Udubljenje Marije Terezije

Kutjevački će vinari vrata svojih podruma 9. rujna otvoriti već u osam sati ujutro, a za ulazak u njihove ‘pećine pune blaga’ neće trebati čarobne riječi.

Posebno raduje što su u ostvarenje tog cilja zajedno krenuli Enjinger, Krauthaker i Kutjevački podrum, tri velika vinara u hrvatskim razmjerima, koje su proglasili i vinariima godine, a među kojima katkad i nije bilo previše ljubavi. Uz njih su i Adžić, Jakobović, Lukačević i Majetić, imena već dobro poznata u vinskih krugovima, ali ne još toliko prisutna na stolovima onih kojima vino nije posao ili strast. Za sve njih, kao i za još 25 kutjevačkih vinara koji pune vino u boce s etiketama, na tržištu ima mjesta, a vinska je cesta najbrži način da tržište dođe k njima, kad već oni nemaju dovoljno novca da sa svojim vinima izađu na tržište.

To su odavno dokazali Istrani. Razvoj njihove vinske ceste i nekoliko prekrasnih podruma koji su prerasli u male obiteljske hotele otišao je tako daleko da već postoje ceste maslinova ulja, a u planini su putovi pršuta, sira… Unutrašnjost Istre zahtjevnijim je gostima postala zanimljivija od obale, a turistička sezona se s dva ljetna mjeseca proširila na cijelu godinu.

Brzo nakon Istrana projekt vinjskih cesta razvijeni su i u okolici Zagreba, na Plešivici i u Zelinskom prigorju. Te dvije vinske područja nemaju turističko zaleđe u Italiji i Sloveniji kao što ga ima Istra, ali među njima je Zagreb pa ne čudi da su već postala omiljena izletišta Zagrebačana, što je vinari, posebice onim manjima, omogućilo da čak i polovinu svojega vina prodaju kod kuće. Što takav gotovinski priljev znači obiteljskom gospodarstvu, ne treba posebno objašnjavati, a uz vinara profitiraju i njegovi susjedi, jer se na svakoj postaji vinske ceste nudi i sir, domaći kruh, domaći kolač, suhomesnati proizvodi…

To žele postići i kutjevački vinari koji, kad je o samo o podrumu riječ, imaju što ponuditi. Stari kutjevački podrum, iskapan još 1232. godine, kad je sagrađen i cistercinski samostan, priča je za sebe. Cijela mu je povijest ispričana duborezima na prednjim stranicama niza bačava, a kameni stol u središnjem podruma također je posebna priča. U sredini je udubljenje koje je, kaže legenda, izdubila Marija Terezija. Navodno se s barunom Trenkom zatvorila u podrum na tri dana, nakon kojih su sluge na zidu pronašle više od 70 recaka koje su označavale ljubavne bitke pod kojima se udubio i kamen stola.

Ta je priča samo ‘ambalaža’ za vinsku priču koju nudi taj podrum, kao i podrumi ostalih vinara. Poglavlja tog romana u nastavcima mogu biti graševina, chardonnay, sauvignon, rajnski rizling, traminac, bijeli pinot, sivi pinot, crni pinot, merlot, frankovka, zweigelt, portugizac, zelenac…

Uz takav asortiman i klimu zbog koje su Rimljani i dolinu nazvali ‘zlatnom’ ne treba čuditi da je odande stiglo i hrvatsko vino s najvećim međunarodnim priznanjem – Venje IVE Enjingija, koje je, prema britanskom časopisu Decanter, svjetski prvak u klasni vina do 10 funta. Riječ je o mješavini više sorata koja je ime dobila prema jednom od najboljih vinogradarskih položaja. I oni su posebna priča; povezani su puteljkom koji ih dijeli od šume, i to je prava vinska cesta koja može završiti na Vinkomiru, prekrasnom vidikovcu iznad samoga Kutjeva. Mjesto je to za posebne vinske svećanosti s kojega se vidi cijela dolina i divlje šume Papuka iz kojih srneća i jelenska divljač često izade do ruba vinograda. To je još jedan razlog za posjet tom prekrasnom i bogatom kraju.