Rusija

Tko u Rusiji želi ozbiljno poslovati, u nju treba krenuti s investicijskim planovima. Također, sada je mnogo mudrije ići u osvajanje provincije, jer je Moskva postala preskupa – ciljano je područje u krugu udaljenom tri sata leta od Moskve.

Zbog sve većih zlatnih deviznih rezervi, koje sada iznose oko 260 milijardi dolara, i sve bolje ekonomske situacije, golema Rusija postaje jedno od najperspektivnijih tržišta na svijetu. Ruski eldorado još je daleko od zasićenja robama i uslugama, a za razliku od drugih ‘gladnih’ tržišta, Rusija sada sve može i platiti. Financijska moć i golema prirodna bogatstva jak su magnet koji privlači najveće svjetske kompanije, ali i one srednje i male, da uzmu svoj dio kolača na ruskom tržištu. I dok cijeli svijet žuri u sve moćniju najveću slavensku zemlju, broj hrvatskih tvrtki u Rusiji se iz godine u godinu smanjuje. Što je pravi razlog te hrvatske defenzive u ‘obećanoj zemlji’? Jesu li politički kompas i orijentacija na Zapad zbunili gospodarstvenike ili mi objektivno nemamo ponudu kojom bismo mogli ući u konkurentska bitku u Rusiji?

Povlačenje iz Rusije nije ni u kakvoj vezi s bilo kakvim restrikcijama, jer su kompanije s područja bivše Jugoslavije i dalje dobro došle. Dokaz su Slovenci koji u Rusiji ostvaruju gotovo milijardu dolara sufićita u trgovinskoj bilanci – upravo koliko iznosi hrvatski prošlogodišnji deficit s Rusijom.

Iako se naziva obećanim, što mu daje određenu mitsku dimenziju, rusko tržište ne treba mistificirati, jer ono danas funkcionira poput svakoga drugog kapitalističkog tržišta. Karakterizira ga vrlo dinamičan ekonomski rast koji se temelji na visokim cijenama nafte, plina i ostalih energenata.

• Ovdje ćete prodati sve što se može prodati i u Berlinu ili u Stockholmu. Ne smije se zaboraviti da je ovo rusko tržište, a ne Sovjetski Savez. Dolaziti s nekonkurentnom robom gubitak je i vremena i novca. Želite li uspjeti, morate imati brand, kvalitetu, prihvatljive cijene i stalne količine – kaže Mladen Pejnović, potpredsjednik američke telekomunikacijske tvrtke Golden Telecom, koja posluje isključivo na tržištu bivšeg Sovjetskog Saveza. – Rusija je otvorena za hrvatske proizvode, a dodatna prednost je nekadašnji dobar imidž još prisutan u svijesti Rusa. No, u današnjim uvjetima potrebna su ozbiljna ulaganja i jaka reklama jednako kao i pri pokušaju proboja na svako drugo zahtjevno svjetsko tržište – tvrdi predsjednik Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva Marijan Tuškan. U Rusiju posebno privlači veličina tržišta i njegova relativna nezasićenost. S druge strane, razmjerno veličini tržišta velika je i konkurencija, i to svjetskog kalibra. Veliki svjetski proizvođači već su napravili i svoje tvornice diljem Rusije.

• Potencijali ruskog tržišta su golemi, a u budućnosti će još rasti, no s obzirom na jaku konkurenciju, jer sve svjetske tvrtke pokušavaju naći svoje mjesto u Rusiji, i ubrzani razvoj ruskog poduzetništva, poslovanje na tom tržištu za hrvatske tvrtke bit će veoma složeno – smatra Josip Jakovac, direktor Marketinga i prodaje za tržište ZND-a u Ericssonu Nikola Tesli.

Rusima je u pamćenju još ostalo razdoblje kad je roba iz Jugoslavije bila jako tražena i cijenjena. Na našu obuću i odjeću građani SSSR-a čekali su u dugim redovima. Mnogo zgrada u Moskvi, ali i diljem SSSR-a, napravili su naši građevinci. Međutim, bazirati budućnost na socijalističkim sjećanjima, dugoročno bi bio put u katastrofu, smatra Pejnović. To je bilo vrijeme, dodaje, sustavnih nestašica u kojima su u Rusiju stizali naši proizvodi i bili odlično prihvaćeni. Za razliku od Hrvatske, Slovenija je uspjela iskoristiti imidž koji su imale jugoslavenske tvrtke u vrijeme postojanja SSSR-a. Slovenci su na diplomatskom planu intenzivno radili da što prije postanu članica EU, ali su bili svjesni da veliki dio svoje robe ne mogu prodavati u Europi jer je ondje konkurencija u svakom pogledu jača, pa su se koncentrirali na rusko tržište.

Osim toga, Slovenci su na vrijeme shvatili da se bez reklame ne može pobjeđivati u konkurentskom ratu. Zbog toga se na mnogim mjestima mogu vidjeti reklame slovenskih hladnjaka i druge robe. Iako je i Končar prisutan na ruskom tržištu, usporedbe s odličnim poslovanjem Gorenja gotovo su nemoguće. Slična je situacija i s nekoć nadmoćnom Plivom, koja u Rusiji gubi utakmicu s Krkom i Lekom.

Tko danas predstavlja Hrvatsku u Rusiji? Obični ruski građani najčešće se sreću s dva hrvatska proizvoda. U svakoj čete ljekarni naći barem nekoliko Plivinih lijekova ili prodavaonice prehrambene robe s Vegetom i Podravkinom juhama. Ponegdje se mogu naći i Kraševe čokolade, ali se one izgube u doista golemoj ponudi. Odgovor na pitanje ima li hrvatska ozbiljnu ponudu za rusko tržište i može li domaća roba biti konkurentna u Rusiji nije pretjerano optimističan. U mnogočemu više nismo konkurentni, jer patuljasta proizvodnja ne omogućava istodobno i vrhunsku kvalitetu i povoljnije cijene.

Ipak, u generalno sumornoj slici ima nekoliko svijetlih primjera, poput Ericssonova Nikole Tesle i Industrogradnje kojima je Rusija niz godina tržište na kojemu uspješno posluju. Jadran Galenski laboratorij iz Rijeke svake godine povećava izvoz u Rusiju, Belupo iz godine u godinu bilježi 30 postotni rast prihoda od prodaje, a Pliva je na ruskom tržištu u 2005. zabilježila rast od 45 posto u odnosu na prethodnu godinu. Da nije riječ jedino o uspjehu farmaceutskih industrija, govori činjenica da s Rusima uspješno posluju i Pastor grupa te domaća brodogradilišta koja u Rusiji postižu bolju cijenu nego u Zapadnoj Europi. Suradnja traje već 45 godina, a posljednjih 15 godina najviše je brodova za rusko tržište sagradio Uljanik pa Brodotrogir te zatim ostala brodogradilišta. U prosjeku godišnji izvoz brodova, brodske opreme i remonta iz Hrvatske u Rusiju iznosi približno 100 milijuna dolara.

• Budući da Rusija ima ambiciozne planove za razvoj svoje trgovačke flote, a posebno specijalnih brodova, strateški cilj naše brodogradnje jest njezina prisutnost na tom tržištu – istaknuo je Josip Eterović iz predstavništva HB-Jadranbroda u Moskvi.

Podravka, koja iduće godine slavi 40 godina prisutnosti u Rusiji, s Vegetom je lider po prodaji u kategoriji univerzalnih dodataka jelima, ispred svjetskih divova Nestléa i Unilevera. – Rusija je Podravkino strateško tržište na kojemu možemo ostvarivati visoke stope rasta. Daljnji ciljevi su širenje u nove kategorije proizvoda, diverzifikacija unutar postojećih kategorija, snažna regionalna ekspanzija te povećanje marketinških ulaganja uz ostvarivanje daljnjeg rasta – kaže Damir Perlok, direktor Podravkinog predstavništva u Rusiji.

Potencijal uz postojeće industrije, predvođene farmaceutskom i prehrambrenom, pokazuju vinari i tekstilci. Rusija je otvorena za hrvatska vina, međutim, količine koje proizvode domaći vinari premale su. Čak i sada, kad je Rusija uvela embargo na uvoz vina iz Gruzije i Moldavije, Hrvatska ne može iskoristiti svoju šansu jer nema dovoljnih količina. Prošlog je mjeseca, primjerice, u Rusiju interventno uvezeno 80 milijuna butelja vina, ali Hrvatska se nije našla u tom poslu jer nije bilo zadovoljavajućih količina.

Kod tekstilaca se opet može provesti slikovita usporedba sa Slovencima. Dok Mura ima trgovinu na ekskluzivnoj lokaciji na Crvenom trgu, najveća hrvatska tekstilna kompanija, Varteks, tek se slabašnim koracima pokušava vratiti na tržište kojim su u međuvremenu zavladale najpoznatije svjetske modne marke.

Za nastup na tako velikom tržištu kao logična varijanta nameće se uduživanje, ali Hrvatska više nema nijednu kompaniju koja bi združila izvoznike. Nekadašnja moćna Astra više je puta pokušala revitalizirati svoje predstavništvo u Moskvi, ali sve je završilo neuspjehom.

Hrvatske bi se kompanije na ruskom tržištu trebale usmjeriti na novu srednju klasu i njezinu kupovnu moć. Šanse su velike u širokoj potrošnji, kaže Pejnović, dodajući kako je po najprije riječ o trgovačkim lancima poput Perokreostoka i Ashana.

Jedan od veterana na ruskom tržištu, ugledni gospodarstvenik iz Hrvatske koji i sada dobro radi, ali za jednu zapadnoeuropsku kompaniju, objašnjava povlačenje naših tvrtki vrlo jednostavno i logično: dok su se Slovenci borili za tržište u Rusiji, u Hrvatskoj se vodila borba za privatizaciju. Od tog pitanja i treba početi sve razgovore u vezi sa željenim izvozom u Rusiju. Velik dio naših političara slabo poznaje stanje u Rusiji bez obzira na to što su mnogo puta bili u toj zemlji. Zaboravlja se da socijalizma odavno nema, pa su priče u stilu ‘sve će to riješiti gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov ili neki gubernator’ najbliže rečeno naivne. Moći političari mogu pomoći da se što lakše realizira neka investicija, ali ne mogu se baviti i poticanjem prodaje gotove robe. Pomoć od političara mogu dobiti oni koji žele investirati u Rusiju. Primjeri radi, moći je Jevgenij Primakov, bivši premijer Rusije i ministar vanjskih poslova, a sada predsjednik Ruske gospodarske komore, pomogao je vršačkom Hemofarmu da u Obnjinsku, 80 kilometara udaljeno od Moskve, povoljno dobije zemlju za gradnju tvornice lijekova. Tako srpski Hemofarm uskoro završava veliku tvornicu u kojoj će proizvoditi medikamente i prodavati ih po povoljnijoj cijeni jer neće plaćati nikakve carine. U slučaju najavljenih gradnje Belupove tvornice nije se otišlo dalje od riječi.

Od svih hrvatskih povlačenja iz Rusije najjače je odjeknula Inina prodaja tvrtke Bijele noći 2002. godine. Danas Ina, nakon 30-godišnje prisutnosti na tom tržištu, u Rusiji ima samo predstavništvo s minimalnim osobljem čiji je primarni zadatak traženje mogućih projekata istraživanja nafte i plina. Ina trenutačno ne ostvaruje nikakav prihod na ruskom tržištu – sada samo uvozi ruski plin, dok je donedavno i izvozila maziva te ulja. Uz još prilično izražene predrasude prema Rusiji i ruskim biznismenima, koje se temelje na povijesnim razlozima, nepoznavanju lokalnih navika i pravila poslovanja itd., razlozi defenzive hrvatskih tvrtki u Rusiji leže i u prilično visokom financijskom riziku.

Nedavno je nekoliko hrvatskih gospodarstvenika na službenom putu u Moskvi postavilo pitanje: možemo li mi svoju robu prodavati preko Srbije u Rusiji? Pitanje je postavljeno s obzirom na to da Srbija i Crna Gora imaju povlastice i brojne olakšice u trgovini s Rusijom. Odgovor je bio negativan, jer bi to bila kontrabanda. U dogovoru između Rusije i Srbije i Crne Gore jasno je precizirano koja roba ima povlašteni status, a osim toga, mora se dokazati da je doista proizvedena u spomenutoj zemlji.

Zato sve više hrvatskih tvrtki osniva tvrtke kćeri u Srbiji zbog lakšeg izvoza na rusko tržište. Primjerice, Badel 1862 upravo istražuje i analizira mogućnosti da preko svoje tvrtke u Beogradu krene u izvoz na rusko tržište. Mnogo je zanimljivije pitanje: zašto Hrvatska nije prihvatila ponudu Moskve da i sama ima ugovor o povlaštenoj trgovini? Odgovor nije tajna. Političari, odgovorni za taj dio posla, smatrali su da će na taj način Hrvatska brže ući u EU, pa je taj dogovor s Rusima otpao. Doduše, od jednog bivšeg visokog hrvatskog rukovodioca čuli smo da je Zagreb navodno dobio sugestiju sa Zapada da ne ulaže u takav dogovor s Moskvom. Službeni odgovor iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija glasi da je Hrvatska ugovore o slobodnoj trgovini sklapala sa zemljama koje su članice WTO-a s posebnim naglaskom na zemlje u regiji. Dodaju da je u ugovoru između Srbije i Rusije bilo naglašenog političkog interesa s obzirom na trenutak u kojem se sklapao. Veliki hrvatski deficit u trgovini s Rusijom objašnjavaju uvozom energenata i rastom njihovih cijena. U kontekstu općenitog jačanja izvoza i diverzifikacije tržišta, jačanje sveukupne gospodarske suradnje s Rusijom svakako je u hrvatskom interesu, stoji u odgovoru MVPEI-ja. Kako god bilo, još ne postoji strategija razvoja između Hrvatske i Rusije, a godinama se sustavno zaziralo od ozbiljnijih gospodarskih odnosa s Rusima, što je drugoj strani odaslalo negativnu poruku. Nijedan hrvatski premijer još nije bio u službenom posjetu Moskvi, što zorno svjedoči o tome koliko je hrvatska politika zapostavila to tržište. Pitanje kliničkog duga na koje se dosad usredotočila sva pozornost u tom odnosu, ipak je riješeno prije nekoliko dana. Hrvatski ministar financija Ivan Šuker i zamjenik ruskog ministra financija Sergej Storčak potpisali su Sporazum o reguliranju obveza bivšeg SSSR-a prema Hrvatskoj u iznosu od 185,7 milijuna dolara. Hrvatska se odlučila za naplatu isporukom robe i opreme tijekom idućih pet godina (po 37,1 milijun dolara godišnje), a riječ je o opremi za TE Sisak, višenamjenskim helikopterima i sredstvima za pripremu projekta plinovoda iz Mađarske do Donjeg Miholjca. Šuker je pritom potvrdio interes Vlade za jačanje suradnje s Rusijom u oblasti energetske infrastrukture. Iako je pitanje kliničkog duga sada riješeno, ne zna se hoće li gospodarska suradnja dviju zemalja ući u višu fazu ili će se pronaći novi kamen spoticanja.

Bogatih ruskih turista u Hrvatskoj još je malo u odnosu na želje domaćih turističkih djelatnika, ali razloga za optimizam ima jer se njihov broj posljednjih pet godina povećava prema stopi od 20 do 30 posto. Danas se u Hrvatsku leti iz sedam ruskih gradova, a samo iz Moskve postoji 18 različitih zrakoplovnih programa. Prošle je godine u Hrvatsku stiglo 82.800 ruskih turista koji su ostvarili gotovo 700 tisuća noćenja. U prvih šest mjeseci ove godine broj dolazaka ruskih gostiju porastao je 26 posto, a broj noćenja 30 posto. Rusi su poznati kao gosti koji zalažu isključivo u hotele s najvećim brojem zvjezdica, ostvaruju iznad 10 noćenja i veliki su izvanpansionski potrošači. Zato se smatra da Hrvatska i nije primamljivo odredište za Ruse s obzirom na nedostatak ekskluzivnih hotela i siromašnu izvanpansionsku ponudu za bogate goste. Marijan Tuškan, predsjednik Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva, navodi primjer Rusija koji na 10-dnevni odmor u Hrvatsku dođe s 10, a vratiti se kući sa sedam tisuća dolara, iako to nije planirao. U Hrvatskoj turističkoj zajednici, s druge strane, tvrde da su Rusi zadovoljni hrvatskom ponudom, a jedino u čemu smo za njihov ukus ‘tanki’ jest ponuda noćnog života, kockarnica itd. Svi ti rezultati ne bi bili relevantni kada se ne bi uspoređivali s drugim destinacijama, smatra direktor predstavništva HTZ-a u Rusiji Mladen Falkoni.

• Hrvatska je danas stala uz bok Italije, Španjolske, Tunisa, Cipru, Grčkoj, koji ostvaruju tri posto turističkog prometa s ruskog tržišta. To nije dovoljno za usporedbu s njihovim tradicionalnim tržištima: Turskom, u koju putuje 50 posto Rusa, i Egiptom, u koji odlazi 17 posto Rusa. Hrvatska je odmah iza njih u toj skupini jakih turističkih destinacija, što je razlog za zadovoljstvo – kaže Falkoni. Dodao je da se ove godine očekuje dolazak više od 100 tisuća ruskih gostiju, a cilj je zadržati te stope rasta i postati prva destinacija za Ruse na Mediteranu.

No, ako se želi ozbiljno poslovati, u Rusiju treba krenuti s investicijskim planovima. I tu se mnogo toga može naučiti od Slovenaca. Njihova banka za razvoj kreditirala je dogradnju hotela Budimpešta u središtu Moskve. Zauzvrat su dobili pravo da se ugraduju slovenski materijali i da na projektu radi slovenska operativa.

Također, važno je znati da je sada mnogo mudrije ići u osvajanje provincije, jer je Moskva postala preskupa. – U Moskvi, koja je daleko najrazvijeniji i najbogatiji dio Rusije, hrvatske tvrtke više nemaju što tražiti. Ciljano područje sada je u krugu udaljenom tri sata leta od Moskve – kaže Marijan Tuškan.

Za što su sada zainteresirani Rusi u gospodarskoj suradnji s Hrvatskom? I dalje se s Rusima mogu postići povoljni dogovori u vezi s plinovodom, naftovodom i turizmom. O nekim zvučnim investicijama Rusa u Hrvatsku u Moskvi se ne govori. Jedan od razloga opreza jest i to što su se investitori iz Rusije opekli dvaput za redom u Željezari Sisak. Osim što su izgubili novac, dobili su i etikete da su došli ‘prati’ sumnjive milijune dolara. Nije sporno da se u Rusiji privatizacija obavila, najbliže rečeno, nedovoljno zakonito. Međutim, ni Hrvatska se ne može podićiti najlegalnijom privatizacijom. Često se mogu čuti tvrdnje da su ruski biznismeni nezadovoljni tretmanom na postjugoslavenskom prostoru. Koliko su točne priče o diskriminaciji ruskog biznisa na Balkanu?

• Rusija je doista zainteresirana za što bolje odnose s bivšim jugoslavenskim republikama, a sada samostalnim državama. To što one žele postati članice NATO-a i Europske unije, kod Rusije ne izaziva alergiju. Rusija želi da Balkan bude stabilan i da se više ne ponovi krvoproljeće. Rusiji je važno razvijati gospodarsku suradnju. Jasno nam je da je u EU konkurencija velika, pa nove članice te kompanije iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore, kao i ostalih bivših jugoslavenskih republika, traže sebi tržišta izvan EU – rekao je ministar Lavrov. Dodaje da, nažalost, nema dovoljno investicijskih projekata. Samo ih je nekoliko u Srbiji i Crnoj Gori. – Ruske kompanije spremne su za nove poslove. Mi ne tražimo nikakve povlastice, već želimo dobiti poslove u poštanoj konkurenciji. Rusija sada ima kvalitetne kompanije, konkurentne po kvaliteti i cijenama, i sposobne za borbu na tržištu. Jake tradicionalne veze i malo jezičnih barijera mogu samo biti obostrano korisne u biznisu – objasnio je Lavrov. Njegove riječi potvrđuju dobru atmosferu za sve koji žele doći raditi u Rusiju. Osnovati predstavništvo dosta je lagano i može se obaviti vrlo brzo. Daleko je teže pronaći dovoljne količine roba čija cijena može biti konkurentna. Gajiti nade u vezi s preprodajom zapadne robe isto je što i vjerovati u dobitak na lutriji.

Moskva je, kao i druge europske metropole, već prezasićena globalnom konkurencijom.