Industrija ručnih satova, čija je tradicija duga 250 godina, danas prolazi kroz burnu fazu inovativnosti. Budući da se tehnologija razvija, i materijali od kojih se satovi izrađuju sve su egzotičniji, od početnih ugljičnih vlakana do današnje hitech keramike. No, unatoč tomu što svjetski trendovi u svemu teže inovaciji, mnogi modeli nisu se mnogo promijenili otkad su se počeli proizvoditi. Upravo takvi modeli plijene najveću pozornost na današnjem tržištu. Klasičnog izgleda, novi modeli odišu ljepotom kvalitete. Pravi trendseteri ne žele da njihov sat blješti, da je optočen dragocjenim kamenčićima ili nečim sličnim. Štoviše, niko se ne smije vidjeti da je sat skup, to se jednostavno mora znati. Cijeni se tradicija, kvaliteta izrade i najbolji materijali doji odišu diskretnim sjajem bogatstva i ukusa. Primjerice, prije više od pedeset godina Vacheron Constantin izbacio je model Ultra Slim, čija se najnovija verzija izgledom gotovo ni po čemu ne razlikuje od prvog modela.
S druge strane, neki su satovi postali klasični suprotstavljajući se ortodoksnosti svojeg vremena. To su modeli koji su bili tako avangardni da su tada značili veliki korak naprijed u dizajnu. Postali su prepoznatljivi te tako stvarali brand. Prijer takva sata Cartierov je Tank, koji je ‘debitirao’ nakon Prvoga svjetskog rata, a danas je uz Rolexov Oyster jedan od najprepoznatljivijih klasičnih modela. Danas se na crvenom tepihu ručnih satova najčešće mogu naći Jeager DeCoultre, Vacheron Constantin, Patek Philippe, Rolex, Cartier, Zenith, Movado, Tag Heuer… To su, osim što su najcjenjeniji, i najprecizniji satovi čija točnost varira od nekoliko sekunda do količina minuta. Upravo se u preciznosti pokazivanja vremena krije čar ručne izrade satova, jer jedan ručni sat može imati i više od 300 sitnih dijelova.
Cijene vrhunskih satova kreću se od nekoliko tisuća do nekoliko stotina tisuća eura. Tako će najjeftiniji model Patek Philippe stajati 12 tisuća eura, dok će najjeftiniji Vacheron imati cijenu od 20 tisuća eura. Jaeger DeCoultre ima donju granicu od četiri do pet tisuća eura, dok se za dvije do tri tisuće eura mogu dobiti IWC i Zenith.
U visokom cjenovnom rangu su i satovi TAG Heuer, također ‘švicari’ s dugom tradicijom. U švicarskom gradu Saint-Imieru Edoard Heuer otvorio je 1860. godine prvu radionicu satova Tag Heuer. Originalnost izrade tih satova zrcali se od prvih modela: od oscilirajućeg zupčanika iz 1887., preko štoperice (do jedne stotinke sekunde) iz 1919., do prvoga mehaničkog kronografa 1969. s automatskim navijanjem. Poznat po prisutnosti u raznim sportovima, Tag Heuer danas prati jedrenje, skijanje, atletiku, golf, tenis i, najpoznatiji, Formulu 1. U suradnji s McLarenom postao je najčešći službeni mjeritelj vremena u prvenstvima Formule 1, a u suradnji sa svjetskim rekorderkom u slobodnom ronjenju na dah Tanyom Streeter i glumcem Bradom Pittom proizveo je vodootporan sportski model 2000 Aquaracer, a posebno za golfaša Tigera Woodsa dizajnirao je model Golf Watch. Danas TAG Heuer drži četvrto mjesto na listi svjetski poznatih luksuznih satova.
Vacheron Constantin Genève najstariji je proizvođač satova na svijetu, odnosno proizvođač koji kontinuirano izrađuje satove od svojeg osnutka godine 1755., kad je u Ženevi, u četvrti St. Gervais, i inače središtu švicarske urarske industrije, mladi Jean-Marc Vacheron otvorio radionicu i prodavaonicu satova. Prvi satovi – stolni, zidni i džepni – nosili su vlasnikovo ime – Jean-Marc Vacheron. Nasljedio ga je sin Abraham, koji se 1786. godine vjenčao s Elisabethom Girod. U suradnji s ta-stom proizvodio je satove koji danas nose naziv Vacheron Girod. Inače, glavni kupci Vacheronovih satova postaju francuski aristokrati. Nakon Francuske revolucije i potom Napoleonova dolaska na vlast, 1810. godine Francuzi anektiraju Ženevu, pa nasljednik Abrahama Vacherona Jacques Barthélémy organizira prodaju satova u Parizu. Uskoro Jacques Barthélémy počinje izrađivati satove od srebra i zlata, a kao ortaka uzima Charlesa Françoise Chassota i kompanija dobiva novo ime: Vacheron – Chossat & Cie. Nekoliko godina poslije ortacima se pridružuje i François Constantin, pa nastaje novo ime koje ti satovi nose i danas u malo izmijenjenom obliku: Vacheron & Constantin. Inače, Constantin postaje putujući ambasador tvrtke: prelazi cijelu Europu prodajući satove i primajući narudžbe. Godine 1827. tvrtka osniva i školu za urare u kojoj teoretski dio školovanja traje 15 do 18 mjeseci, a praktični, izradu satova, 10 mjeseci.
Za tvrtku Vacheron&Constantin i proizvodnju satova uopće vrlo je važna 1839. godina. Suradnik tvrtke postao je tada Georges-Auguste Leschot, koji je izumio panograf, alat za mehaničku proizvodnju svih dijelova satova, što je značilo kraj ere ručne, obrtničke proizvodnje satova i početak industrijske, serijske proizvodnje. Potkraj 19. stoljeća, 1880. godine, malteški križ postaje amblem te više od stoljeća stare kompanije.
Nova zgrada kompanije otvorena je 1990. godine, a 1994. i privatni muzej Vacheron Constantin. Prije deset godina, 1996., tvrtku kupuje Richemont Group (bivša Groupe Véndome), ali ostaje povijesni naziv Vacheron Constantin.
Prestižno ime na tržištu satova Vacheron Constantin stekao je kvalitetom, stalnim praćenjem novih tehnologija, kombinacijom tradicije i vječne težnje za inovacijama. Tu marku satova odlučuje elegancija i vrhunska preciznost, a rijetki su oni od nehrđajućeg čelika (stainless steel), jer se pretežno proizvode od bijelog, žutog i ružičastog zlata te platine.
Mnoge su poznate osobe, u prošlosti i danas, rado nosile satove Vacheron Constantin, među ostalim, talijanski princ Borghese, Aleksander Nikolaj, ruski knez Dolgoruki, književnik Jean Cocteau, slikar Pablo Picasso, princeza od Walesa Diana i njezin suprug Charles, egipatski kraljevi Fuad I. i Faruk te mnogi drugi.
