarske prakse, posebice u odnosima većinskoga (državnoga) i manjinskoga (privatnog) vlasnika. Zbog zanimljive mješovite vlasničke strukture (državni Holding ima 65 posto udjela, menadžment 25,8, a mali dioničari 8,8 posto) suvlasnici nisu postigli konsenzus o petom članu Nadzornog odbora, čiji bi izbor trebala potvrditi Skupština. Većinski vlasnik predlaže osobu čiji poslovni curriculum vitae, prema mišljenju manjinaca, nipošto ne odgovara važnosti tvrtke, jer je, smatraju, samo ruka u glasačkom stroju. Protuprijedlog manjinaca ugledni je sveučilišni profesor prava, utjecajan čovjek koji bi nedvojbeno bolje znao nadzirati i štititi interese ovako važne tvrtke koja hrani tisuću obitelji i godišnje u proračune ubaci 30-ak milijuna kuna. Dođe li na skupštini do razilaženja oko izbora spornog petog nadzornika ili možda cijeloga Nadzornog odbora, premda su se članovi o imenima četvorice ranije usuglasili, dogodit će se rijetka pat-pozicija, pa će odluka biti povjerena Visokom trgovačkom sudu.

Za Montažu bi to bila nepotrebna i iscrpljujuća negativna situacija koja bi je zakočila u trenutku dok hvata razvojni zalet za iskorak u osvajanju novih tržišta i tehnologija, što im se smiješi zbog zanimanja nekoliko respektabilnih strateških partnera. Kako sada stvari stoje, takav scenarij moguće je jer jedino tako većinski vlasnik ĐĐ Holding pod nikad jačim utjecajem lokalne politike može s direktorske pozicije u Montaži smijeniti diplomiranog ekonomista Darka Katića, vlasnika 3,9 posto dionica i člana osmoročlanoga Montažinoga menadžerskog tima koji već 16 godina vodi tvrtku.

Što se to Katić toliko zamjerio lokalnom HDZ-u da okrene palac dolje? Teško je pronaći racionalne poslovne razloge. Kormilo Montaže preuzeo je prije četiri godine kad je zbog iznenadnog kraha najvećega njemačkoga kupca Babcocka tvrtka zamalo doživjela brodolom. Zbog toga je odstupio dugogodišnji uspješni direktor Vlatko Blekić pomaknuvši se samo stubu niže, na položaj izvršnog direktora. Pedantni financijer Katić politički je neaktivan i stranački neopredijeljen. Nije osoba kojom se može manipulirati kako bi neki željeli, a najviše se mogao zamjeriti svima koji u Montaži vide sponzorsku zlatnu koku za financiranje svega, od političke promidžbe do sportskih klubova. ‘Škrtac’ Katić nepoželjan je takvima koji će radije žrtvovati nekoliko mjeseci povlačenja po sudovima samo da bi se preko odlučujućega trećega glasa u Nadzornom odboru preuzela potpuna kontrola i obavila direktorska smjena na vrhu najmoćnije slavonskobrodske tvrtke.

Argumenti onih koji tvrde da je posve legitimno da se većinski državni vlasnik koji poslovima u gradnji cestovne infrastrukture ‘hrani’ Montažu zahvali Katiću i postavi svog čovjeka od punog povjerenja nisu baš prečvrsti. Montaža prema tradiciji više od polovine ukupnog prihoda ostvaruje u inozemstvu, najviše u Njemačkoj, a sudeći po skorom investicijskom ciklusu u njemačkoj i skandinavskoj energetici, taj bi se udio mogao još mnogo povećati. Stoga je, tvrde mnogi, neoportuno da tvrtka europskog ugleda, koja se za poslove tuče sa svjetskim liderima, bude toliko pod utjecajem lokalne politike, što dosad i nije bio slučaj.

Dojam je da u protekle četiri godine po prirodi nenametljiv, tih i u javnosti ne odviše eksponiran Katić nije uspio potpuno izgraditi imidž vođe kakav je krasio njegova prethodnika, ranije često hvaljenoga i nagradivanog menadžera Vlatka Blekića, koji je Montažu preuzeo nakon stečaja 1991. godine. Našavši se u neugodnom položaju kad je primoran bosti se s rogatima, Katić je zaigrao na kartu javnosti i PR-ovski, otvarajući dotad prilično začahurenoga hrvatskoga montažerskog lidera. Važnost i nužnost bolje komunikacije kako s medijima i širom poslovnom javnošću, tako i sa zaposlenicima shvatio je i zbog obveza u primjeni ISO standarda. Iako je bilo teško očekivati da će samo izlazak iz medijske anonimnosti biti dovoljan da se odupre čeličnom zagrljaju politike, prvi učinci ulaganja u public relations već se osjećaju. Učvršćeno je povjerenje sa zaposlenicima koji još nisu izgubili volju da kupe dodatni vlasnički udio i zajedno s menadžmentom postanu većinski vlasnici, a prigodom završetka montaže čelične konstrukcije divovskog vijadukta na koridoru 5c prije ugovorenog roka za Montažin slučaj zainteresirao se i predsjednik Republike Stjepan Mesić. Koliki su njegovi gospodarski domašaji prema Banskim dvorima, tek će se vidjeti.

Iako je u Montaži proveo cijeli radni vijek, od referenta do direktora, Katića su osobno zgrožile i neslužbene najave da bi uz smjenu mogao čak ostati i bez posla, premda je s 3,9 posto među osmoricom menadžera, svlasnika kontrolnog paketa stečenog prema opcijskom ugovoru, jedinih u Đakoviću koji su se odvažili prije šest godina prihvatiti ponuđeni izazov.

Pitanje svih pitanja koje lebdi nad Montažom u sjeni pokušaja Katićeva rušenja svakako je nastavak privatizacije. Otkupivši gotovo 35 posto udjela u nepovoljnim ulagačkim vremenima, mali dioničari i menadžment Montaže odbili su ponuđen na prodaju strateškim partnerima tek kad četiri preostale tvrtke dostignu Montažin razinu. Obistine li se takve najave, za Montažu bi to mogao značiti propast svih izgleda koje se trenutačno ukazuju strateškim povezivanjem s domaćim (graditeljski klaster IGH, Dalekovod, Konstruktor i Ekonerg) i inozemnim partnerima (austrijska Christof Grupa i njemački Babcock Borsig Service).

Budući da je na sva dosadašnja pisma namjere iz Holdinga odgovoreno tišinom, Katić se našao u neugodnoj situaciji između čekića potencijalnih ulagača i nakovnja vlasnika Holdinga. ‘Stopiranje privatizacije Montaže definitivno je strahovito loš potez koji nas stavlja u poziciju da ne možemo razvojno iskoračiti. Ako taj globalizacijski vlak prođe mimo nas, nazadujemo jer neće biti vječno potražnje za nama. Nije mi jasno tko to želi i kome odgovara da stagniramo. To je zapravo jedan korak unatrag, zaustavljanje razvoja Montaže za koje, na posjetku, ja ne mogu biti ni odgovoran. Tu odgovornost morat će podijeliti netko drugi’, poručuje Katić, u mladosti poznat kao vrstan slavonskobrodski gimnastičar, čija je specijalnost bila najzahtjevnija vježba, na konju s hvataljkama. Hoće li se nakon svladavanja konja s političkim hvataljkama dočekati na noge?