Suvremeno vino u antičkim amforama

Hrvatski vinari za dvije do tri godine predstavili su prva vina proizvedena u amforama, na tradicionalni, kazali bi smo iskonski način na koji se vino radilo prije pet tisuća godina, a takva su bila i vina u kojima je, kao što stoji u Bibliji, uživao i Isus Krist. Priča se da istarski vinar Marino Markešić, poznat po etiketi Kabola iza koje se skrivaju posebno lijepe malvazije, već ima vino macerirano u amforama koje sada odležava u hrastovim baćvama, a amfore je lani uvezao i jaskanski veletrgovac Mirko Ivančić.

• Neki su plešivički vinari već ukopali u zemlju amfore s moštom, samo ne žele o tome pričati jer ni sami nisu sigurni kako će taj eksperiment završiti – pripovijeda Ivančić, u čijem dvorištu stoji tridesetak amfora volumena od 200 do 2.000 litara.

Ekspertima se ne srami poznata jaskanska vinarska obitelj Tomac, čija je glava, Zvonimir, Ivančićev brat. Sin Tomislav Tomac, koji je nedavno diplomirao vinarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, a ove je godine proglasen i najboljim mladim vinarom Hrvatske, s jednog će starog vinograda grožđe ove godine brati upravo za amfore. Tijekom ljeta skida još nedozrelo grožđe s trsova kako bi smanjio prinos na najviše 1,5 kilograma po trsu i time povećao kvalitetu grožđa, a namjerava približno 2.000 litara mošta ostaviti mjesečima da na napuklim bobicama i niskoj temperaturi lagano kipi u amfori ukopanoj u zemlji.

Iako se i u amforama može ostaviti da vrije samo mošt, uobičajena je tehnika da se ostave bobice skinite s peteljki i provučene kroz muļjažu, stroj s valjima koji razbije svaku bobicu, ali pritom se iz njih ne istisne sok. Takvo grožđe u amforama tiho i sporo vrije ispod zemlje, s time da se zemlja, obično je riječ o glini, kojom je amfora zatrpana, stalno održava vlažnom. U ožujku se već provrelo vino pretače u velike hrastove baćve, i to uglavnom zajedno s talogom. Tada lagano zrije još najmanje dvije godine prije punjenja u boce.

Takvo je vino, za prosječnog poznatog, iznimno neobično. Bijela vina imaju mnogo jaču boju od običnih bijelih vina, pomalo je mutno, a uočljivi su oksidativni tonovi u bouquetu vina koji je iznimno složen i bogat. U svakom slučaju, takva su vina posebna i mnogi će reći najprirodnija moguća. Uostalom, jedan od uvjeta za vrenje u amforama jest i da se grožđe uopće ne šprica.

Neki, međutim, odbijaju prepoznati posebnost vina iz amfora. Nažalost, prepoznalo ga nije ni Povjerenstvo za organoleptiku Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo. Ono je u dva navrata zabranilo stavljanje u promet vina Bianco Breg 2000, Slovenca Joška Gravnera, koji se širom svijeta proslavio svojim vima proizvedenim u amforama zakopanim u njegovu podrumu. Gravnerovo vino, koje je svuda u svijetu na ocjenjivanjima dobivalo najviše ocjene, a redovna mu je cijena oko 40 eura, za naše je Povjerenstvo ‘proizvod degradirane kakvoće’. No, ne treba to čuditi, jer su isti stručnjaci svojedobno šampanjac Bollinger ocijenili oksidiranim, a istodobno svake godine bez ikakve primjedbe dopuštaju uvoz najgorih otrova u šampanjskim bocama koji stoje manje od 10 kuna.

• Vino je mutno, mirisom i okusom otišlo je kvragu, a njegova prodaja po 40 eura za bocu čista je obmana kupaca – riječi su dr. Gerharda Schuberta, predsjednika Povjerenstva koje je zabranilo uvoz Bianco Brega 2000.

Markešić, Tomac i ostali vinari koji se spremaju proizvesti vina u amforama imaju sreću što će njihova vina iz amfora u boce tek za dvije do tri godine, a dotad će se, nadamo se, i sastav i prosudbe Povjerenstva za organoleptiku promijeniti.