Prodajem robote i deset puta jeftinije nego što ih kupuju brodogradilišta

Kad bih prodala nekoliko robota za pola milijuna dolara, mogla bih zatvoriti tvrtku i lijepo živjeti desetljećima – komentirala je Tanja Jurković izjave menadžera hrvatskih brodogradilišta. Javila nam se nakon objave teme o robotima u hrvatskoj industriji.

Tanja Jurković primijenjena je umjetnica, ali umjesto da izrađuje glinene skulpture i slika pejsaže, mlada Zagrepčanka odlučila je postati poduzetnica. Nakon što se godinama bavila umjetnošću, odlučila je prodavati – robote. Uz pomoć nekoliko kolega prije dvije godine osnovala je poduzeće Varus d.o.o., koje je danas na hrvatskom tržištu jedan od najboljih distributera robota i opreme za rezanje, zavarivanje i automatizaciju u metalnoj industriji. Osim Fanuco robota, jedne od najpoznatijih robotskih marki u svijetu, poduzeće Varus distribuira Kuka i Tiesse robote, a najviše surađuju s talijanskim tvrtkama jer imaju najprihvatljiviju cijenu, transport je mnogo praktičniji nego kad bi se roboti naručivali iz Kine, a i tvrtke s kojima surađuju u Italiji imaju velik renome.

• Kao umjetnička duša ni slutila nisam da ću završiti u tvrtki koja se bavi metalnom industrijom i robotizacijom. Nakon što sam završila primijenjenu umjetnost, kao radničko dijete nisam imala mogućnosti otići u inozemstvo i dalje se usavršavati u struci, a u Hrvatskoj se teško moglo živjeti od umjetnosti. U međuvremenu mi je bio ponuđen posao u metalnoj industriji. Iako sam radila uredski posao, vidjela sam i tehnologiju. Čak su i neki kolege koji su danas sa mnom u Varusu radili u tehnologiji, i to isključivo na poslovima robotizacije. Vidjevši da hrvatsko tržište treba tvrtke koje će brzo i povoljno distribuirati robote, odlučili smo osnovati tvrtku – kaže Tanja Jurković. Varus ima osam zaposlenika, surađuju s brojnim hrvatskim tvrtkama, ali, prema ocjeni poduzetnice, to je još uvijek premalo.

• Centrometalu iz Macinca isporučili smo četiri robotske linije koje je proizveo talijanski Mecome. Ribnik Kontejneru isporučili smo robota za zavarivanje Fanuco zadnje generacije. Cijena je takvoga, najvećega Fanucovog robota 201.000 eura. Iako je skup, isplatit će se. Dosad su proizvodili 120 kontejnera na mjesec, a robotizacijom će ih moći proizvoditi 400. Suradujemo i s Končar generatorima i motorima, Đuro Đakovićem, a brodogradilištu Kraljevica u kolovozu trebamo isporučiti sustav za zavarivanje off shore. Brodogradilište će tako uštedjeti 40 posto energije, a i radove će obavljati praktičnije, jer su ti zavarivači teški osam kilograma, dok su klasični teški oko sto kilograma, pa se moraju prenositi dizalicom. No, iako surađujemo s hrvatskim tvrtkama, to je još premalo. Od cjelokupne naše djelatnosti samo deset posto ugovorenih poslova vezano je uz robotizaciju – priča Tanja Jurković.

Kaže da je problem u tome što mnoge tvrtke i industrije nisu prepoznale važnost robotizacije, a onima koje jesu teško je osigurati novac za kupnju robota.

• Napredovanje na hrvatskom tržištu onemogućuju banke. Pojedine industrije prepoznale su značaj robotizacije. Primjerice, Fanuc za svoje strojeve jamči da se prvi kvarovi neće pojaviti prije 90.000 radnih sati, a to je nakon otprilike 10 godina. Budući da je prosječna cijena robota od 40.000 do 200.000 eura, kupcima je često potreban kredit ili leasing. No, banke su vrlo skeptične kad je riječ o kreditiranju sustava za robotizaciju, jer im se sve vodi na kreditiranje automobila i nekretnina – priča mlada poduzetnica. Navodi da je i nedavno doživjela jedan takav skeptičan pristup bankara kad je bila na razgovoru s klijentom.

• Bankari su skeptičnost objasnili time da robot može brzo izgubiti na vrijednosti te da ne znaju kome će ga prodati ako vlasnik ne bude otplaćivao kredit. Iako smo im dobrim argumentima objasnili kako je vrlo teško da će robot izgubiti na vrijednosti i da je vrlo mala mogućnost da klijent neće otplatiti kredit, teško su mijenjali mišljenje – kaže sugovornica.

Naglašava kako se talijanski partneri najviše čude tome koliko malo hrvatske banke ulažu u robotizaciju te da je naše tržište u tom segmentu znatno slabije od Poljske i Rumunjske.

• Naši poslovni partneri iz Italije jako su pozitivno iznenadeni time koliko je Hrvatska nakon rata obnovljena. Oduševljeni su kad vide kako nam je infrastruktura uređena, koliko je povezanost bolja nego u Poljskoj i Rumunjskoj. No, isto su toliko razočarani kad vide koliko je hrvatsko gospodarstvo slabo i koliko se na-spram spomenutih zemalja malo ulaže u robotizaciju. Ne mogu vjerovati ni da su banke toliko neraspoložene za suradnju – ističe poduzetnica.

Dodaje da bi, ako već ne mogu drugo tvrtke, bar brodogradilišta trebala ulagati u robotizaciju.

• Ni brodogradilišta koja imaju robote ne ulažu u njihovu modernizaciju. Stari su po dvadesetak godina, a pojedini rukovoditelji u brodogradilištu ustvrdili su nedavno za Lider da robot koji je njima potreban stoji 500.000 dolara, što je apsurd. Za pola milijuna dolara možete napraviti čuda. Naši vrlo kvalitetni roboti s cjelokupnom opremom stoe od 40.000 do 200.000 eura, a nikako pola milijuna dolara. Problem je u tome što u brodogradilištu vlada kriminal. Dok si dio provizije uzme dobavljač, zatim osoba zadužena za marketing i mnogi drugi pojedinci, logično je da ih robot u konačnici stoji pola milijuna dolara. I upravo zbog takvih situacija i načina rada imamo velikih problema. S obzirom na to da želimo raditi po zakonu i pošteno, mnogim brodogradilištima nemamo pristup, jer oni već unaprijed imaju dobro izgrađen lanac ljudi koji nabavljaju robote i opremu za robotizaciju i na tome masno zarađuju – završila je direktorica tvrtke Varus Tanja Jurković.