Apsurdno je da država ima probleme s nepodmirenim obvezama u sustavu zdravstva, a da u isto vrijeme raspolaže s više od 10 milijardi kuna depozita u poslovnim bankama. To je očiti dokaz da je upravljanje novčanim tokovima nerazvijeno.
-
S obzirom na fiskalnu decentralizaciju i rast ‘skrivenih’ poreza, je li uopće moguće voditi kvalitetnu poreznu politiku u Hrvatskoj? – Inozemni savjetnici i predstavnici Europske komisije slažu se da je Hrvatska u pogledu decentralizacije još duboko u fazi tranzicije. U Hrvatskoj dugo vremena nije postojala svijest da se fiskalna politika provodi na području lokalnih jedinica, a ne samo na razini nadležnih ministerstava. Ni jedno ministerstvo nije bilo glavno tijelo koje bi privuklo nekakvu inozemnu investiciju, već ljudi na razinama lokalnih jedinica koji su odgovorni za rješavanje lokalnih problema poput kvalitete komunalne infrastrukture, opskrbe vodom itd. Smatram da se u Hrvatskoj dugo zanemarivalo pitanje fiskalne decentralizacije, a od 2001. godine počela je samo ‘formalna’ decentralizacija, u kojoj je država ovlasti i odgovornosti za financiranje zdravstva, osnovnog školstva, socijalne skrbi i vatrogastva prenijela na lokalne jedinice. Nažalost,
-
Koja je ključna poruka vaše knjige Proračunski sustav? – Hrvatska se mora pomaknuti od evidencija i svakodnevnog bilježenja transakcija prema upravljanju. Bez takvog usmjerenja ne može se očekivati neki značajniji napredak, već se samo može produbiti agonijski nepodmirenih obveza. Jednostavno, taj upravljački mehanizam bi trebalo aktivirati i napokon uspostaviti suradnju između Hrvatske narodne banke, Vlade i Ministarstva financija. Promjene su nužne, jer se neizravno može utjecati na gomilu novih elemenata, poput kamatnih stopa, uvjeta zaduživanja i, što je najvažnije, tim kategorijama se može utjecati na smanjenje državne potrošnje i proračunskih deficita.
-
Je li moguće upravljati javnim financijama kad svako ministarstvo vodi svoju financijsku politiku? – Tijekom istraživanja shvatio sam da mi u stvari nemamo državu u financijsko-upravljačkom smislu. Naime, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji kvalitetno upravljanje financijama javnog sektora. Kod nas se transakcije evidentiraju, a ne upravlja se novčanim tokovima, tako da je državni proračun prolazi ulazno-izlazni račun. Nažalost, od neovisnosti do danas takvo viđenje proračuna se nije promijenilo.
-
Je li nedostatno upravljanje javnim financijama uzrokovano time što ni nakon 15 godina nije u cijelosti implementiran projekt državne riznice? – Teza knjige Proračunski sustav upravo je pitanje je li proračunski sustav, odnosno sustav državne riznice uzrok fiskalnih problema u tranziciji te kakva su tehnička obilježja tog sustava. Rezultati istraživanja pokazali su da tehnička poboljšanja poput uspostave državnih riznica ne utječu na razinu fiskalnog deficita, javnog duga i državne potrošnje. Usporedbom Hrvatske i tri odabrane zemlje Srednje i Istočne Europe pokazalo se da države mogu imati savršene informacijske sustave državne riznice, upravljačkog sustava. Upravo je taj sustav ključan za financijski sustav države u kojemu se kroz funkcije planiranja i izvršenja proračuna, računovodstva te upravljanja gotovinom i javnim dugom osigurava institucionalna samostalnost i sposobnost države da upravlja državnim financijama. Hrvatska je 1997. godine propustila šansu da uredi sustav državne riznice, jer tada je prvi put donesena odluka o uspostavi jedinstvenog računa riznice u HNB-u. Nažalost, veličina transakcija preko toga računa bila je ograničena sve do 2001. godine kad se više institucija uključuje u poslovanje preko jedinstvenog računa. Uspostava takvog poslovanja osigurava kontrolu i upravljanje sredstvima centralizirano od riznice u Ministarstvu financija preko HNB-a. Time i HNB dobiva moćan instrument za kontrolu novčanih tokova.
-
Koliko je udio javnih financija u BDP-u? – Financijski potencijal države uglavnom se može promatrati kao udio rashoda opće države u brutu domaćem proizvodu. Prema toj računici u Hrvatskoj 50 posto bruto domaćeg proizvoda teče kroz državu.
-
Je li moguće da nastanak nepodmirenih obveza države nije moguće kontrolirati u Ministarstvu financija? – Do 1997. godine nismo imali uvid u cijelu financijsku sliku, ona se potpuno počela otvarati tek 1999., kad se otkrilo da u sustavu proračuna postoji 9,8 milijardi kuna nepodmirenih obveza. Nakon 2000. godine povećao se javni dug upravo zahvaljujući tome što se država morala zadužiti radi pokrića ranije kreiranih nepodmirenih obveza. Apsurdno je što u hrvatskom sustavu još uvijek postoje kreirane nepodmirene obveze, a najviše se pojavljuje u sustavu zdravstva. Činjenica je da se, ako ne postoji izgrađen sustav kontrole novčanih tokova, razvije prostor za veću diskreciju u odlučivanju i u raspodjeli proračunskih sredstava.
-
Kolike su, prema najnovijim podacima, nepodmirene obveze? – Nepodmirene obveze su u 2005. bile prosječno oko 1,2 milijardi kuna. Država ih uglavnom sekuritizira u formi državnih obveznica i prodaje na financijskom tržištu.
