Iza tog, u najboljem slučaju čudnog, naziva albuma kvalitetan je i zanimljiv glazbeni materijal. Kako to obično biva slučaj s glazbenicima koji pjesme razvijaju, odnosno temelje na improvizacijama pa ih tek za tim ‘peglaju’, rezultat je uglavnom fina mješavina s okusom eksperimenta. Rundek ipak zna što je slušljivo pa u tome ne pretjeruje svjestan što je jezgra, a što začin.
Tako je i s novim uratkom iskusnoga glazbenika kojega javnost uporno pokušava utopiti u prošlosti (Haustor) ne shvaćajući da čovjek, za razliku od sjećanja, ondje ne može niti želi živjeti. Suradnja s Cargo orkestrom, koju je taj glazbenik počeo na albumu ‘Ruke’, nastavila se u dobrom smjeru, što je rezultiralo kompaktnom svirkom i punim, bogatim zvukom.
‘Slick Señorita’, izniska iz napjeva ‘Kad si bila mala Mare’, ‘Highlander’ ili ‘Zvuk oluje’ ono su što slušatelji od Rundeka očekuju, ali staložena ‘Put u sumrak’ ili englesko-hrvatska ‘Helga’ pobuđuju sjetu putnika i na tragu su hvatanja Rundekove sjene koja teži prelaženju ljudskom rukom zacrtnanih granica.
