Pretpostavljam da onda niste zadovoljni brzinom liberalizacije domaćega telekomunikacijskog tržišta? – U pitanju je definicija telekomunikacijskog tržišta. Fiksna glasovna telefonija nije toliko važna, jer će komunikacija u fiksnoj telefoniji postati jeftinija i biti samo dodatak širokopojasnom pristupu internetu. A u DSL pristupu internetu imamo 100-postotni monopol T-Coma. Nakon preuzimanja Iskona oni ponovno imaju cjelokupno tržište. Tu ne vidim tržišnu liberalizaciju. S druge strane imate regulatorni okvir koji ne dozvoljava alternativnim pružateljima usluga da rastu dovoljno kako bi imali kapital, potreban za ulaganje u daljnji razvoj infrastrukture. Ako ostanu ovakvi uvjeti, velika je vjerovatnost da će za godinu dana većina njih bankrotirati. Onda će se konsolidirati ili će ih netko kupiti i tako opet imate koncentraciju, a ne liberalizaciju. Jer, pogrešno je konkurirati pristupom internetu na temelju sadašnje infrastrukture. Nitko u Europi nije s takvim poslovnim modelom pozitivno poslovao. Najprije se moraju stvoriti uvjeti za liberalizaciju: veleprodaja DSL-a, raspetljavanje lokalne petlje i određivanje fer cijena za iznajmljivanje vodova. Potpuno sam nezadovoljna liberalizacijom. Prema razvijenosti širokopojasnom pristupu internetu, Hrvatska je pretposljednja zemlja u Europi, samo ispred Grčke.
Zašto ste bili tako kritični prema prodaji Iskona? – Kvazimonopolist kupuje jedinog pravog alternativnog pružatelja usluga pristupa internetu na tržištu? Žao mi je, ali to nije u skladu s porukama o ubrzanoj liberalizaciji. Dapače, Iskon je bio dobio koncesije za WiMax, koji može predstavljati alternativno rješenje T-HT-u. Sada će T-HT preko Iskona dobiti i te koncesije.
Što mislite o nekoliko manjih kompanija koje su počele graditi vlastite mreže po gradovima? – Svi se oni moraju spojiti na mrežu T-HT-a i pristati na njihove cijene. Ako osnovni uvjeti nisu ispunjeni, oni neće moći ostvariti profitnu maržu potrebnu za opstanak. Na primjer, interkonekcije tarife koje T-Com naplaćuje ostalim operaterima gotovo su jednake malo-prodajnim cijenama po kojima T-Com usluge prodaje krajnjim korisniku. U takvim uvjetima ni jedan poslovni model ne može osigurati dovoljnu maržu za nastavak ulaganja u infrastrukturu. Budući da ne mogu biti konkurentni u cijenama, ne dobivaju dovoljno novih korisnika. Istodobno moraju razvijati infrastrukturu ru, što znači da troše temeljni kapital ulagača. Pod sadašnjim uvjetima te kompanije nikad neće moći ostvariti pristojan povrat svojim ulagačima i to se već sada vidi, jer niti jedna nije u naročito dobroj formi.