Page 2

Svijet

BMW imenovao novog CEO-a

Početkom kolovoza, naporedno s prvim međusobnim izvještajima o mogućoj aferi, BMW je objavio da će od prvog studenoga dužnost CEO-a kompanije obavljati pedesetogodišnji Norbert Reithofer. On će na tom mjestu naslijediti Helmuta Pankea, koji je u kolovozu napunio šezdeset godina života. To je dob u kojoj se članovima Upravnog odbora, prema izjavi bavarske tvrtke, ugovor dalje ne produljuje.

Reithofer, trenutačno član Upravnog odbora odgovoran za proizvodnju, počeo je raditi u BMW-u 1987. godine. Tijekom svoje karijere imao je mnogo funkcija, među ostalima bio je šef tvornice u Rosslynu u Južnoj Africi, te one u Spartanburgu u SAD-u. Panke je radio u BMW-u 24 godine, a postao je član Upravnog odbora 1996. godine. Tvrtka je naglasila da on neće imati službenu funkciju, ali će ostati u tvrtki kako bi se iskoristilo njegovo iskustvo.

Prekomorski računi, lažni ugovori

Cijeli je skandal nedavno dobio pomalo špijunski prizvuk kad su se počeli spominjati transferi novca putem prekomorskih računa, lažni ugovori i aktovke s tajnim dokumentima skrivene po sefovima. Münchenski dnevni list, Süddeutsche Zeitung, intervjuirao je bivšeg zaposlenika Grammera, tvrtke koja se specijalizirala za proizvodnju interijera. Prema tom intervjuu, radnik, nazvan Adolf D., ispričao je da je otvarao račune u Prvoj nacionalnoj banci u SAD-u, gdje je također bio jea-dan od osnivača tvrtke pod imenom AD Consult USA, preko koje su BMW i Grammer poslovali. AD Consult slao je lažne fakture Grammeru, koji ih je plaćao, tvrdi Adolf D. S tih je računa podizana gotovina, koja se poslije davala jednom direktoru i jednom zaposleniku BMW-a. Novine navode da je Grammer zauzvrat dobivao ugovore, ali i pouzdane informacije o BMW-ovim internim limitima cijena za komponente.

Nekoliko dana nakon izlaska intervjuja, pro-curila je informacija da je Grammer otpustio dvojicu djelatnika neposredno uključenih u navedeni posao. Sam kraj kolovoza donio je prve konkretnije poteze od strane BMW-a i VW-a – promjene pravila poslovne etike.

Page 3

Svijet\n\nE-MAIL IZ… BEOGRADA\n\n## Petrol-Lukoil najozbiljniji kandidat za kupnju srpske naftne kompanije\n\nTender za prodaju NIS-a najavljen je za listopad, a kompanija Petrol-Lukoil počinje poslovati potkraj godine. Očekuje se da će se zbog toga vrijeme tendera pomaknuti\n\n—\n\nPiše: Dejan Kožul\n\nNa zahtjev MMF-a Vlada Srbije izabra la je privatizacijskog savjetnika za predstojeću privatizaciju Naftne industrije Srbije (NIS). Riječ je o Meryll Lynch-Raiffeisen Investments (MLR), koji je nakon dugog razmišljanja odlučio da je za NIS najbolje obaviti prodaju u tri faze, gdje će tek u posljednjoj, nakon 2010. godine, država definitivno izgubiti sve ingerencije nad tim poduzećem. Prema njihovu prijedlogu, već bi u listopadu trebalo raspisati tender za prodaju 37,5 posto vlasništva NIS-a. Isti takav paket dionica ostao bi i u državnom vlasništvu, dok bi preostalih 25 posto dobili brojni zaposleni i privatizacijski fond, s time što bi zaposleni dobili svega 6,7 posto. Upravo ovih dana sindikat NIS-a pokušava povećati udjel dionica u vlasništvu zaposlenih, kao i osigurati socijalni program.\n\nZainteresirani unatoč ‘tijesnim’ uvjetima\n\nSljedeća faza privatizacije planira se tri godine poslije, kada će potencijalni kupac moći svoj udjel u vlasništvu povećati na 49 posto, a nakon 2010. godine i potpune liberalizacije tržišta uvoza naftne i njezinih derivata, taj bi kupac konačno mogao doći i do većinskog vlasništva. Međutim, Zakon o privatizaciji ne predviđa manjinsku prodaju dioničarskih društava, nego je Vlada obvezna ponuditi na prodaju najmanje 70 posto kapitala. To, međutim, nije prepreka za ovu Vladu. Sve će se riješiti hitnim izmjenama i dopunama postojećeg zakona, koje su već predložene, a ako i ne budu usvojene na vrijeme, pomaknut će se vrijeme tendera.\n\nPredloženi način privatizacije NIS-a nema samo zakonske nedostatke. Naime, s pravom se postavlja pitanje: tko bi bio toliko lud da sudjeluje u privatizaciji kompanije u koju bi do 2009. godine bio obvezan uložiti 500 milijuna dolara, od kojih polovina ide u modernizaciju NIS-a, a druga polovina državi, a da pritom nema pravo na ‘zadnju riječ’? S istim udjelom u vlasništvu kao i država, a nakon tri godine i veći, zainteresirana tvrtka ne bi imala pravo odlučivanja o gašenju kompanija, njihovu izmjenu, kao i postavljanju predsjednika. Sve to obavljala bi, dakako, Vlada Srbije. Ako je suditi prema njezinim priopćenjima, potencijalnih kupaca i pod ovim uvjetima ima dovoljno, pa su tako navedeni Helenic Petroleum, OMV, MOL, Lukoil i PKNO iz Izraela. U čemu je interes tih kompanija da na taj način sudjeluju u privatizaciji?\n\nVečinski paket tek 2010. godine\n\nMnogi procjenjuju da ih jedino privlači čvrsto obećanje Vlade da će nakon isteka 2010. godine postati večinski vlasnikom. Vlada je objavila tu namjeru, a predsjednik Upravnog odbora NIS-a Željko Popović ističe da liberalizacija tržišta naftne nema smisla do 2010. godine, jer će se tada završiti modernizacija i NIS će se moći upustiti u otvorenu tržišnu borbu. Popović se pita i bi li strateški partner, koji tek priprema NIS za otvoreno tržište, uopće imao interes kad bi se tržište odmah liberaliziralo.\n\n—\n\nDo 2009. Petrol-Lukoil planira 1.250 crpki\n\nNedavno potpisan ugovor o osnivanju tvrtke Petrol-Lukoil, u kojoj će Petrol biti vlasnik 51 posto dionica, otvorio je novo poglavlje u pripovijesti u vezi s kupnjom NIS-a. Prema najavama iz obiju kompanija, zajednička tvrtka počet će poslovati potkraj ove godine. Ekonomski stručnjaci tvrde da je glavni razlog osnivanja te tvrtke mogućnost zajedničkog sudjelovanja na tenderu za privatizaciju NIS-a. Ipak, s obzirom na to da je tender za NIS predviđen u listopadu, a zajednička tvrtka počet će poslovati tek potkraj godine, jasno je da od najavljenog tendera neće biti ništa, a u Petrolu i Lukoilu to dobro znaju. Lukoil je odavno pozicioniran na tržištu Srbije, jer je kupnjom Beopetrola 2003. godine postao vlasnikom 203 crpke diljem Srbije (dobar dio tih crpki do 1990. godine bio je u vlasništvu Ine). Lukoil posluje i u drugim zemljama u regiji, pa se, računajući na postojeće crpke u njihovu i Petrolovu vlasništvu, procjenjuje da sada posjeduje 565 crpki. Međutim, objavljena odluka kompanija očekuje da će do 2009. godine posjedovati 1.250 crpki i ostvariti godišnji prihod od 4,5 milijardi eura. Čelnici Petrola nedavno su najavili otvaranje novih 25 crpki u Srbiji. Uz to žele iznajmiti postojeće 33 NIS-ove crpke pod vrlo nepovoljnim okolnostima jer će morati zadržati i NIS-ov brand, kao i sve radnike. Ali tim se potezom Petrol pozicionira na tržištu u Srbiji, a njegova ozbiljnost uz Lukoilov kapital i potencijal čini ih najozbiljnijim kandidatima za novog vlasnika NIS-a.\n\nKao potencijalni član konzorcija Petrol Lukoil neslužbeno se spominje i Ivan Čermak sa svojim Tifonom iz Hrvatske. Neki analitičari tu mogućnost isključuju smatrajući da je Čermakova moć precijenjena, a da je Tifon mala tvrtka, dok je ostali ne isključuju. Novinar BBC-a Đorđe Vlajić smatra da njihov zajednički interes može biti tržište BiH, posebna sada nakon što su MOL i Ina kupili Energopetrol.\n\n—\n\nLider | 15. rujna 2006.”