Iako Pravilnik stupa na snagu 1. listopada ove godine, još daljnih 18 mjeseci dopušten je rad bez suglasnosti za rad prema njegovim odredbama i udruživanje više tvrtki koje samostalno ne ispunjavaju uvjete.
Izvodač ispunjava uvjet tehničke opremljenosti za početak građenja i/ili za izvođenje pojedinih radova na građevini ako raspolaže odgovarajućim građevinskim strojevima, uređajima i napravama, građevinskom i drugom opremom, prijevoznim sredstvima te poslovnim prostorom. Uvjet tehničke opremljenosti podrazumijeva i opremu za zaštitu radnika na radu i zaštitu od štetnih djelovanja za sve osobe koje se stalno ili povremeno nalaze na gradilištu.
Teško je očekivati da netko u građevinskom obrtu ili d.o.o.-u s nekoliko zaposlenih prati hrvatsko zakonodavstvo u kojemu se gotovo obaraju svjetski rekordi u donošenju i stalnim izmjenama i dopunama propisa, a još manje sudsku praksu.
Kad strani investitor nametne stranu arbitražu ili primjenu stranog propisa, ‘mali’ uglavnom neće ni znati o čemu je riječ, kao ni za pravni status ugovornih odredbi koje se prikrivaju u ugovoru (primjerice uporabom malih slova) uključujući i opće odredbe poslovanja.
Pritom je ‘malima’ od male koristi to da su u pravu ako će to na sudu morati dokazivati godinama i za to vrijeme najčešće biti na neformalnoj crnoj listi ‘velikih’. To nije specifičnost samo graditeljstva, u trgovini je poznat slučaj da se vjerojatno najbolji ili jedan od najboljih domaćih proizvođača – originalna Gavrilović salama ne može kupiti u najvećem domaćem maloprodajnom lancu, zbog, kao što se neformalno čuje, pokušaja naplate zateznih kamata na inače neprijeporno zakašnjenje.
Da je kojim slučajem potražnja za podizvođačima veća od ponude, što je razmjerno rijetko, objektivni nedostaci ‘malih’ daleko bi se manje vidjeli, često bi se radovi platili avansom i sl., ali zasad su ‘veliki’ u velikoj prednosti koja će vjerojatno samo rasti. Dosta je sjetiti se uobičajene posebne naplate za gorivo koje ‘veliki’ posebno dopremaju na gradilišta, a ‘mali’ za svoje male potrebe nemaju računa to za sebe organizirati jer samo za tu stavku moraju vratiti većinu teško zaradenog.
Treba se prisjetiti koliko je ‘malih’ bilo angažirano na gradnji autoceste i koliko je potrebne mehanizacije i za vrijeme tih radova ostalo bez posla te zamisliti nekoga tko kreditom kupi skupi stroj koji je objektivno bez konkurencije, ali i slabo uporabljen osim na gradnji autoceste.
Na tržište je očito teško utjecati, a pitanje je i bi li to bilo opravdano. Međutim, sigurno bi bilo opravdano osigurati barem donekle slične startne pozicije na tržištu. Pritom mislimo na prikladnu edukaciju ne samo o propisima nego i o praksi, na izradu temeljnih pravnih akata i mogućnosti institucionalne elementarne komunikacije, uključujući i praćenje na stranom jeziku.
