Home / Tvrtke i tržišta / Manji outsourciranju poslove velikima

Manji outsourciranju poslove velikima

Nakon što je broj tiskara premašio tisuću, krenuo je trend pada njihovog broja. I tiskara Zrinski i GZH imaju dugu tradiciju, a i obje su proizašle iz velikih socijalističkih poduzeća. Druga dva igrača, Kerschoffset i Kratis, drugačiji su tipovi tiskara: i jedna i druga tipične su obiteljske tvrtke, koje danas vodi druga generacija.

Zaključak da je neko tržište u Hrvatskoj nesređeno nije iznenađujući. No, tiskarsko tržište, odnosno grafičku industriju, definitivno nije moguće promatrati jednoobrazno bez obzira koliko egzaktan kriterij uzeli. Karakteristično je za tvrtke na tom tržištu, posebno u segmentu standardnog tiska, da gotovo svaka ima neku specifičnost, što čini gotovo nemogućim precizan izračun i usporedbu tržišnih udjela. Uzrok za takvo stanje većim dijelom leži u svaštarenju, koje je, pak, kažu mahom manji tiskari, nužno s obzirom na veličinu hrvatskog tržišta i nepoštovanje tradicije kupnje knjiga. Ako s liste najvećih grafičkih tvrtki prema ostvarenom prihodu izbacimo tiskare s rotacijskim tiskom (novinske) i one koje se dominantno bave ambalažom, kao relevantni konkurenti na tržištu ostaju dvije najveće klasične ‘knjiške’ tiskare – Grafički zavod Hrvatske i čakovečki Zrinski. Iako ne kaskaju mnogo u prihodima, sljedeće dvije tiskare – Kerschoffset i Kratis – mnogo je lakše uspoređivati međusobno nego s prve dvije tvrtke. Razlozi su višeslojni, od povijesti i nastanka tvrtki, strukture vlasništva do današnjih kapaciteta te specifičnih proizvoda i usluga.

Prema ukupnom prihodu, Grafički zavod Hrvatske i Zrinski vrlo se malo razlikuju, jer GZH ima neznatno veći ukupni prihod. Zrinski, s druge strane, zapošljava više ljudi i nosi titulu daleko najjačeg izvoznika među domaćim tiskarima. Od ukupnog prometa izvozimo 50 posto i to najvećim dijelom na tržište Velike Britanije, ostalih zapadnoeuropskih zemalja i Amerike – kaže direktor Zrinskog Vladimir Halić, dodajući da zahvaljujući dugoj tradiciji izvoza danas u Velikoj Britaniji imaju ime, pa kupci sami dolaze do njih. Zrinski sa svojim izvozom ujedno čini i polovicu ukupnoga hrvatskog izvoza knjiga.

Tiskarska je branša specifična po tome što je, da bi se zadržala konkurentnost, prisiljena u korak slijediti najnovije tehnologije. Zrinski je u prošloj godini u tehnologiju investirao 12 milijuna kuna, a trenutačno se montira nova linija za tisak vrijedna milijun eura. Niša u kojoj Zrinski vidi svoju budućnost naklade su od 20 tisuća primjeraka, u kojima su, prema Halićevim riječima, apsolutno konkurentni, te izvoz. Šetnjom kroz GZH dojam je još mnogo impresivniji, jer kako kaže pomoćnik direktora Marin Milković, u toj je tiskari posljednja riječ tehnologije u tiskarskoj branši u Hrvatskoj. To je glavna strateška odrednica koje se drži Ante Žužul, vlasnik Školske knjige, 100-postotnog vlasnika GZH, koji je dosad u proizvodne pogone tiskare investirao više od 11 milijuna eura.

S obzirom na to da je ta tiskara, nakon što ju je Školska knjiga kupila prije osam godina, uspjela vratiti stari sjaj i održati se na vodećoj poziciji u branši, strategija je očito ispravna. Druga strateška odrednica je također izvoz na tržišta Zapadne Europe i Amerike, iako se na polju izvoza teško natjecati s apsolutnim liderom Zrinskim. Grafički zavod je, logično, prije svega glavni servis Školske knjige, koja u njemu tiska svu svoju proizvodnju. To, prema Milkovićevim riječima, predstavlja oko trećine ukupne proizvodnje GZH.

Najveći dio proizvodnje i u GZH i u Zrinskom otpada na knjige mekoga i tvrdog uveza, časopise i razne propagandne materijale. Ono što u ovom trenutku zagrijava tiskarske strojeve su udžbenici, koji moraju biti gotovi do 10. kolovoza. Premda predstavljaju značajan i siguran dio proizvodnje, tiskaju se ciklično po tri mjeseca na godinu, pa su tim tiskarima najdraži dio asortimana ipak knjige i ostali tiskani materijali.

I Zrinski i GZH tiskara imaju dugu tradiciju i u današnjem su obliku proizašli iz velikih socijalističkih poduzeća. Iako prema ukupnom prihodu ozbiljno slijede prva dva igrača na tržištu, Kerschoffset i Kratis drukčiji su tipovi tiskara. I jedna i druga tipične su obiteljske tvrtke, koje sada vodi druga generacija. Dok Zrinski i posebno GZH izgledaju kao prave tvornice, u ove dvije tiskare više polažu na imidž, a manje na veličinu kapaciteta i serija knjiga, časopisa i ostalih tiskanih materijala.

U tom se smislu posebno diferencirao Kratis, koji klijenti prepoznaju kao tiskaru posebno vezanu uz umjetnost i kulturu. Rijetki su festivali, umjetničke galerije i muzeji čije tiskane materijale, od brošura do monografija, ne radi Kratis. Tiskaru je prije 16 godina osnovao Nikola Krajačić, a danas je vode sinovi Robert, koji je direktor tvrtke, i mladi Tomislav, account direktor zadužen za marketing. Stroga specijalizacija teško može biti dugoročni plan, naš je cilj cjelovita usluga od ideje i know-howa do tiska – kaže Robert Krajačić, ističući da je Kratis prije svega imidž tiskara.

Na godinu u tehnologiju investiraju oko pet milijuna kuna. Kratis se od konkurencije nastoji razlikovati već od zgrade, čiji su hodnici umjetnička galerija, mladim i visokoobrazovanim zaposlenicima te praćenjem najnovijih trendova u grafičkoj industriji. Osim kulturnjaka i umjetnika, glavni su im klijenti marke tiskarske agencije i dizajnerski studiji. Takvu su orijentaciju na imidž prepoznale i kompanije kod izrade godišnjih izvješća, kad žele ‘brendirana’ i posebno dizajnirana izvješća, kompanije se u pravilu obraćaju nama – kaže Krajačić.

Kratis bilježi godišnji rast od 20 posto, a plan je, osim nastavka uspješnog rasta, pokušaj proboja na zapadnoeuropsko tržište. Tiskara koja je najkompatibilnija za usporedbu s Kratisom i njihov izravni konkurent je Kerschoffset. Počeci su im gotovo identični, s tim da Kerschoffset nije izgradio prepoznatljivost kao Kratis vežući se jače uz neku djelatnost kao što je kultura. Najveći dio proizvodnog asortimana u Kerschoffsetu čine propagandni materijali svih vrsta te knjige.

Kroz 37 godina postojanja profilirali smo se u značajnu tiskaru na offset tisku – kaže direktor Danijel Kerš, dodajući da usprkos tezama da domaće tiskare posluju s 50 posto kapaciteta, oni uglavnom rade s 99 posto, a ponekad i većim kapacitetom. Plan je povećavati kapacitete gradnjom novih hale s ciljem zadržavanja sadašnjeg položaja na tržištu. Najznačajniji su im klijenti tvrtke iz turističke i medicinske branše, pivovare i općenito prehrambena industrija. U proizvodnom dijelu sada su, kaže Kerš, zaokružili sve faze proizvodnje osim tvrdog tiska, što rade u Grafičkom zavodu.

Područje na kojem te dvije tiskare nužno surađuju s GZH-om i Zrinskim upravo je tvrdi uvez, za što one nemaju tehnologiju, jer ju je, kako kažu, isplativije outsourciranje. Nedostatak takve suradnje, odnosno kooperativnog odnosa za dijelove proizvodnje koje je neisplativno imati u vlastitoj tvrtki, problem je za velike tiskare – smatra Vladimir Halić, direktor Zrinskog.

Na taj se način održava trend svaštarenja, koji mnogo više stoji, jer svaka mala tiskara tako mora imati svu tehnologiju i u nju kontinuirano investirati, a većina tiskara ionako je prekapacitirana za potrebe hrvatskog tržišta. Male bi tiskare trebale biti podrška velikima kako je to organizirano i u svijetu, jer je to u interesu i jednima i drugima – kaže Halić.

Boom kiosk izdavaštva prije nekoliko godina uzburkao je kako nakladnike tako i domaće tiskare. Nakon prve serije koja se tiskala u Španjolskoj, prije svega zbog nepovjerenja novinskih izdavača u kapacitete i sposobnost hrvatskih tiskara, najveće tiskare GZH i Zrinski dobile su priliku i uspješno položile ispit tiskajući, za hrvatske uvjete, ogromne naklade knjiga. Premda je u prvo vrijeme bila riječ i nakladama od 350 tisuća knjiga na tjedan, iz obje tiskare kažu da taj boom nije donio spektakularna povećanja proizvodnje koja bi se bitno odrazila na ukupni prihod. Naklade se sada drže na razini od oko 20 tisuća primjeraka, što Halić još uvijek smatra dobrim. Trend koji je vidljiv na tiskarskom tržištu u tom segmentu je profilacija i stabilizacija, jer se knjige na kiosku više ne kupuju samo da bi se kupile, već samo s namjerom.

Također, stabilizirao se i trend konstantnog povećanja broja malih tiskara koji je vladao do 2000. godine, kad se svake godine registriralo po 50 novih tiskara, od kojih su neke radile doslovno po garažama. Procjenjuje se da je danas u Hrvatskoj više od tisuću malih tiskara.