Durieux, Zagreb, 2006.
Neki kritičari smatraju da Jergović previše piše i da u hiperprodukciji mora biti padova. To zacijelo dijelom je točno, no što više piše, Jergović je ipak sve bolji, čemu svjedoči i Gloria in excelsis. U romanu se isprepleću tri priče, odnosno tri pripovjedača pripovijedaju svoje sudbine. Osnova je franjevačka priča iz osamnaestog stoljeća o bosanskom franjevcu iz samostana sv. Katarine u Kreševu i ljetopisu fra Marijanu Bogdano- viću, koji u žanru ljetopisne kro- nike zapisuje trogo- dišnja zbivanja u samostanu i oko njega; drugi pripovjedač Željko Ćurlin, pilot RAF-a koji je sudjelovao u bombardiranju Sarajeva 1945., govori, pak, o svojem četveromje- sečnom boravku u poslijeratnom Zagrebu; treća, sarajevska priča, zgusnuta je u nešto više od jednog sata 2. travnja 1945. i onoga što za savezničkoga bombardiranja u Sarajevu proživljava ključar i čuvar skloništa Šimun Paškvan. Sve počinje i, naravno, završava – u Bosni. (I. B.)
