U posljednjih desetak godina tvrtka je uz gotovo 3 milijarde eura uplaćenih u državni proračun i 60 milijuna eura dodijeljenih lokalnoj zajednici, izdvojila više od 50 milijuna kuna za kulturne i humanitarne projekte
Piše: Tomislav Poljak
Kad se u viziji razvoja tvrtke postave ključni zadaci poput ‘biti prvi, bolji i drukčiji’, rezultat mora biti vrhunski. Dokazuje to Adris Grupa, kompanija sa 134 godine tradicije, koja ostvaruje više od šest milijardi kuna prometa na godinu. Imajući na umu taj podatak nije teško shvatiti koliki je utjecaj takve tvrtke na malu zajednicu u Istri. Sve je počelo davne 1872. godine, kad je u Rovinju počela raditi tvornica duhana, koja je ponajprije proizvodila za opskrbu časnika austrougarske vojske. Do kraja Prvoga svjetskog rata, tvornica je poslovala u sastavu austrijskoga duhanskog monopolja, a između dvaju svjetskih ratova, kao talijanska proizvodna jedinica. Nakon 1945., ključne godine za razvoj tvrtice bile su su 50-e, 60-e i 80-e, a nakon stvaranja hrvatske države, TDR čini snažan poslovni iskorak, postavši vodeća hrvatska duhanska tvrtka.
Iskorak u turizam
U novije vrijeme tvrtka se okreće prema turizmu, kupuje poduzeća Jadranturist i vrsarsku Anitu, čime počinje novi razvojni ciklus. Također, u sastav koncerna Adris grupe ulazi i najveći proizvođač i izvoznik komercijalne ambalaže u Hrvatskoj – Istragrafička. Danas je Adris grupa, utemeljena 2003. godine, organizirana u dvije strateške poslovne jedinice; duhansku i turističku.
Ne treba onda čuditi snažan gotovo milijardu kuna uloženo u nove pogone u Kanfanaru.
Page 2
“`markdown
Velike tvrtke malih mjesta
Galerija Adris
Kako bi se što bolje i dalje nastavio suživot na svim područjima i u sredinama u kojima djeluje Adris grupa, pazilo se i na obnovu arhitekture. Naime, upravna zgrada i pogonske zgrade Tvrnica duhana u Rovinju, sagrađene prema projektima bečkih arhitekata još 1873. godine, i koje predstavljaju dobro sačuvane primjerke ranoindustrijske arhitekture u Hrvatskoj, a posebice na istarskom tlu, djelomično su tijekom vremena izmijenile izvorni izgled. Međutim, suvremena nastojanja da se sačuva opći dojam povijesne arhitekture tvornice usmjerila su razvojne programe u prostore tvornice čija promjena uglavnom ne remeti njezin povijesni izgled. Obnova i uređenje kompleksa, zajedno s interpolacijama suvremene arhitekture na prijelazu tisućljeća, na taj su način sačuvali povijesne vrijednosti, uočljive slojevitosti razvoja i unapređivanja tehnologije. Stručnjaci smatraju da bi rezultat obnove rovinjske tvornice mogao poslužiti kao primjer mnogim korisnicima povijesnih prostora. Odgovornost prema povijesnom nasljeđu vidljiva je i na osnovi pozitivnog odnosa prema prostoru, kao prema dijelu identiteta tvornice i ljudi s njom povezanih. Pravilnom obnovom, prema riječima struke, postignut je dvostruki efekt. Pokazalo se da se može uspostaviti suživot s povijesnim vrijednostima i istodobno definirati neku vrstu održivog razvoja tvornice u odnosu na vrijednosti povijesne baštine.
