Odbitak pretporeza na inozemne usluge

Pravilo je da svaki porezni obveznik odbija pretporez s ulaznog računa koji mu je dostavio poduzetnik od kojega je on nabavio sirovine, materijal, energiju, usluge i drugo. To pravilo vrijedi samo u slučaju da su dobro ili usluga kupljeni od tuzemnoga poreznog obveznika. Kad je dobavljač stranac, primjenjuju se drukčija pravila korištenja pretporeza.

Dobra kupljena u inozemstvu i uvezena u Hrvatsku oporezuju se u zemlji u kojoj se troše, dakle u Hrvatskoj. U tom slučaju porez na dodanu vrijednost zaračunava carinarnica u trenutku provođenja postupka uvoznog carinarnica. Osnovica za obračun poreza na dodanu vrijednost je cijena robe koju je zaračunao inozemni dobavljač, uvećana za transportne troškove do hrvatske granice, uvećana za carinu i, ako je riječ o proizvodima na koje se plaća trošarina, još uvećana i za trošarini. Carinarnica zaračunava porez na dodanu vrijednost, pa ako je uvoznik obveznik PDV-a, on može odbiti zaračunati PDV kao svoj pretporez tek kad ga plati. No, za usluge se ne provodi postupak carinjenja. Usluge prema svojoj prirodi ne prelaze carinsku crtu, pa je za njih kao mjesto oporezivanja propisano mjesto sjedišta poduzetnika koji je obavio uslugu. Od toga temeljnog pravila da se usluge oporezuju prema sjedištu poduzetnika koji je obavio uslugu, u čl. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je dvadesetak izuzetaka. Za promet usluga u sustavu PDV-a ne vrijede izrazi izvoznog i uvoznog usluga i mogu se rabiti jedino u prometu dobara. U prometu usluga s inozemstvom uvijek treba provjeriti gdje je propisano mjesto oporezivanja konkretno usluge obavljene inozemnom naručitelju ili koju je obavio inozemni dobavljač. U domaćem prometu usluga sve je jednostavno: ako je riječ o usluzi koja podliježe oporezivanju, isporučitelj uvijek zaračunava PDV onome kome je uslugu obavio. No, u prometu s inozemstvom važno je za svaku obavljenu ili primljenu uslugu provjeriti je li u propisanim iznimkama ili je riječ o usluzi koja se oporezuje prema temeljnom načelu sjedišta davatelja usluge.

Propisano mjesto oporezivanja usluga nalaže obveznicima PDV-a da u prometu usluga s inozemstvom kad ispostavljaju račun za uslugu koju su obavili inozemnom naručitelju, provjerite je li riječ o vrsti usluge za koju je propisana iznimka od načela oporezivanja, pa ako je propisana iznimka postupaju u skladu s tim propisanim pravilom, a ako nije propisana iznimka tada zaračunavaju PDV na naknadu koju su ugovorili s inozemnim naručiteljem. Kad prime račun za uslugu koju je njima obavio inozemni isporučitelj, provjeravaju je li riječ o vrsti usluge koja se oporezuje u Hrvatskoj, pa ako je riječ o takvoj usluzi, sami obračunavaju porez na dodanu vrijednost i uplaćuju ga u državni proračun RH.

Ako je tuzemni poduzetnik iz inozemstva primio uslugu za koju je propisano mjesto oporezivanja u Hrvatskoj, a to može biti samo ako je riječ o nekoj od usluga za koju je propisana iznimka od temeljnog načela mjesta oporezivanja usluga, tada je tuzemni poduzetnik dužan sam zaračunati PDV na fakturu koju mu je ispostavio stranac. To je ujedno jedini slučaj u sustavu PDV-a kad primatelj računa sam za sebe izračunava poreznu obvezu. U svim drugim poslovnim transakcijama poreznu obvezu mu zaračunavaju drugi ili dobavljač od kojega je kupio dobro ili uslugu u zemlji ili carinarnica preko koje je proveden postupak uvoza dobara.

Porez na dodanu vrijednost obračunat na usluge koje je tuzemnom poduzetniku obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu obračunava se na cijenu usluge izraženu u stranoj valuti, pa se ta cijena preračunava u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan kad je usluga obavljena (u pravilu na dan kad je primljena faktura). Poduzetnik je dužan uplatiti obvezu za PDV onda kada plaća poreznu obvezu za obračunsko razdoblje u kojemu je obavljena usluga odnosno primljen račun iz inozemstva. Na primjer, ako je usluga obavljena u lipnju 2006. g., poduzetnik je dužan uplatiti PDV na usluge inozemnog poduzetnika najkasnije do kraja srpnja, kada podnosi obrazac PDV-a i plaća porez za lipanj. Iako se uplaćuje zajedno s redovnim obvezom, PDV obračunat na usluge inozemnog poduzetnika uplaćuje se u državni proračun, s posebnom oznakom vrste javnih prihoda (oznaka 1228).

Tek u sljedećem obračunskom razdoblju, u slučaju kad se u kolovozu bude podnosit obrazac PDV-a za srpanj, poduzetnik će moći plaćeni PDV koristiti kao pretporez i odbiti ga od iznosa poreza koji je on zaračunao na svojim izlaznim računima. Na taj način PDV plaćen na usluge inozemnog poduzetnika ostaje ekonomski neutralan za poreznog obveznika. On ga uplaćuje u državni proračun i već u sljedećem poreznom razdoblju odbija od svoje porezne obveze. No, ta obveza za njega nije financijski neutralna, jer traži angažiranje novčanih sredstava od barem mjeseč dana. Poduzetnik mora angažirati svoj novac da bi platio obvezu i zatim čekati do sljedećeg obračunskog razdoblja da bi koristio pretporez kao odbitak od svoje porezne obveze ili možda tražio povrat plaćenog PDV-a.

Obveza plaćanja PDV-a na usluge inozemnog poduzetnika odnosi se i na subjekte koji nisu obveznici PDV-a i koji obavljaju oslobođene promete ili možda kao mali poduzetnici nisu u sustavu PDV-a. To znači da i organizacije koje nikada ne dozvoljavaju PDV u državni proračun, jer nisu porezni obveznici i na svojim izlaznim računima nemaju pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost, u slučaju kad iz inozemstva prime uslugu za koju je propisano mjesto oporezivanja u Hrvatskoj moraju platiti PDV na usluge inozemnog poduzetnika.

Na primjer, ako poslovnih banci ili društvu osiguranja sa sjedištem u Hrvatskoj inozemni dobavljač obavi uslugu usmjeravanja informacija o poslovnim postupcima i iskustvu, banka ili društvo osiguranja ima obvezu samo obračunati PDV na tu uslugu i uplatiti je u državni proračun RH. Dakako, s obzirom na to da ni banke ni osiguranja nisu obveznici PDV-a, plaćeni porez im poskupljuje cijenu korištenja usluge iz inozemstva. No, u tome i jest razlog zbog kojega je propisana obveza plaćanja PDV-a na usluge inozemnog poduzetnika, kako bi cijena usluge bila jednaka, neovisno obavi li je banci ili u društvu osiguranja tuzemni ili inozemni poduzetnik.

Porezni obveznik koji propusti obračunati obvezu za PDV na usluge za koje je propisano mjesto oporezivanja u Hrvatskoj izlaže se mogućnosti plaćanja kazne. Zapriječena kazna je propisana u svot od 1.000 do 200.000 kn, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana je novčana kazna u iznosu od 500 do 10.000 kn. No, iskustva poreznih kontrola pokazuju da je plaćanje kazne samo manji dio sankcije. Poduzetniku je često mnogo veća kazna zaračunavanje zateznih kamata u slučaju da je propustio obračunati i platiti PDV na usluge koje mu je obavio inozemni poduzetnik.

Da su na vrijeme uplatili obvezu, već bi je sljedećeg mjeseca odbili kao svoj pretporez, a propuštanjem obveze plaćanja izlažu se ne samo mogućnosti plaćanja kazne, već i plaćanja zateznih kamata koje im kao rashod poslovanja umanjuju financijski rezultat. Negativni učinak rashoda za zatezne kamate na nepravodobno plaćeni PDV na usluge inozemnih poduzetnika izraženiji je kod obrtnika i drugih fizičkih osoba obveznika PDV-a, jer se njima od kolovoza 2005. godine, na temelju novog Pravilnika o porezu na dohodak, zatezne kamate na nepravodobno plaćene javne prihode ne priznaju u izdatke poslovanja. Pravnim osobama i drugim obveznicima poreza na dobit zatezne kamate na zakašnjenje u plaćanju PDV-a porezno su priznati rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit.