Nesređeno tržište financijskoga konzaltинга u Hrvatskoj

Tržište financijskim uslugama (knjigovodstvo i računovodstvo, revizija, porezno savjetovanje i ostale usluge financijskoga konzaltinga) u Hrvatskoj je neuređeno. U takvim uvjetima na tržištu vodeći položaj imaju tvrtke kćeri velikih svjetskih korporacija: KPMG-a, Ernst&Younga, PricewaterhouseCoopersa i Deloitte de Toucha.

Slijede domaće financijske i revizorske tvrtke, od kojih su neke pokušale uspješnije konkurirati vodećim tvrtkama kćerima svjetskih financijskih konzultantskih kompanija osnivanjem konzorcija domaćih revizorskih tvrtki: Kopun revizije, Discordia audita, Revizije Zagreb, Progres – Revizije i Audit revizije.

U trećoj su liniji male revizorske tvrtke, u pravilu s jednim zaposlenim revizorom, koje posluju prema načelu ‘one man band’ i koje osim revizija prodaju i usluge vođenja knjigovodstva i računovodstva. Tvrtke s jednim revizorom ni prema važećim propisima ne mogu obavljati revizije financijskih izvješća poduzeća s prihodom većim od 40 milijuna kuna na godinu. Zbog toga se očekuje da će se najmanje revizorske tvrtke morati spajati.

Na začelju su tvrtke računovodstvenih i knji-govodstvenih servisa bez revizora, koje svoje usluge vođenja poslovnih knjiga prodaju uglavnom malim poduzetnicima i obrtnicima. Dio tih servisa je učlanjen u Hrvatsku udrugu računovodstvenih servisa, koja povremeno organizira razne aktivnosti.

Računovode i knjigovode iz računovodstvenih servisa, kao i njihovi kolege iz većih tvrtki s vlastitim računovodstvima, konzultantske usluge dobivaju telefonski od savjetničkih službi stručnih časopisa RIF (Računovodstvo i financije), RRIF (Računovodstvo revizije i financije), Računovodstvo i porezi u praksi te časopisa Financije i porezi Tehnološko-ekonomskog bi- roa. Tako dobivene savjete potom revizori preprodaju svojim klijentima. Telefonski konzalting je zastarjeli način savjetovanja klijenata, osobito zbog toga što zbog eventualno pogrešnog savjeta nije moguće zahtijevati naknadu štete.

U Hrvatskoj, nasuprot praksi u većini europskih zemalja, nije osobito razvijena posebna djelatnost poreznog savjetovanja. Ispite za porezne savjetnike, koje je organiziralo Ministarstvo financija, dosad je položilo samo dvadesetak osoba, jer više nema zainteresiranih kandidata. Na tržištu se dobro plaćaju savjeti kako platiti manje poreza, a ne oni koje daju porezni savjetnici ‘istrenirani’ od poreznika na način da se plati što više poreza. Zbog toga se porezni savjeti dobivaju kod odvjetnika, nekih konzultanata i revizora, a kvalitetne savjete daju i spomenute savjetničke službe stručnih časopisa.

Glavna značajka poslovanja tvrtki kćeri PricewaterhouseCoopersa, KPMG-a, Ernst&Younga i Deloitte de Toucha na hrvatskome tržištu je u tome da poslove obavljaju uglavnom mladi priučeni domaći financijaši, a samo iznimno angažiraju se vrhunski specijalisti iz inozemstva. Osnovni razlog tome je višestruka razlika u cijeni radnog sata svjetskih financijskih specijalista i domaćih mladih revizora.

Zbog toga je velika fluktuacija kadrova kod tvrtki kćeri svjetskih konzultinških korporacija u Hrvatskoj. Mora se, doduše, priznati da kod tvrtki ‘kćeri’ svjetskih konzaltnih korporacija u Hrvatskoj mladi financijski dobivaju ubrzano školovanje na engleskom, uče strane propise Velike Britanije, MRS-ove i Međunarodne standarde financijskog izvještavanja, koji kod nas vrijede samo za velika poduzeća. U sklopu ubrzanog školovanja mladi hrvatski financijski stječu strane certifikate ovlaštenih revizora. Zanimljivo je da je većina tih mladih imatelja stranih certifikata išla polagati i ispite za stjecanje certifikata domaćega ovlaštenog revizora koji se organiziraju na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i da je većina njih tek iz trećeg uspjela položiti domaće ispite.

Premda na domaćim ispitima ostvaruju slabi rezultate, mladi revizori iz najvećih svjetskih tvrtki se nakon tri do pet godina iskustva lako prodaju dalje, ali većina njih ne više kao revizori, nego kao financijski konzultanti. Zbog toga revizije kao revizori tvrtki ‘kćeri’ najvećih svjetskih konzultantskih kompanija u Hrvatskoj obavljaju izuzetno mladi revizori ili oni stariji od 50-ak godina.

U svijetu je uobičajeno razdvojiti djelatnosti revizije i konzaltinga u dvije tvrtke, a s obzirom na to da je osobito u Europi razvijeno porezno savjetništvo, i ta se djelatnost izdvaja u posebnu, treću tvrtku. Kod nas, valja zbog mentaliteta, partnerstva teško funkcioniraju. U svijetu se zna da se partnera kad ide u mirovinu mora isplatiti, kao i da ga isplatiti moraju novi partneri, koji na taj način ‘kupuju’ svoj partnerski položaj. Od lipnja revizori imaju tarifu prema kojoj bi morali poslovati, ali vrijeme će pokazati hoće li se ta tarifa poštovati. Većina čeka da vide što će biti, jer već od ranije imaju ugovorene poslove prema slobodnim tarifama.

Činjenica je da pobrojane tvrtke financijskoga konzaltinga, pa i tvrtke kćeri Ernst&Younga, Deloitte de Toucha, PricewaterhouseCoopersa i KPMG-a nemaju razvijen pravni konzalting na razini koju nude odvjetnička društva Žurić i partneri, Marković i Plišo, Porobija i Porobija, Hanžeković i Radaković itd. A koliki je udio odvjetničkih društava u poslovima financijskoga konzaltinga ponajbolje se vidi po tome što među prema prihodima najvećim hrvatskim odvjetnicima nema odvjetnika poznatih po za stupanjima u velikim sudskim postupcima, nego su to odvjetnici iz odvjetničkih društava koja se bave pravnim i financijskim zastupanjima u velikim investicijama.

Tržište je na neki način podijeljeno i među najvećim tvrtkama financijskoga konzaltinga u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme najznačajnije revizije najvećih poduzeća od svojih je konkurenata preuzela tvrtka kći Deloitte de Toucha (ugovorene revizije HEP-a, Ine, HNB-a, itd). No, tvrtke kćeri Ernst&Younga imaju od Deloit te de Toucha više ugovora sklopljenih za pružanje usluga u poslovima ostaloga financijskoga konzaltinga (nakon skandala s Enronom, više nije dopušteno da ista tvrtka obavlja reviziju i pruža sve ostale usluge financijskoga konzaltinga).

U tvrtki kćer Ernst&Younga prešli su uglavnom financijski stručnjaci iz tvrtke kćeri Arthur Andersen u Hrvatskoj, jer se ta kompanija na svjetskoj razini rasformirala kao revizor Enrona nakon što se otkrilo da je ta velika američka kompanija godinama krivotvorila svoja financijska izvješća, za koja je pozitivne ocjene davala revizorska tvrtka Arthur Andersen.

KPMG ima značajne ugovore o revizijama poslovnih banaka u Hrvatskoj, a nakon bolesti partnera revizora iz Švicarske, PricewaterhouseCoopers je, čini se, izgubio dosta poslova u Hrvatskoj. Primjerice, reviziju HEP-a obavljao je PricewaterhouseCoopers do prije dvije godine. Prema zakonu o javnoj nabavi, mora se provoditi javno nadmetanje i reviziju ugovoriti s najjeftinijim ponuđačem. U protivnom, naručitelj mora dobro obrazložiti zbog čega je prihvaćena ponuda s višom cijenom. Revizori se ne ustručavaju uložiti prigovore na javna nadmetanja, kao što je to bilo u slučaju nadmetanja za reviziju financijskih izvješća Fine.

Nerijetko, međutim, najjeftinija ponuda ne znači ujedno da je i najpovoljnija. U HEP-u ne službeno prigovaraju Deloitte de Touchu, s kojim su nakon višegodišnje suradnje s PricewaterhouseCoopersom u posljednje dvije godine ugovorili reviziju financijskih izvješća. U HEP-u se tuže da im iz Deloitte de Toucha ‘u reviziju šalju djecu’, ali i da s ugovorenim premalim iznosom taj posao nije moguće kvalitetno obaviti. Doznali smo da je Deloitte de Touch dao HEP-u ponudu za reviziju za samo nekih 850 tisuća kuna, dok su se ponude ostalih ponuđača bile 1,4 do 1,7 milijuna kuna, za reviziju konsolidirane bilance HEP-a, koji ima 12 društava s ograničenom odgovornošću. U Inši se o tome, zasad, ne žele izjašnjavati.

U Hrvatskoj se, u pravilu, ugovara revidiranje samo temeljnih financijskih izvješća, a ne cjelokupnog poslovanja. Revizori na temelju rezultata testiranja sustava internih kontrola procjenjuju moguće rizike i biraju dijelove temeljnih financijskih izvješća koje će kontrolirati. Zbog velikog obima poslovanja u većini slučajeva drukčije i nije moguće. Na osnovi pregleda samo odabranih uzoraka temeljnih financijskih izvješća revizor donosi ocjenu koja je iskazani ukupni rezultat vjerodostojan. A to znači da su mogući i skriveni poslovni propusti za čije nepravovremeno otkrivanje ne mora uvijek biti odgovoran revizor.

Kad bi se rangirala moguća odgovornost zbog propusta u nadzoru poslovanja, premda vanjski revizor treba obaviti i nadzor funkcioniranja sustava internih kontrola, vodeća bi bila interna revizija i poslovodstvo tvrtke čija se financijska izvješća revidiraju.

Činjenica da revizija ne znači i apsolutnu sigurnost da nema skrivenih poslovnih propusta nameće pitanje ne radi li se o skupom i nepotrebnom poslu. U svijetu o tome treba li im revizija odlučuju ulagači, a i uvjet za kocanje na burzama je revizorska ocjena. Kod nas je, međutim, zakonski određena obveza revizije. A odlučujući razlog za angažiranje najskupih stranih revizorskih tvrtki je ‘ulaznica’ na međunarodno financijsko tržište.

Odštetni zahtjevi zbog mogućih pogrešnih revizorskih izvješća četiri najveće svjetske revizorske tvrtke premašuju 30 milijardi dolara. Ali, štetu zbog pogrešnoga revizorskog izvješća valja sudski dokazati.

‘Mučke’ s friziranim financijskim izvješćima nisu isključivo hrvatski običaj. Sve češći su skandali zbog takvih ‘mučki’ i u najrazvijenijim zemljama. A što se tiče uvjeta na hrvatskom tržištu uslugama financijskoga konzaltinga, svi ma očito ide dobro friziranje financijskih izvješća, pa nije realno očekivati skore radikalnije promjene i uređivanje tog tržišta. U svijetu revizije, kad im trebaju, naručuju vlasnici kapitala da bi kontrolirali poslovodstvo kompanije u koju su investirali, a u Hrvatskoj je revizija zakonski obvezna i naručuju je poslovodstva (da bi, kojeg li apsurdna, kontrolirala ‘svoja’ financijska izvješća).