Na novinarsko pitanje o ponavljanju slučaja Brodosplita s ranijom aferom brodogradilišta Kraljevica, u kojoj je također sudjelovala konzultantska tvrtka Drage Mačeka i u kojoj je brodogradilište Kraljevica bilo toliko oštećeno da je štetu godinama saniralo Ministarstvo gospodarstva, Vukelić je odgovorio da nikad nije upoznao Dragu Mačeka. A Drago Maček je bio direktor Nabave u Hrvatskoj brodogradnji i, otkrili su novinari, član Nadzornog odbora karlovačke tvornice turbina u vrijeme kad je Vukelić bio gradonačelnik i župan u Karlovcu.
Prema Zakonu o trgovačkim društvima, međutim, izgovori u stilu ‘nisam znao’ ili ‘nisam ga upoznao’, predsjednike i članove nadzornih odbora ne oslobađaju odgovornosti. Odgovornost članova nadzornih odbora je neupitna. Za razliku od dioničara koji odgovaraju samo svojim uloženim kapitalom, članovi nadzornih odbora u određenim uvjetima odgovaraju i…
Page 2
svojom cjelokupnom imovinom za štete nanesene tvrtki u čijem su nadzornom odboru. Članovi nadzornih odbora su, nadalje, odgovorni za stanje u tvrtki nastalo u vrijeme njihova mandata u mjeri u kojoj (ni) su nadzirali odluke poslovodstva. Pritom tvrtka koja sumnja u odgovornost članova svoga nadzornog odbora ne mora dokazivati svoje sumnje, već osumnjičeni članovi nadzornog odbora moraju glavnoj skupštini dokazivati svoju nevinost. To znači da u slučaju Brodosplita načelne izjave ministra Vukelića kako nije oštetio tvrtku nisu dovoljne, već bi te svoje izjave morao i potkrijepiti čvrstim dokazima. Dok ne dokažu da su nevini, krivnja članova nadzornih odbora zakonski se podrazumijeva.
Vukelić se ne mora bojati sudske tužbe
Tvrtka čiji nadzorni odbor nije provodio propisane mjere nadzora, na osnovi odredbi Zakona o trgovačkim društvima, može sudski zahtijevati naknadu štete od predsjednika i članova nadzornog odbora. U slučaju spomenute sumnje transakcije od 6 milijuna USD Brodosplit može od Branka Vukelića i ostalih članova svoga Nadzornog odbora zahtijevati naknadu štete, ako Vukelić i ostali članovi Nadzornog odbora ne dokažu da je upitna transakcija realizirana bez znanja članova Nadzornog odbora i unatoč provedenim svim propisanim mjerama nadzora odluka poslovodstva. Jer, članovi nadzornog odbora ne odgovaraju za vođenje poslova, nego samo za obavljene ili neobavljene nadzor odluka poslovodstva.
Tvrtka može tužiti sudu člana predsjednika i članove svoga nadzornog odbora radi naknade štete (glavna skupština može o tome donijeti odluku i zadužiti upravu, odnosno poslovodstvo da podnese tužbu, a isto može učiniti i uprava samostalno). Kad postoji spor između tvrtke i nadzornog odbora tvrtku zastupa uprava, a kad postoji spor između tvrtke i uprave tvrtku zastupa nadzorni odbor. A kad postoji spor između tvrtke i istodobno uprave tužbe Brodosplita zbog naknade 6 milijuna USD i u slučaju da Nadzorni odbor nije proveo sve mjere propisanog nadzora odluka poslovodstva u vezi sa spornom transakcijom od 6 milijuna USD. Do sudskog zahtjeva za naknadu izgubljenih 6 milijuna USD, u slučaju da Vukelić ne može dokazati da je proveo sve propisane mjere nadzora odluka poslovodstva, možda bi i došlo da je u Brodosplit uložen privatni kapital čiji bi vlasnici zahtijevali naknadu gubitka. No, s obzirom na to da je Brodosplit u vlasništvu države, političarima je zbog ministra u interesu da se što prije ta afera zataška, a gubitak od 6 milijuna USD nadoknadit će se novcem poreznih obveznika, jednako kao i prije, u slučaju afere s brodogradilištem u Kraljevici.
Članstvo u nadzornom odboru kao nagrada
Provjeravali smo u pisarnici Visokoga trgovačkog suda, nadležnog za tu vrstu sporova, ali u tom sudu dosad nisu imali nijednu tužbu tvrtke protiv predsjednika i članova svoga nadzornog odbora za naknadu štete zbog neprovodjenja propisanih mjera nadzora odluka poslovodstva. Malo je vjerojatno da se takav spor vodi u prvostupanjskim trgovačkim sudovima. A slučajeva u kojima se mogla zahtijevati naknada štete bilo je od dana stupanja na snagu Zakona o trgovačkim društvima doista mnogo, dovoljno se prisjetiti samo bankrota i brojnih sanacija banaka i velikih poduzeća u državnom vlasništvu. To što oštećeni i ne pokušavaju zahtijevati naknadu štete od neodgovornih članova nadzornih odbora, iako je zakonski nijhova odgovornost vrlo jasno predviđena, po najviše govori o nepostojanju svijesti o odgovornosti članova nadzornih odbora, ali i o efikasnosti hrvatskog pravosuđa.
Početkom ove godine, zbog članstva u nadzornim odborima državnih tvrtki došlo je i do polemike između Hrvatske udruge poslova…
Page 3
“`markdown
Aktualno\n\nDRAŽEN KALOGJERA: Bilo je uobičajeno da član NO-a u Hrvatskoj lutriji bude ministar unutarnjih poslova. Koji će inspektor istraživati u Hrvatskoj lutriji ako je ministar unutarnjih poslova član NO?\n\nDURO POPIJAČ: HUP je od Vlade zahtijevao da prekine s praksom imenovanja ministara u nadzorne odbore velikih državnih tvrtki, ali taj prijedlog nije bio prihvaćen.\n\nvaća i Vlade. Privatni poslodavci su posredstvom Đure Popijača, ravnatelja HUP-a, od Vlade zahtijevali da prekine s praksom imenovanja ministara u nadzorne odbore velikih državnih tvrtki. Premijer Sanader i Vlada nisu prihvatili taj prijedlog privatnih poslodavaca i na tu je temu razmijenjeno podosta polemičkih izjava.\n\nI Dražen Kalogjera, poznati ekonomist, smatra kako je neprimjereno da ministri budu predsjednici nadzornih odbora. Ministar koji je ujedno i predsjednik nadzornog odbora preferirat će tvrtku u čijem je nadzornom odboru, možda i nemjerno, i time dovesti u neravnopravni položaj druge tvrtke na tržištu. Kalogjera kaže da je davno pisao o tome kako je bilo uobičajeno da član nadzornog odbora u Hrvatskoj lutriji bude ministar unutarnjih poslova. Koji će inspektor doći nešto istraživati u Hrvatskoj lutriji ako je ministar unutarnjih poslova član nadzornog odbora, pita se Kalogjera.\n\nUprava Montmontaže prevarila Nadzorni odbor\n\nKalogjera se prisjeća i slučaja u kojemu je uprava prevarila nadzorni odbor.\n\n- Bio sam predsjednik Nadzornog odbora Montmontaže u vrijeme kad je ta tvrtka kupovala Večernji list. Poslovodstvo je odluku o kupnji Večernjaka moralo staviti na dnevni red Nadzornog odbora, ali nije. I nikome ništa zbog toga – rekao je Kalogjera. A prisjeća se taj naš ekonomist i toga da su mu ministri pričali kako bi, kad ne bi mogli nekog državnog službenika dovoljno nagraditi, znali reći: ‘Evo ti dva mjesta u nadzornim odborima’. Potom bi ministar nazvao HFP i pitao ima li koje slo-\n\nbodno mjesto u nadzornom odboru neke tvrtke u državnom vlasništvu. Ne treba ni reći da su na taj način u nadzorne odbore imenovani ljudi koji nisu imali nikakve veze sa strukom.\n\nNepoželjni ministri\n\nI akademik Jakša Barbić je u raspravi na okruglom stolu HAZU-a o korupciji ustvrdio da državni dužnosnik ne bi smio biti u nadzornom odboru. Državni dužnosnik, smatra Barbić, objektivno ne može dobro obavljati posao člana nadzornog odbora. Nije moguće zamisliti ministra koji ima vremena raditi sve što treba činiti dobar član nadzornog odbora. Članstvo u nadzornom odboru nije samo sjedenje na sjednicama nego stalna komunikacija s upravom tvrtke kojoj savjetom treba pomoći u obavljanju njezina posla.\n\nBarbić kaže kako se, prema njegovu iskustvu, članovi uprave često obraćaju za savjet nekom od članova nadzornog odbora, koji je stručnjak za neko uže područje. Neosporno je nadzorna funkcija primarna za nadzorni odbor, ali se u svakodnevnoj praksi ne može isključiti i pružanje stručne pomoći tamo gdje članovi nadzornog odbora mogu biti od koristi. Nije tu riječ o davanju naloga prema kojima uprava mora postupiti, nego o savjetovanju ili provjeri nečega u što članovi uprave možda nisu posve sigurni.\n\nBarbić objašnjava da u nekim velikim državnim tvrtkama uprava kojiput niti po pola godine nije bila u mogućnosti doći u ozbiljan kontakt s ministrom koji je bio predsjednik nadzornog odbora, pa se zbog toga nije mogla sazvati sjednicu odbora da bi se riješile neke važne stvari u društvu. Osjeti li uprava da nadzorni odbor nema pravi uvid u stanje, da improvizira i na brzinu se upoznaje s onim što mu se predoči, tvrtki se ne piše dobro. Tada se nadzornom odboru predočuju frizirani podaci, prešućuju stvari, a upravi je jedino važno da sjednica nadzornog odbora što prije prođe.\n\nKad se ministre imenuje u nadzorne odbore javnosti se šalje pogrešna poruka. Ako je netko član nadzornog odbora u trgovackom društvu, njegova je obveza djelovati u interesu toga društva. To, dakako, znači da bi njegova nastojanja morala ići u tom smjeru i u odnosu na onoga tko je društvu konkurent u tržišnom natjecanju. Konkurenti toga društva na tržištu imaju puno opravdanja razmišljati da će se ministar – član nadzornog odbora konkurentske tvrtke – tako i ponašati. Ali, ministar bi jednako tako trebao biti ministar prema svima na tržištu, kako se ne bi posumnjalo u njegovu pristrasnost, naročito kada donosi odluke ili podzakonske propise, pa i kad sudjeluje putem svog ministarstva u donošenju zakona ili uredbi Vlade.\n\nPonašanje na tržištu uređeno je vrlo strogim normama kojima se štiti jednakost gospodarskih subjekata i slobodna tržišna utakmica, a očekuju nas iz EU i vrlo strog propisi o državnim potporama, jer je svijet na to vrlo osjetljiv. Tako bi se neke stvari koje se danas nama možda čine i beznačajnima, tim propisima smatrale nedopuštenim potporama. Država ne smije nikome davati prednost, prema svima se mora jednako odnositi. Kako se oteti dojmu da u svakodnevnim stvarima tako neće biti tamo gdje dužnosnik ostvaruje značajan utjecaj u nekoj tvrtki kao član nadzornog odbora?\n\nProtiv političkih mjerila\n\nNadzorni odbori trebaju biti odgovorni za izbor osoba koje će imenovati da vode poslove društva pronalazeći one najbolje na osnovi natjecaja, stvarnih preporuka, iskustvenim putem i sl. Jedino što nije prihvatljivo jest mjerilo političke pripadnosti. Tvrtke u kojima se tako smjenjuju osobe koje vode njihove poslove ne mogu postizati optimalne rezultate. Nema opasnosti od toga da bi takve osobe djelovale protivno interesima tvrtke, jer Zakon o trgovackim društvima dopušta upotrebu vrlo dobrih u svijetu već dokazanih metoda kontrole i sprečavanja ekscesa.\n\nGlavno je pitanje kako pronaći najosobnije i izabrati ih u nadzorni odbor, i kako ostvariti vezu između države kao posjedovatelja većinskog udjela u tvrtki i člana u nadzornom odboru u njezino ime, odnosno kako člana nadzornog odbora u ime države upoznati što država očekuje kao većinski dioničar ili član tvrtke s većinskim poslovnim udjelom. Valja se potruditi da se nađu takvi ljudi, pa ako treba i putem tzv. head hunting tvrtki. U struci se zna tko što zna i koliko u stručnom smislu vrijedi. ☺️“`
