Crna Gora 10. rujna izlazi na prve demokratske izbore od stjecanja neovisnosti

Radiotelevizija Crne Gore u svojim programima favorizira jake stranke, ocjena je Promatračke misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).

Sve osim pobjede koalicije Demokratske partije socijalista (DPS) premijera Mila Đukanovića i njezina vjernog, manjeg saveznika Socijaldemokratske partije (SDP) na prvom parlamentarnim izborima u Crnoj Gori nakon stjecanja neovisnosti bilo bi veliko iznenađenje.

Samo je dilema hoće li ta koalicija, koja je iznijela projekt obnove crnogorske državnosti, na izborima u nedjelju, 10. rujna, osvojiti apsolutnu vlast, ili će joj trebati podrška manjih stranaka ili koalicija za formiranje vlade. To pokazuju rezultati svih istraživanja javnog mišljenja, ali i inferioran odnos njihovih političkih protivnika koji simpatizere ohrabruju porukama da koalicija DPS-SDP sada ne može osvojiti apsolutnu vlast, za razliku od izbora održanih prije četiri godine.

Za 81 mjesto u Crnogorskom parlamentu, na izborima na kojima pravo glasa ima 484 tisuće birača, natjecat će se šest koalicija, pet stranaka i jedno udrženje građana. U sjeni parlamentarnih izbora, za koje Đukanović kaže da su ‘drugo poluvrijeme referenduma’, podsjećajući birače da je vladajuća koalicija najzaslužnija za obnovu neovisnosti, održat će se i redoviti lokalni izbori u 13 od 21 općine u Crnoj Gori. Predizborne ankete pokazuju da je pri očekivanom postotku birača, njih između 70 i 75 posto, cenzus od tri posto prijeko potreban za ulazak u republički parlament.

Prema najnovijem istraživanju javnog mišljenja Centra za demokraciju i ljudska prava (CEDEM), koja su se u prethodnom razdoblju pokazala veoma pouzdanima, koaliciju DPS-SDP podržava 45,1 posto opredijeljenih birača, pa će joj za formiranje vlade trebati podrška manjih koalicija ili stranaka. Analitičari procjenjuju da će Đukanović, bude li trebalo, u postizborni savez pozvati najutjecajniju albansku stranku Demokratsku uniju (DUA) Ferhata Dinoše ili koaliciju Liberalne partije (LP) i Bošnjačke stranke (BS) koja, prema CEDEM-ovu istraživanju, uživa podršku 6,5 posto opredijeljenih birača. Koalicija LP-BS-a i DUA-a dio je referendumskog bloka za neovisnost.

Prvi čovjek koalicije LP-BS-a Miodrag Živković ne krije da je ‘u kampanji ušao s namjernom da bude dio vlasti’, najavljujući da će uvjet za savez s Đukanovićem biti ‘formiranje programske vlade s precizno definiranim zadacima’. DUA i druga albanska stranka, Demokratski savez (DSCG) Mehmeta Bardhića ne bi se trebali brinuti za ulazak u parlament. Prema crnogorskom izbornom zakonodavstvu, podrucjima u kojima su Albanci većinsko stanovništvo izdvojena su u posebne izborne jedinice i albanskim strankama za ulazak u parlament treba mnogo manje glasova u odnosu na stranke koje se natječu na razini republike. Te dvije stranke u posljednjem sazivu parlamenta predstavljaju je po jedan zastupnik.

Opozicijski birači šansu za smjenu Đukanovića i DPS-a, nakon 17 godina vladavine, vide u mogućnosti da koalicija Socijalističke narodne partije (SNP), Narodne stranke (NS) i Demokratske srpske stranke (DSS), zatim novoumetljena stranka Pokret za promjene (PzP) i koalicija Srpska lista osvoje više od 50 posto glasova, nakon čega bi formirali postizborni savez. Prema CEDEM-ovu istraživanju, koalicija SNP-NS-DSS-a s 18,8 posto podrške opredijeljenih birača drugi je politički subjekt po snazi, slijedi PzP s 16,2 te Srpska lista s 11,1 posto. Analitičar CEDEM-a Miloš Bešić kaže da postotke podrške tih triju političkih subjekata i njihov redoslijed treba donekle uzeti s rezervom jer bi gotovo devet posto birača iz toga kruga moglo neposredno uoči izbora promijeniti mišljenje i zaokružiti bilo koga iz trokuta tih stranaka.

Koalicija SNP-NS-DSS-a, koju predvodi lider SNP-a Predrag Bulatović, reformirani je dio unionističkoga referendumskog bloka. Nakon što je godinama očuvanje zajednice sa Srbijom zapravo bio jedini projekt te grupacije, Bulatović tijekom izborne kampanje oštricu kritike prebacuje na vlast zbog ‘katastrofalnog socijalno-ekonomskog stanja, korupcije i povezanosti dijela vlasti s organiziranim kriminalom’.

Pokret za promjene preimenovana je nevladina organizacija Grupa za promjene čiji je lider Nebojša Medojević. Oštro kritizirajući Đukanovićevu vlast zbog spornih privatizacija i korupcije, Medojević je bio najpopularnija ličnost u Crnoj Gori tijekom posljednjih dviju godina, omiljen i kod suverenista i kod unionista. Medojevićev reting počeo je padati tijekom referendumskih kampanja kod pristalica neovisnosti jer se, iako to negira, indirektno svrstao na stranu unionističkoga bloka.

Koalicija Srpska lista manji je, desničarski dio unionističkoga referendumskog bloka i tijesno surađuje sa srpskim radikalima. Osnova kampanje tog saveza svodi se na tezu da su prava Srba u Crnoj Gori ugrožena, zbog čega zahtijevaju da u svim institucijama sustava budu zaposleni 32 posto Srba, što je postotak s popisa stanovništva iz 2003. godine.

Promatračka misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u najnovijem izvješću ocjenjuje da je Crna Gora napravila ‘korak unatrag’ kad je riječ o ovogodišnjim izborima. Razlog za takvu ocjenu je izmjena izbornog zakonodavstva prema kojemu je, među ostalim, ‘u kampanji zabranjen govor koji je uvredljiv, klevetnički, ili krši pravila pristojnosti’, dok su stranke ‘znatno ograničene u svojim financijskim troškovima za kampanju’. Misija ove međunarodne organizacije ocijenila je i da pravila Radiotelevizije Crne Gore u vezi s predstavljanjem izbornih lista ‘favoriziraju stranke s većim zastupljenosću u parlamentu u odnosu na ostale, dajući najmanje prostora izvanparlamentarnim strankama’.

Nakon prilično dosadne kampanje koju, za razliku od prethodnih, nije obilježio nijedan incident, analitičari ocjenjuju da će postizborno razdoblje u Crnoj Gori biti mnogo zanimljivije.

Jedan od razloga za tu pretpostavku jest mogućnost da Đukanović, osvoji li apsolutnu vlast, pozove najjaču opozicijsku stranku, SNP, i njezina lidera Bulatovića u Vladu.

U crnogorskoj su javnosti sve češće spekulacije o toj ‘velikoj koaliciji’ zbog potrebe nacionalne pomirbe, ali ponajprije radi izrade novog Ustava koji zahtijeva što širi politički konsenzus.

Prije nepunih godinu dana, slovenska Vlada i njezin odbor za reforme najavljivali su korjenite gospodarske i socijalne reforme. Tada je najviše prašine i val nezadovoljstva izazvala najava uvođenja jedinstvene stope PDV-a. U studenome prošle godine zbog toga su održane i najveće sindikalne demonstracije u samostalnoj Sloveniji. Od preobrazbe korporativne Slovenije zasad neće biti ništa. Prošloletnji prijedlog poreznog zakona ne predviđa spornu jedinstvenu stopu PDV-a. Za premijera Janeza Janšu PDV je očito važan činitelj, jer Slovenija je na pragu lokalnih izbora, pa se vjerojatno odlučio na promjene koje će mu donijeti i izborne glasove! Smanjen je broj razreda za porez na dohodak s pet na tri. Oni koji godišnje budu zaradili do 6.800 eura, prema novom zakonu državi će plaćati 16 posto poreza. Zarada između 6.800 i 13.600 eura, a njih je i najviše, bit će oporezovana s 28 posto, a oni koji će zaraditi iznad tog iznosa, umjesto dosadašnjih 50 plaćaju 39 posto. Istodobno su povećane i opće olakšice, s dosadašnjih 2.500 eura na 2.800 eura.

Ministar financija Andrej Bajuk tvrdi da zbog povećanih olakšica nitko neće državni porez na dohodak plaćati više nego sada. Dr. Jože P. Damjan, nekadašnji glavni ideolog prvobitnih rješenja reformi, sada oistar kritičar Vladinih poteza, upozorava kako je problem u tome da su porezne olakšice nerazmjerno razdijeljene.

• Oni s minimalnom plaćom od smanjenja poreznih obveza mogu kupiti jednu kranjsku kocicu, a oni s visokim primanjima za pet godina solidan novi automobil – kaže on.

Gospodarstvenici i poduzetnici su također kritični prema Vladinim prijedlozima. Očekivali su da dobro radikalnije promjene poreznog zakona. Poduzetnici s dozom ironije ističu kako je gospodarstvo zadovoljno sa svakom mrvicom koju dobije, ali da su taj put, za razliku od svih prethodnih slovenskih vlada, očekivali da dobro radikalnije promjene, i to nabolje. Zbog Vladina prijedloga poreznog zakona državna blagajna ostaje bez 23 milijuna eura. Proračunski rupu treba zakrpati, ali ministar financija Andrej Bajuk nije rekao kako Vlada to namjerava učiniti. Najviše rojatnija žrtva bit će javna potrošnja ili će u krajnjem slučaju Vlada povećati PDV za jedan posto, koji prema sadašnjim planovima ostaje nepromijenjen – niži 8,5 posto, a viši 20 posto.

Za razliku od poduzetnika, ministar Bajuk uvjeren je da će gospodarstvo rasteretiti s manjom dohodovnom progresijom. Dr. Damjan pak smatra da se pri sniženju poreznih stopa uz jednake bruto plaće ušteda preljeva u džepove poreznih obveznika. Od toga gospodarstvo ne ma ništa jer i dalje plaća istu cijenu radne snage. U biti, 23 milijuna eura, koja neće dobiti poduzeća nego pojedinac, jednostavno će biti pojedeno, umjesto da se gospodarstvu dà za razvoj.

Nakon prvog oduševljenja time da Vladin prijedlog reformi ne sadrži jedinstvenu stopu PDV-a, političke su stranke podrobno analizirale predložena rješenja i postale dalje kritičnije. Prema mišljenju lidera socijaldemokrata Boruta Pahora, predložene reforme imaju niz pogrešaka. Pahor tvrdi kako njegova stranka ne vidi razloga da najplaćeniji dobiju veću neto plaću, a da pritom to ni na koji način ne pridonosi konkurentnosti i rasterećenju gospodarstva. Iz tih razloga SD Vladi predlaže da o trostupanjskoj ljestvici poreza na dohodak još jednom razmisliti. U prijedlog poreznih promjena posumnjao je i slovenski predsjednik Republike Janez Drnovšek, koji se zabrinuo da Vlada nije predvidjela financijski izvor za pokrivanje nemaloga proračunskoga deficita. Drnovšek smatra da će taj teret pasti na leđa budućih naraštaja umirovljenika.