KAKO TVRTKE IZVAN VELIKIH CENTARA PRIVLAČE STRUČNE KADROVE I MENADŽERE

Selidba za poslovnim izazovom i podebljanim ugovorima

Iako je nedavni slučaj okupacije TDR-ove tvornice u Zagrebu pokazao koliko je radno stanovništvo u Hrvatskoj statično i kako teško prihvaća nužnost migracija zbog poslovno uvjetovanih razloga, ta se inertnost ipak ne može primijeniti na menadžersku populaciju.

Prag ili Hvar – SAD ili Našice – nimalo jednostavna dvojba. Samo na prvi pogled, kažu Liderovi sugovornici koji su u jednom trenutku morali odvagnuti poslovne ponude i, kolovijalno rečeno, okrenuti novu stranicu u poslovnom i privatnom životu.

Dragan Lazukić danas je predsjednik Uprave Sunčanoga Hvara i regionalni direktor Grupacije Orco. Točno godinu dana živi u Splitu u kojoj se zajedno s obitelji preselio iz Praga. Igor Janjatović u Nexe grupe trenutačno obnaša funkciju pomoćnika direktora za beton i agregat u Diviziji za cement, a u Slavoniju je prije pola godine stigao iz Pule. Obojica tvrde da nisu pogriješili i da su i oni i obitelji posve zadovoljni ko- načnim izborom novoga profesionalnog i životnog odredišta.

Teži pristup odlučiteljima

Iako je nedavni slučaj okupacije TDR-ove tvornice u Zagrebu zorno pokazao koliko je radno stanovništvo u Hrvatskoj statično i kako teško prihvaća nužnost migracija zbog poslovno uvjetovanih razloga, ta se inertnost ipak ne može primijeniti na menadžersku populaciju. Naime, prema riječima voditelja odjela ljudskih potencijala u većim hrvatskim tvrtkama čije je sjedište izvan velikih centara, osobito izvan Zagreba, jedina je razlika koju objektivno osjećaju u odnosu na kompanije iz velikih gradova ta što se stručni kadrovi i menadžeri nešto dulje traže. No,

Page 2

Specijal

U segmentu transfera jasno se vidi centraliziranost hrvatskoga gospodarstva, smatra Nina Andal.

tehnološki i komunikacijski napredak, a u Hrvatskoj osobito i gradnja kvalitetne prometne infrastrukture, odjelima ljudskih potencijala uvelike su olakšali posao. Udaljenosti, kao što često poručuju iz hi-tech kuća, više nisu prepreka. Ne samo da je uporaba napredne komunikacijske tehnologije pojednostavila i ubrzala poslovni ritam i nego su i putovanja mnogo ležernija i brža. Ipak, i u tim kompanijama priznaju da dislociranost ima nekih mana. Jedna je od njih ograničenje u socijalnom networkingu menadžera iz manjih sredina i težem pristupu donosiocima odluka na ključnim pozicijama na društvenoj ljestvici, što su vrijednosti koje do izražaja posebno dolaze u društvima proizašlim iz tranzicije i strukturiranima poput hrvatskoga. Tu je za biznis još uvijek važno znati ‘važnog čovjeka na visokoj funkciji’.

Definirani dodatni paketi

Unatoč tomu, na tržištu se bilježe transferi koje karakterizira djelomična ili potpuna promjena veće za manju radnu i životnu sredinu. U velikoj većini slučajeva riječ je o prelascima mladih ljudi željnih učenja i napretka. Velikim je kompanijama, pak, to uglavnom i najveći mamac, pa profesionalni napredak doista postaje ključni argument prevage u odluci o promjeni posla. Naravno, mala i srednja poduzeća u manjim sredinama u tom su smislu u mnogo lošijem položaju, a pokazuje se da je pronalazak i zadržavanje kvalitetnoga kadra jedan od njihovih najvećih poslovnih problema.

• Na žalost, i u segmentu transfera jasno se vidi koliko je hrvatsko gospodarstvo centralizirano – kaže Nina Andal iz tvrtke Auris Holt (članice Antal grupe), jedne od head hunting agencija na domaćem tržištu.

• Često nije lako pronaći menadžere koji zadovoljavaju kriterije klijenta, osobito kad se traži osoba s iskustvom na točno određenom položaju. No, budući da uređene tvrtke u takvim slučajevima u pravilu imaju definirane pakete s dodatnim poticajima za menadžere od kojih se očekuje i preseljenje, to nam ipak olakšava posao – ističe Andal, koja također potvrđuje da su mladi menadžeri u pravilu mobilniji, dok se stariji teže odlučuju na promjenu mjesta boravka. – Međutim, s tim u vezi iskristaliziralo se pomalo po-ražavajuće pravilo da kompanije, ako mogu birati između starijih i mladih menadžera istih kvalifikacija, uglavnom odaberu mlade – objašnjava ona.

Doduše, kad je riječ o migracijama, tvrtke posrednici na tržištu rada registrirale su još nekoliko važnih obilježja tržišta. Primjerice, pri prihvaćanju ponuda za top-funkcije (predsjednike ili članove uprava kompanija) trajno preseljenje najčešće nije dio paketa. Dragan Lazukić jedan je od rijetkih izuzetaka, ali on to objašnjava potrebama projekta i, uopće, planovima Orca u Hrvatskoj. Inače, uglavnom je riječ o aranžmanima koji uključuju stalna putovanja i privremene boravke u sjedištu tvrtke u manjemu mjestu. U takvim slučajevima kompanije uglavnom imaju dislocirane uredi u većim centrima (Zagrebu) u kojima pretežno borave menadžeri na top-funkcijama (Podravka, Adris, Nexe). Također, uvriježilo se da za jače pozicije tvrtke u pravilu nikad javno ne oglašavaju potražnju, nego se takvi menadžeri traže ili izravno ili preko posredničkih kuća. Prilikom je vrlo važno da se, uz odgovarajuće kvalifikacije, kandidati uklapaju u profil postojećega menadžerskog tima.

Praksa je pokazala da je kompanijama lakše pronaći uže specijalizirane stručnjake nego univerzalce. Igor Janjatović, primjerice, kaže da je njegovu karijeru uvelike odredio izbor prvog zanima. Po struci je mineolog, s magisterijem iz kemije cementa. – Bilo mi je sasvim jasno da po-

U Našice umjesto u SAD

Igor Janjatović se nakon 7,5 godina rada u Puli, u Istracem, odlučio na preselejenu u Našice. Istodobno je dobio ponudu za odlazak u SAD, za rad u jednoj američkoj kompaniji.

• Morate znati da sam već u Puli radio za internacionalnu kompaniju pa mi je taj radni kod bio vrlo dobro poznat. Osim nekih osobnih obiteljskih razloga, u izboru Nexea prevaznula je upravo činjenica da je riječ o hrvatskoj tvrtki. Računao sam na to da su odnosi u njoj puno prisniji i ležerniji, da se lakše komunicira, i kad usporedim to s prijašnjim iskustvom, sve je jednostavno opuštenije. Sretna je okolnost bila i ta da je Nexe u isto vrijeme tražio i psihologa, što je po struci moja supruga, pa je tako onda i ona našla posao – priča Janjatović. Kao što sam kaže, odavno se pomirio s tim da će zbog izbora profesije selidbe biti njegov način života. U Našicama se snašao, obitelj ugodno živi. – Ključna je prednost rada u manjemu mjestu manji stres, koji u većem gradu doživljavate na svakom koraku. Uostalom, kad se baš i zaželimo svjetla velegrada, u njemu smo za svega nekoliko sati – zadovoljno zaključuje Janjatović.

Jedina razlika koju objektivno osjećaju kompanije iz manjih gradova u odnosu na one iz većih jest to da se stručni kadrovi i menadžeri nešto dulje traže

• Česta putovanja sastavnii su dio mojega posla. Zimi bi mi to prilično otežavalo život – kaže Lazukić. Povlačiće paralelu između Praga i Splita, kaže da su ljudi otvoreni i topli, vrlo susretljivi, pa je obitelj već stekla i neke prijatelje, no kad je riječ o poslu, pravila su sasvim drugačija. Lazukić čak ne misli da su nužno gora, nego da mu jednostavno treba vremena da se prilagodi posve novom stilu rada u Hrvatskoj. Nije, kaže, imao problema s odlukom o preseljenju jer se ona jednostavno nametnula kao prirodan razvoj događaja. Ne želi razmišljati o vremenu nakon Sunčanoga Hvara i pitanju čeka li ga u nekom budućem trenutku nova selidba, dijelom i zato što Orco kani širiti poslovanje u Hrvatskoj. Nije propustio dodati ni da je klima jedan od važnih čimbenika dobrog življenja u Splitu.

Page 3

Velike tvrtke malih mjesta

Sao u struci mogu tražiti samo ondje gdje ima takvih industrija – objašnjava on. Potvrđuje to i Zdravko Šestak, član Uprave Podravke, koji kaže da je činjenica da posluje u prehrambenoj bran-ši Podravki ‘olakotna okolnost’ kad je riječ o privlačenju specijalističkoga kadra u sjedište tvrtke u Koprivnicu. – Prehrambeni tehnolog nema preveliki izbor radnih mjesta pa je jasno da će se ka- dar te struke lakše odlučiti na preseljenje u Koprivnicu. Isto, međutim, ne varijedi za ekono-miste marketingaše. Njima je mnogo jednostavnije pronaći po-sao u, primjerice, Zagrebu pa se mi moramo dvostruko truditi. U takvim slučajevima pokazuje se još jedna mana manjih mjesta – primanja u njima u prosjeku su niža nego u većim centrima pa je to kompanijama dodatna oteža-vajuća okolnost u privlačenju ka-dra. U pravilu moramo ponuditi više nego što kompanije u centrima nude za poslove na sličnim položajima. Doduše, Podravka tu ‘manu’ nadoknađuje važnim mo-tivacijskim čimbenikom za veći- nu mladih menadžera – njihov ‘playing field’ u Podravki daleko je veći nego u tvrtkama koje po-sljuju samo unutar hrvatskih gra-nica. Kod nas doista mogu nauči-ti što je to međunarodno poslo-vanje – ističe Šestak ključne Po-dravkine kadrovske mamce.

Većina kompanija ima razrađe-ne pakete kojima regulira uvjete i nagrađivanje za različite razine i menadžerske pozicije. Head hun-teri kažu da su za ‘ulov’ koji po-drazumijeva i preseljenje u manje mjesto ti paketi nešto ‘podeblja-ni’, a izbor dodatnih pogodnosti varira od kompanije do kompa-nije. Dok neke nude osiguran smještaj ili pomoć pri traženju prikladnog stambenog objekta, druge pružaju vrlo konkretnu po-moć pri traženju zaposlenja za bračnoga partnera. Međutim, većina detalja iz ‘podebljane’ ponude ipak ostaje skrivena diskrecijom koju u takvim prilikama jamče izravni pregovori s poslodavcem.

Transferi iz multinacionalki

Sabina Škrtić, koja je već četiri godine menadžerica za ljudske potencijale u Adrisu, i sam je prošla isti put – zbog profesionalnog napretka preselila se s obitelji u Rovinj. Tijekom tog je razdoblja rada u rovinjskoj kompaniji vodila sve ključne kadrovske transfere, a među njima i 15-tak doista velikih.

• Kompanije iz kojih su dolazili naši današnji kolege doista su velike i cijenjene tvrtke, mnoge i međunarodne. Primjerice, Coca-Cola, Inbev, Nestle, Siemens, Agrokor, Lura, Podravka… da ne nabrajam dalje. Riječ je uistinu o vrlo poticajnim sredinama u kojima se pruža prilika za napredak i velike iskorake na svjetsko tržište, koje imaju savršene i do tančina uređene postupke, ali im nedostaje individualizacija, fleksibilnost, pa čak i duh i opuštenost. Mislim da je upravo to bilo odlučujuće u odluci mnogih kolega da preseljenju u Rovinj daju prednost ispred ponuda za rad u takvim kompanijama u velikim centrima. U Adrisu, naime, istodobno rade i u velikoj sredinjoj kompaniji s jednako tako razvijenim modelima napredovanja i edukacije, a opet rade u Hrvatskoj – objašnjava Sabina Škrtić. Na pitanje nudi li Adris dodatne poticaje menadžerima koji se s obiteljima presele u Rovinj, Škrtić kaže da to ovisi o položaju, ali da kompanija nudi povoljne stambene kredite i da je u fazi višoke realizacije gradnja stanova koji bi služili upravo u tu svrhu. Zanimljivo je da su posredničke kuće zabilježile još jedan nov, za Hrvatsku zapravo vrlo pozitivan trend – dojam je da se smanjuje broj odlazaka mladih menadžera u inozemstvo radi odziva na primamljive poslovne ponude. Sve se više ostaje u Hrvatskoj i radi u ovdašnjim kompanijama ili predstavništima multinacionalki. To pokazuje ne samo da se hrvatske kompanije ubrzano razvijaju nego i da se Hrvatska u cjelini sve više integrira u poslovnu zajednicu Europe. ✭