Nakon vina u tetrapaku, slijedi pjenušac iz konzerve

Istravino i Tetra Pak prošlog su tjedna predstavili, kako su najavili, prvo vino u kartonskoj ambalaži na hrvatskom tržištu i time, koliko god pričali o praktičnosti i ekonomičnosti, otkrili potpuno krivi stav o vinu kojim se sigurno najplemenitiji poljoprivredni i prehrabreni proizvod na bezobziran način pretvara u robu poput, primjerice, cemenata. Time je i Istravino nedvojbeno pokazalo da u vinu ne vidi ništa više od hektolitara pomnoženih s kunama.

Vino upakirano u kartonsku ambalažu kvadarskog oblika je 15 do 20 posto jeftinije od onog u bocama, a namijenjeno je, rečeno je na prezentaciji, ‘netradicionalnim’ potrošačima vina koji traže inovativno, alternativno i moderno pakiranje za vino te obiteljima.

Tetrapak vinska ‘inovacija’ stara je dvadesetak godina. Početkom osamdesetih Talijani su prvi lansirali vino u takvom pakiranju, a bez obzira na to što je riječ o jednoj od najpoznatijih vinarskih zemalja svijeta, valja reći da je to zemlja iz koje dolaze i najgori otrovi skriveni pod krinkom vina, poput spumantea za 10 kuna. Prema podacima tvrtke Tetra Pak, najviše se vina u kartonu prodaje u Čileu, čak 52 posto ukupne potrošnje. Slijedi Argentina s 47 posto, Španjolska s 28, Italija 11 te Češka, u kojoj se 10 posto potrošenog vina proda u tetrapaku. Ovdje je potrošeno prava riječ, jer se sigurno u takvim vinima ne može uživati.

Te je lijepe običaje nadvladala okrutna logika tržišta – što lakše transportirati i što jeftinije prodati. Jedan je švedski proizvođač vina (zar hrvatski vinari trebaju tražiti uzore u Skandinaviji?) prvi vino u tetrapaku prodavao 10 posto jeftinije od vina u staku, a za tim se objašnjenjem povelio i Istravino, tvrtka čiji naziv sadrži i ime po mnogima najrazvijenije hrvatske vinske regije. Dok drugi istarski vinari, poput njihovih kolega širom Hrvatske, pokušavaju svojim tradicionalnim potrošačima ponuditi što bolje vino i tako osvojiti svoj dio tržišta, Istravino traži ‘netradicionalne potrošače’. To su, može se zaključiti, ljudi koji nemaju novca i ne znaju ništa o vinu, pa bi im trebalo biti svejedno što će piti. Zato im u toj višeslojnoj kartonskoj i navodno inovativnoj ambalaži nudi vina koja danas s Istrom nemaju nikakve veze.

U tetrapak pune svoje, kako su ih sami nazvali, brandove napravljene od grožđa iz Makedonije i Crne Gore. Fešta i Veli Jože ‘istarska’ su vina makedonskog, a Venus i Vranac crnogorskog podrijetla. Valja reći da se prije tridesetak godina vino Veli Jože radilo od hrvatskoga grožđa. Bila je to mješavina istarskoga i dalmatinskoga grožđa. A današnje crnogorsko-makedonsko podrijetlo novih vina tog proizvođača ne treba čuditi s obzirom na to da Istravino puni i vrlo solidne pjenušce Bakarska vodica Grand Cuvee i Bakarska vodica prestige, koje za njih na Bizeljskom radi slovenski kralj pjenušaca Janez Istenič.

Kad netko ne zna napraviti pjenušac, naravno da je dobro zatražiti pomoć drugoga, onoga tko to dokazano zna učiniti, ali tada treba dati ime Bizeljska vodica, jer je Bakar još uvijek u Hrvatskom primorju. A pitanje je i smije li se taj pjenušac nazvati ‘vodicom’, jer su se pjenušava vina pod tim nazivom proizvodila u Bakru i Novom Vinodolskom sve dok filoksera nije poharala vinograda potkraj 19. stoljeća. Što je sljedeće što možemo očekivati od proizvođača kojima podrijetlo vina, ali i vinske arome očito nisu važni, a to su proizvođači koje vodi logika trgovca, a ne umjetnost podrumara.

Valjda je to punjenje Bakarske vodice, odnosno ‘bizeljske penine’ u limenke. Još inovativniji iskorak bit će vino u prahu, koje će se prodavati u vrećicama. Ako hoćeš svježiji, lakši, ljetni sauvignon, sadržaj vrećice izmiješaj s litrom vode, a ako hoćeš odležanije, moćnije vino, izmiješaj s 0,75 litara, koliko stane u buteljku. Mirisi hrastovine prodavat će se posebno, u vrećicama na kojima će pisati barrique. A vrhunac će biti kad se otkrije kako se taj prašak može briketirati. U kockicama od kilograma, primjerice, moći će se na kamion tovariti vilama!