Agencija kojoj se javilo 200-tinjak investitora, a 15 je sagradilo pogone, suočava se sa sporom lokalnom i državnom birokracijom, no i ulagači znaju zakomplicirati – čudnim zahtjevima.
Sveti gral investicijskih strategija svih političkih opcija u Hrvatskoj su nova, greenfield ulaganja. Teza je da povjerenje javnosti razočarane privatizacijskim neuspjesima i malverzacijama mogu vratiti jedino ulagači koji otvaraju potpuno nove pogone i potpuno nova radna mjesta. Da bi se to ostvarilo, osnovana je najnovija Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (bilo ih je prijašnjih godina nekoliko), koja je operativni rad počela tek u listopadu prošle godine. To se pokazalo dobrim potezom: u proteklih devet mjeseci Agenciji se s upitom javilo 200-tinjak potencijalnih investitora. Od tog broja, njih 15 je sagradilo pogone u Hrvatskoj, a djelatnici agencije rade na još 22 ulagačka projekta. Što strane ulagače privlači u Hrvatsku?
Cvijetko Zorović, direktor Sektora za podršku ulagačima Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, tvrdi da više nema ekološki prljavih industrija ili na bilo koji drugi način sumnjive proizvodnje, čega se domaća javnost jedno vrijeme bojala:
- Otkad smo počeli pristupne pregovore s EU, takvih upita nema, jer investitori znaju da bi za godinu-dvije morali prilagodavati svoja postrojenja europskim standardima.
No, to ne znači da neki investitori ne dolaze s nemogućim i čudnim zahtjevima.
Jedan od takvih primjera je i ulagač koji bi želio u Splitu otvoriti kliniku pa je od Agencije zatražio da mu prije početka bilo kakvog ulaganja osigura ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje po kojem bi dobivao pokriće dijela troškova. Zahtjev je Agencija morala odbiti, jer takvi poslovi nisu u njihovoj nadležnosti. Neki, pak, investitori traže izmjenu zakona. Multinacionalna kompanija Rockwool, koja u Istri gradi 75 milijuna eura vrijednu tvornicu za proizvodnju kamene vune, poslala je upit može li Hrvatska postrožiti zakone i pravilnike o toplinskoj izolaciji, čime bi se povećala i potrošnja izolacijskih materijala poput kamene vune. Nešto realniji je zahtjev stigao iz Biotehnološkog parka Varaždin, koji je tražio da se objedini zakonodavstvo o intelektualnom vlasništvu.
- To je područje pokriveno, ali u četiri različita zakona, primjerice onom o patentima, intelektualnom vlasništvu… Oni traže i ubacivanje nekih konkretnih stvari i da se tako potpuno riješi pitanje biotehnologije kako ne bi bilo opasnosti da netko dođe u Hrvatsku i provodi istraživanja koja nisu u skladu sa zakonima drugih zemalja Europe i Amerike. Izmjene tih zakona su u tijeku i bit će usvojene do kraja godine – najavljuje Cvijetko Zorović.
Možda najneobičniji zahtjev za jednog ulagača (ali, nažalost, previše poznat svim poduzetnicima koji posluju u Hrvatskoj) stigao je iz jedne austrijske tvrtke koja u Hrvatskoj kupuje poljoprivredne proizvode i izvozi ih u Austriju. Tvrtka se Agenciji obratila s problemom da im hrvatski poljoprivrednici ne isporučuju povrće koje su s njima ugovorili i zatražila pomoć u prisiljavanju poljoprivrednika da poštuju uvjete iz ugovora.
No, većina potencijalnih ulagača, tvrdi Zorović, ipak traži uobičajene informacije o zakonskoj regulativi, poticajima, dostupnosti radne snage, stupnju obrazovanja, plaćama u Hrvatskoj, usporedbu s ostalim zemljama u tranziciji poput Slovačke, Češke ili Poljske. Agencija svakom potencijalnom investitoru daje da ispuni upitnik o tome što mu je potrebno u Hrvatskoj te s njim potpisuje ugovor o poslovnim suradnji kojim, između ostalog, definira smije li javno objaviti njegovo ime ili ne.