Ivica Todorić – majstor korištenja financijskih poluga

Borba za Plivu najatraktivniji je poslovni proces u 2006. godini, ali restrukturiranje Agrokorovih financija ima najveću težinu. (Ne)posredno će ga osjetiti mnoge hrvatske i regionalne tvrtke.

Borba Actavisa i Barra za Plivu najuzbudljiviji je poslovni događaj ove godine u Hrvatskoj. Ako bi se, međutim, procijenjivao prema ovdješnjoj poslovnoj zajednici, najdaklesežniji proces 2006. godine bio bi – financijsko restrukturiranje Agrokor. Puštanje Europske banke (EBRD-a) u vlasničku strukturu Todorićeva Agrokor, potpisivanje ugovora o dugoročnom kreditu s IFC-om (financijske korporacije – ogranka Svjetske banke) te kreditna linija Agrokoru od 475 milijuna eura što ju je prošli tjedan dao sindikat pet velikih svjetskih banaka, neposredno će ili posredno utjecati na gotovo svaku tvrtku u Hrvatskoj, a i na mnoge koje posluju u regiji.

Iako su od trenutka kad su agencije za ocjenu kreditnog rejtinga Agrokoru smanjile ocjenu mnogi predvidali da koncern ulazi u dulje razdoblje teškoća, danas je jasno kako je Ivica Todorić još jednom pokazao da je veliki majstor u korištenju financijske poluge i da instinktivno osjeća kad jedna poluga više ne može podnijeti teret razvoja i akvizicija, pa je treba zamijeniti novom. Agrokor je ponovno došao do dana, što je važna vijest za svakog poslovnog partnera koji s nekom od članica tog koncerna posluje, bilo kao dobavljač, ili kao kupac, pri čemu se mnogi nadaju da će Agrokor u komercijalnim pregovorima postati manje tvrd igrač sada kad ima manevarskog prostora.

Jednako tako, svi konkurenti, ali i potencijalni strateški partneri, moraju u svojim poslovnim planovima imati na umu novu Agrokorovu poziciju. Iako su se mnogi kladili da Ivica Todorić neće imati snage dati dio vlasništva u Agrokoru u zamjenu za prijeko potreban dionički kapital, njegovo je sazrijevanje trajalo relativno kratko. Održanje od 8,33 posto dionica Agrokor u zamjenu za 110 milijuna eura koje ubrizgava novi dioničar – EBRD, racionalan je potez.

I dok je podjela vlasništva za Todorića bila novo iskustvo, priča s financijskom polugom samo je četvrti čin višegodišnje ‘predstave’. Todoriću je sigurno poslovno izazovno poticati nove proizvode, osvajati nova tržišta i akvizicije. Ali, izgleda da mu je najdraži ‘hobi’ iskušavati granice financijske napregnutosti bilance i tijeka novca. Tijekom 90-ih Agrokor se oslanjao na kratkoročne kredite banaka sa sjedištem u Hrvatskoj. Zatim je te kredite zamijenio kapital EBRD-a. U trećoj izmjeni EBRD-u je vraćen kredit, jer se Todorić okrenuo financijskoj poluzi na tržištu obveznica uz kamate za koje su svi tvrdili da će ga ‘stajati glave’. Sadašnje restrukturiranje znači zamjenu tih skupih obveznica jeftinijim izvorima sredstava (kamata s 11 na 5 posto).

Kad se financijska spomene pojam poluge, za njih to znači uporabu duga u financijskom poslovanju i ekspanziji poduzeća. Pravila su sasvim jednostavna. Poluga daje rezultat ako je rentabilnost ukupnih ulaganja veća od kamatne stope na tuđi kapital. To je šansa poluge. Ako je kamata veća od rentabilnosti – nastaje rizik poluge. Zvuči jednostavno, ali u praksi je paklenski teško. Da je Agrokor u nekom trenutku prestao u proizvodnom i marketingu smislu bilježiti rast, Konzum nije ostao tržišni lider – poluga se uistinu mogla slomiti. Ako je, međutim, koncernova neto vrijednost procijenjena na gotovo 1,2 milijarde dolara, 600 milijuna eura duga očito se može menadžerirati.

Prije tog restrukturiranja analitičari su Agrokoru savjetovali povlačenje kočnica u novim akvizicijama. I sam Todorić reći će da u ovom trenutku u Hrvatskoj nema više od dvije-tri poželjne mete. To ipak valja shvatiti uvjetno, jer nema dvojbe da će on iskoristiti priliku i vjerovatno mimo ranijih planova ući u suvlasništvo Tiska. Međutim, kad je o regiji riječ, teško je zamisliti da se dodatna financijska snaga neće iskoristiti i za neorgansko jačanje koncerna i njezinih članica. U posljednje vrijeme zamrle vijesti o regionalnim savezima ili spajanjima najvećih trgovačkih lanaca iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, u novim bi se okolnostima ponovno mogle naći na naslovnicama poslovnih novina.

Ako Agrokor i ne krene u akvizicije po Hrvatskoj, teško je vjerovati da neće biti napada na regiju.