Svijet

Libanonska Vlada najavila je da će tražiti ratnu odštetu od Izraela, a prema riječima libanonskog ministra financija Jihada Azoura, koji se za Lider javio iz razorenog Bejruta, Libanon sada može samo moliti pomoć.

Prije samo desetak dana Libanon je bio zemlja nade, koja je nakon bjesomučnih ratova i sukoba sedamdesetih i osamdesetih godina polako stizala do prosperiteta. Istina, tijekom prošle godine njihova je stopa nezaposlenosti bila 18 posto, bruto društveni proizvod 23,69 milijardi dolara, a javni je dug porastao na čak 180,5 posto BDP-a, ali posljednjih pet godina intenzivno se ulagalo u gospodarstvo, posebno turizam, nicale su nove tvrtke i put gospodarskog oporavka bio je jasno naznačen. Međutim, posljednjih desetak dana neprestanoga izraelskog bombardiranja i blokade razorili su zemlju gore nego ranije. Bejrut je u ruševinama, antički Tir također, srušeni su mostovi, ceste, razoren aerodrom, komunikacije, izvori energije, a više od pola milijuna stanovnika je u bijegu. Libanon je danas zemlja vraćena u srednji vijek, nesposobna da se brani i preživi sama, a njena krhka ekonomija još je jednom posve uništena. Svijet to sve promatra sa začudujućom ravnodušnošću.

Najjači segmenti na kojima je Libanon do sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvijao gospodarstvo bili su bankarstvo i turizam, a iznimno je bilo razvijeno i slobodno tzv. laissez-faire tržište. To je stvorilo više nego pogodnu klimu za strane ulagače, koji su Libanon smatrali izuzetno povoljnom destinacijom. Razvoju libanonskoga gospodarstva iznimno je pomogla Francuska, čiji je utjecaj i danas prisutan. Mnogi ugledni Libanonci fakultete su završili u Francuskoj, a u većini škola francuski je obvezan jezik. No, libanonsko je gospodarstvo ozbiljno oštećeno u razdoblju od 1975. do 1991., kada su se na njegovom području vodile ogorčene borbe raznih grupacija, s Izraelom i među sobom. Domaći rast je prepolovljen, turizam je gotovo prestao postojati, bankari su se preselili u mirnije krajeve.

Nakon dugogodišnjeg rata, libanonska je Vlada iznova morala uspostaviti kontrolu u Bejrutu, sagraditi ga, kao i veći dio Libanona. Sredstva za to mogla su se namaknuti samo vanjskim zaduženjima, pa je i danas libanonski dug izuzetno visok. Problem su bili i veliki porezi, koje je vlast uvela da bi obnovila infrastrukturu.

Obnovi ekonomije pomogao je i razvoj maloga i srednjeg poduzetništva, a prema europskim tržištima pomalo se počeo otvarati i bankarski sustav. Pozitivni učinci brzo su se osjetili, a posebno je dobar dojam ostavio 1993. godine predstavljen Horizon 2000, Vladin program rekonstrukcije vrijedan 20 milijardi dolara. Prvi veći porast bruto domaćeg proizvoda ostvaren je 1994. godine, od čak osam posto, da bi sljedeće, 1995. pao na sedam posto. Izraelska operacija Grapes of Wrath 1994. usporila je libanonski ekonomski rast, ali budući da nije bilo eskalacije, put oporavka je nastavljen. Potkraj devedesetih ekonomski je rast usporen, odnosno stabilizirao se između tri i jedan posto. Važno je, međutim, da je obuzdana inflacija, koja je u razdoblju od 1992. do 1998. godine pala sa 100 na pet posto. U siječnju 1996. godine obnovljeno je i tržište dionicama, a tada počinje i povratak svjetskih banaka i osiguravajućih društava. Dio poslova ponovno je zaživio uz financijsku pomoć svjetskih kompanija, a Vlada je uspjela i značajno smanjiti proračunski deficit.

Bankovna imovina dosegnula je 70 milijardi dolara, a i turizam je naglo porastao. Iako se smatra da libanonski turizam još deset posto zaostaje za razdobljem prije rata sedamdesetih i osamdesetih, ipak je zemlju 2005. godine posjetilo više od 1,2 milijuna turista. Povijesni grad Tir na jugu Libanona potpuno je obnovljen, a prednost je što, unatoč dugogodišnjim borbama, arheološke iskopine stare četiri tisuće godina po kojima je poznat nisu oštećene.

Zbog povijesne važnosti Tir je pod zaštitom UNESCO-a i ubraja se u najljepše svjetske građe. To mu u posljednjim izraelskim bombardiranjima ni najmanje nije pomoglo, pa se čak ni UNESCO nije oglasio da zaštiti svjetsku baštinu.

Libanonci su posljednjeg desetljeća sagradili hotele i obnovili turističke sadržaje. Obnovljene su sve plaže, sagrađene stotine restorana, elitnih hotela, kockarnica i noćnih klubova.

U zemlji cedrova, kako zovu Libanon, obnovljene su i podignute nove plantaže limuna, grejpa, rajčice, jabuka, krumpira i maslina, koje Libanonci uzgajaju i prodaju susjednim i europskim zemljama. Osim brojnih plantaža voća i povrća, u Libanu se mogu vidjeti i prilično velike površine pod haššem i duhanom, koji je, uz prehrambene, najbolji izvozni proizvod. Svojedobno je u cjelokupnom libanonskom izvozu duhan zauzimao 20 posto. Obnovi gospodarstva pomoglo je i tzv. legalno pranje novca. Tako su pojedinci ili kompanije koji su u vrijeme rata novac zaradili ilegalno taj novac mogli legalizirati ulaganjem u banke i tvrtke.

Danas, kad nove bombe razaraju zemlju i tome se ne vidi kraja unatoč najavi diplomatskih aktivnosti, svi su libanonski napori da obnove zemlju potpuno propali. Ovisni o turizmu i bankarstvu, granama na koje izuzetno nepovoljno djeluje i naznaka ratnih sukoba, ponovo su bačeni godinama unatrag. Nitko ne zna razmjere štete, o procjenama je rano govoriti, ali već i pogled na slike stravično porušenog Bejruta, koje neki uspoređuju sa slikama Dresdena porušenog u Drugom svjetskom ratu, prometnice i razorenu infrastrukturu govori da je riječ o golemim štetama. Libanonska Vlada već je najavila da će tražiti ratnu odštetu od Izraela, a prema riječima libanonskog ministra financija Jihada Azoura, koji se za Lider javio iz razorenog Bejruta, Libanon se sada samo može pouzdati u zemlje prijatelje i moliti ih za financijsku pomoć kako tisuće Libanonaca ne bi umrli od gladi. A to će značiti nova dugovanja za obnovu, a ni stara još nisu otplaćena.