Mora biti zamorno Fernandu Henriqueu Cardosu gledati kako se svijet zaljubio u Luiza Inácija Lulu da Silvu, njegova nasljednika na mjestu predsjednika Brazila. Na kraju krajeva, Cardoso je taj koji je krajem 90-ih izliječio Brazil od inflacije i stabilizirao ekonomiju, suko-bljavajući se istodobno s oporombom Luline Radničke partije. Cardoso, sada 75-godišnjak, imao je, međutim, vremena za pogled unatrag na svoj javni život: bio je jedan od najpoznatijih brazilskih sociologa, jedan od prominentnih aktivista za demokraciju i, na kraju, drugi demokratski izabran predsjednik u posljednjih pedeset godina koji je mirno predao vlast svojem nasljedniku.
Njegova knjiga The Accidental President of Brazil nudi fascinantan uvid u zakulisna zbivanja posljednjih desetljeća u Brazilu, kao i povratak u njegovu povijest. Čita se poput trilera koji podsjeća koliko je napeta i teška bila brazilska povijest u 20. stoljeću. Cardoso i njegovi kolege sa Sveučilišta u São Paolu pedesetih su provodili bolna istraživanja u slučajevima, a njihovi zaključci bili su izazov mitu ‘rasne demokracije’. Progna-nik vojnih vlasti, Cardoso se pokazao vrlo pragmatičnim borcem za demokraciju.
Njegovo pisanje o ovisnosti – teorija prema kojoj odnosi siromašnih zemlja s bogatim zemljama usporavaju njihov rast – utjecalo je na cijelu generaciju marxista, no kao praktičan političar okrenuo je leda ideologiji. Isti pragmatizam pomogao mu je da 1993. godine riješi problem hiperinflacije od otprilike 2500 posto godišnje. Kao tadašnji ministar financija odgovorio je uvođenjem nove valute i rezanjem troškova. No, Cardosovo predsjedanje poharala je endemična financijska kriza na međunarodnim tržištima. Lula je dosada imao više sreće, zbog niskih kamatnih stopa i visokih cijena potrošnih dobara, što poboljšava brazilske mogućnosti.
