Kako otvoriti vrata Kini – najdinamičnijem svjetskom tržištu

Hrvatske kompanije koje žele postati relevantni igrači na inozemnoj sceni trebale bi razmisliti o otvaranju vrata atraktivnim mogućnostima koje nudi najdinamičnije svjetsko tržište – Kina. Ta je zemlja lani po stopi rasta prestigla Francusku, petu najveću ekonomsku silu, a izgledno je da će ove godine to učiniti i Velikoj Britaniji, koja se nalazi na četvrtome mjestu. Bruto društveni proizvod u Kini lani je iznosio nevjerojatnih 1.800 milijardi eura, a postignut je ubrzanim stopama rasta: u posljednjih 25 godina po prosječnoj stopi od devet posto na godinu. Stopa gospodarskog rasta u srednjoj i istočnoj Europi lani je iznosila u prosjeku 5,4 posto, a baltičke zemlje poput Litve, Letonije i Estonije zabilježile su 8,8 posto.

Koliko su ozbiljno shvatili strelovit kineski razvoj, najbolje pokazuju SAD i nekolicina europskih zemalja koje su ondje već počeli razvijati biznis. Istraživanje o nastavnim planovima za učenje stranih jezika na jednoj američkoj visokoj školi pokazalo je iznenađujući podatak: oko 50 profesora predložilo je da djeca uče ruski jezik, oko 175 japanski, a čak 2.400 glasovalo je za kineski, kao jezik koji će im u budućnosti najviše koristiti. Da se takvo istraživanje proveđe u Hrvatskoj, teško da bi u ovom trenutku ikome palo na pamet predložiti učenje kineskog jezika.

Roland Berger Strategy Consultants izradio je studiju koja pokazuje koje su komparativne prednosti Kine te što bi trebale učiniti hrvatske kompanije da osvoje dio tog propulzivnog tržišta. Hrvatska i kineska privreda za sada nemaju previše dodirnih točaka. To je loš znak za hrvatsku ekonomiju, jer pokazuje vrlo nizak stupanj internacionalizacije hrvatskog biznisa, no s druge strane pokazuje i vrlo mali interes kineskih kompanija da ulažu u naše gospodarstvo. Odnos uvoza i izvoza je sto prema jedan. U prošloj godini izvezli smo usluga i dobara u vrijednosti od 7,3 milijuna eura, a uvezeno je 718 milijuna eura.

No, Hrvatska se s Kinom može jače povezati na turističkoj osnovi, jer kineski turisti za sada uopće ne posjećuju našu zemlju. Tržišna niša privlačenje je kineskih turista srednje klase u nastajanju, koja već danas raspolaže prihodima na razini europskih zemalja.

Niska, jer Hrvatska nema konkurentske prednosti u usporedbi s ostalim europskim zemljama. Nemamo razvijenu high-tech industriju ni potrebne inovacijske vještine. Iz pozicije Kine kao ulagača mi još dugo nećemo biti njena meta, jer nismo povoljna lokacija za proizvodnju niti smo poželjno potrošačko tržište.

To još uvijek može biti dobar znak za hrvatske kompanije, jer im ostavlja dovoljno prostora i vremena da razviju vlastitu strategiju poslovanja s ovom nadolazećom supersilom. S druge strane, kineska Vlada ništa nije prepustila slučaju. Primjerice, usvojila je petogodišnji plan razvoja prema kojem želi izgraditi održivu i uravnoteženu ekonomiju. Taj je plan već zainteresirao mnoge europske korporacije koje planiraju razviti biznis u Kini. Ključan element petogodišnjega kineskog plana jest etabliranje zemlje kao svjetskoga tehnološkog lidera. Samo u 2004. godini u Kini je diplomiralo 380.000 inženjera, što je deset puta više od, primjerice, broja diplomiranih inženjerskih struke u Njemačkoj.

Prema naputcima kineske Vlade počelo je i grananje globalne mreže kineskih kulturnih centara prema modelu njemačkog Goethe Instituta, Francuske alijanse ili španjolskog Instituta Cervantes. U isto vrijeme Kinezi nesmiljenom brzinom šire i mrežu tehnoloških parkova po svijetu. Najnoviji tehnološki park, koji se gradi, bit će smješten u Beču, i to stoga što tržište srednje i istočne Europe namjeravaju ‘napasti’ upravo iz tog središta. Slične parkove već su sagradili u SAD-u, Rusiji, Singapuru i Engleskoj, što je zasad jedina europska destinacija. Još je jedan razlog kineskoga pozicioniranja u središtu srednje i istočne Europe – geografska blizina dvama autoklasterima, od koji je jedan u Štajerskoj, a drugi u Slovačkoj.

Osim toga, u Kini su pokrenuti brojni golemi infrastrukturni projekti. U tijeku je gradnja infrastrukture za Olimpijske igre u Pekingu 2008. vrijedne 40 milijardi eura. To je također prilika i za hrvatske kompanije da uzmu dio tržišnoga kolača. U posljednjih nekoliko godina kineske su se kompanije putem izvoza usluga i dobara brzo probile na mnoga strana tržišta. To pokazuje jasan trend da Kinezi tragaju za novim akvizicijama, joint ventureima, ali i otvaranjem vlastitih kompanija u cijelom svijetu. Za sada, najveći broj investicija Kinezi su usmjerili u SAD – oko 12 posto cjelokupnog iznosa, dok je Australija na drugome mjestu s 10 posto ukupne sume svih stranih ulaganja. Od europskih zemalja najviše se ulagalo u Španjolsku i Njemačku, gdje su usmjerili u prosjeku dva posto svojega investicijskoga kapitala.

U Kini se otvorio prostor za ulaganje u farmaceutsku industriju, energetski sektor, tehnologiju zaštite okoliša, visoke tehnologije, petrokemiju, profesionalne usluge, vodu te specijalne grane kemije.

Četiri elementa strategije za hrvatske kompanije koje posluju s Kinom:

1. Unaprijedite svoje vještine – razvijte strategiju, uspostavite globalna pravila operativne učinkovitosti, ubrzajte rast radi postizanja veličine nužne za uspješno konkuriranje na svjetskom tržištu.

2. Iskoristite prednosti domaćeg tržišta – upoznajte potrebe lokalnih, regionalnih i europskih potrošača, izgradite čvrstu europsku mrežu.

3. Krenite u ofenzivu – potaknite konkurenciju na domaćem tržištu, iskoristite akvizicijske mogućnosti u Kini dok vam to osigurava prevagu na tržištu.

4. Poboljšajte nastup na svjetskom tržištu – poboljšajte vlastiti sustav vrijednosti u poslovanju s inozemstvom da biste zadržali konkurentnost.